Slava Hegeduš (91) rođena 1931. godine kao drugo dijete obitelji Vunak, a više od 70 godina živi u zaseoku općine Pitomača, Šašnatom Polju. Vrijedna baka, prabaka i šukunbaka jedna je od najstarijih mještanki općine Pitomača, a vedrog i pozitivnog duha dočekala nas je u svojem domu.
Nekada je život bio težak, ali kako baka Slava kaže, jednostavno je tako nekada bilo, živjelo se i preživjelo bez obzira koliko bilo teško. Od mladosti je radila u polju i pomagala svojoj obitelji, a kada se 1950. godine udala za muža Milana s njim je nastavila raditi na zemlji, od čega su i živjeli.
-Rođena sam u Pitomači gdje sam i živjela do udaje, a udala sam se ovdje u Šašnato Polje k Hegedušima prije više od 70 godina, kada sam imala 19 godina. Nas osam je živjelo u maloj kućici pored ove sada, ali za sve je bilo mjesta. No, onda je 1972. godine bila poplava, nije nam jako poplavilo, ali voda je voda. Tada smo 1975. sagradili ovu kuću gdje sam sada. Bila su teška vremena, ali uz puno rada uspjeli smo. Odgojili smo dvoje predivne djece Stjepana i Mariju, imamo petero unučadi, praunuke i prapraunuku. Borili smo se kao i svi ostali – govori nam baka Slava.
Iako živi sama na velikom imanju više od 20 godina, nije ju strah, jer kraj sebe ima unuka Sinišu koji ju redovito posjećuje i pomaže oko kuće. Kako kaže, ono što može napravi sama iako se malo teže kreće pa si pomaže uz šap i hodalicu. I dalje si kuha, a voli i peći kolače u kojima uživaju svi.
Teška vremena i mnogo rada kako bi prehranila svoju obitelj, blagotvorno su djelovale na baku Slavu, a životne nedaće su je očvrsnule. Gledajući stare fotografije, prisjetila se prošlosti.
– Muž Milan se jako razbolio. Imao je infarkt 1987. godine te mu je samo jedna polovica srca radila. Nakon toga je još živio 13 godina. Znali smo pričati kako ćemo proslaviti zlatni pir, no nažalost 2000. godine nas je napustio, prije proslave 50 godišnjice braka koja je u studenom. Isto tako, 2015. godine izgubila sam sina, ali na kraju se pomiriš s takvom sudbinom – kaže baka Slava koja još uvijek s puno energije i pozitive priča o svojem životu koji joj nije bio lak.
– Pretrpjela sam sve i svašta. Borili smo se na svakakve načine kako se to kaže. Da je možda moglo biti nešto drugačije, moglo je. Dok smo mi stari držali to sve, brinuli o svima bilo je super. A evo nakon svega toga ja sam još uvijek tu, još uvijek živim. Meni je najvažnije da još uvijek, koliko mogu, sama voditi brigu o sebi i sve što želim je da me zdravlje i dalje dobro služi, jer sve ostalo što mi treba imam – s osmijehom kaže baka Slava.
– Znam otići nekad u Vinogradsku kod kćerke i unuka pa sam malo kod njih. Nije da mi tamo nije lijepo, ali meni je ipak ljepše tu, na svojem. Ipak sam tu 70 godina i to je moj dom, a i kako kaže stara poslovica ‘Moja kućica, moja slobodica’ – zaključuje baka Slava.
(www.icv.hr, ib; foto: I. Barčan)
