Tko živi na selu ne može život zamisliti bez životinja. Uglavnom su to domaće svinje, kokoši, zečevi, u današnje vrijeme znatno manje konji ili krave, ali nešto po dvorištu i bašći “mora trčkarat”.

Tako je i u obitelji Forintić iz Crkvara, malog prigradskog naselja Orahovice, ima tu dosta domaćih životinja, no 57-godišnji Josip je čovjek koji uživa u uzgoju posebnih vrsta životinja netipičnih za većinu seoskih domaćinstava. Josip naime uzgaja burske koze, a posebna su mu ljubav golubovi.

Kako su se spojile koze i golubovi? Priča prva – burske koze. Dugo godina je Josip Forintić uzgajao ovce, no kako je puno radio pa je vremena bilo sve manje, sve je prodao i odlučio ostati na nekolicini domaćih životinja, no tada je stigla ideja prijatelja s posla.

-Ovce su tražile dosta brige, a s obzirom na to da sam većinom bio na poslu, pa poslije oko svojih njiva i voćnjaka, vidio sam kako se ne stignem potpuno posvetiti, a supruga ne može sama. Tako sam prodao ovce i doista nisam htio ništa novo. No, prijatelj s posla pokazao mi je fotografije burskih koza i ispričao kako su vrlo jednostavne za uzgoj. Tako sam ih odlučio uzgajati, bilo je to prije dvije godine kada sam kupio prvu ženku, a potom i mužjaka jarca. Danas uz njih imam troje malih, dvije ženske i jednog muškog i planiram proširiti stado – priča Josip te pojašnjava po čemu su burske koze zanimljive:

-Ono što je zanimljivo je da se one ne muzu, nego se uglavnom uzgajaju zbog mesa koje je kvalitetno i ukusno. Jedu kao i obične koze, kukuruz i zob i redovno pasu. Ono što mene oduševljava je da nisu što se ono kaže nestašne, pustim ih van, one pasu, kada uvečer dođem po njih, samo ih pozovem i evo ih, nema tjeranja ili vikanja – nastavlja Josip te priča ponešto što je sam istraživao ovoj vrsti koza:

-Burska koza je prva pasmina koza u svijetu selekcionirana za proizvodnju mesa, s ukupnom populacijom od oko 5 milijuna grla. Danas ju se smatra “najmesnatijom” pasminom koza u svijetu. Osim izraženom mesnatošću, odlikuje se dobrom plodnošću, jer oko sedam posto koza jari troje jaradi, a 50 posto dvoje. Zahvaljujući izvrsnim mesnim odlikama, jarad u prosjeku dnevno prirasta 200 do 250 grama. Pasminu se poprilično izvozi i ima dobru cijenu. No, ja uživam imajući ih, nije mi važan novac, prodaja i slično, same po sebi su lijepe i simpatične i zapravo je prelijepo baviti se njima – kaže Josip.

Priča druga – golubovi. Iako jako voli svoje koze, Josipu su najveća ljubav zapravo golubovi. U svom golubinjaku ima tri vrste golubova, pomeranske gušane, lepezare i tzv. mađare.

-Uzgoj golubova je nešto što posebno volim. Prekrasni su i mnogi me pitaju zašto no odem s njima na izložbe. Nije mi to želja, jednostavno uživam u uzgoju, a znam često otići na izložbe samo kako bi vidio što ljudi imaju i saznao neke korisne informacije. Najzanimljivije mi je u onim slobodnim trenucima sjesti na svoju verandu i promatrati ih, to je iznimno zanimljiv životinjski svijet. Od svih vrsta sada imam i mlade, sve ih je više i svi se međusobno druže – priča Josip, a supruga mu Ivanka kao i uvijek uz široki osmijeh dodaje:

-Kao u svemu suprug i ja zajedno donosimo odluke, tako je bilo i s tim životinjama. Josip je rekao kako voli golubove i da bi htio imati, i doista su kras našeg dvorišta. A burske koze su posebne, nismo znali što nas čeka kada smo ih nabavljali, ali sada su nam postale svakodnevica.

Josip i Ivanka imaju dva sina, Matiju i Ivana. Matija radi u Njemačkoj, a Ivan je djelatnik Hrvatske vojske, no obojica su najsretniji kada se vrati kući u svoj mali obiteljski Raj.

-Ne kaže uzalud ona stara poslovica, kod kuće je najljepše. Ne bih ovu Slavoniju dao za ništa, ovaj seoski zrak i tišinu. Kad god mogu, dođem i uživam s tatom raditi po njivama, voćnjacima, a posebno oko životinja. Mnogi ne mogu osjetiti koliko je zadovoljstvo živjeti i biti sa sela – kaže Ivan.

Ovo domaćinstvo je uistinu posebno, a poseban štih i najljepšu točku na sve pa i ovu priču daje, njihov čuvar, prekrasni njemački ovčar Rex, koji redovno sve goste pozdravi na dolasku i odlasku iz dvorišta.

(www.icv.hr, vg)

[g-gallery gid=”587996″]