S puno emocija, vidljive tuge u srcu i suzama u očima, Domagoj Jakopović- Ribafish, hrvatskoj javnosti poznat kao gurman, pivopija, novinar, profesor, putnik, zabavljač, urednik, plivač i tko zna što sve još, u Orahovici je predstavio svoj mega projekt pod nazivom ”RokOtok u organizaciji Gradske knjižnice Orahovica.
– Iako nas ova pandemija guši i teško dozvoljava bilo što organizirati, nekako smo uspjeli dogovoriti ovo sjajno gostovanje i zahvaljujem se Ribafishu što je prihvatio naš poziv. Predavanje je bilo iznimno poučno, prepuno svega, od smijeha do suza te je sobom donijelo jednu veliku poruku snage obitelji, odnosno roditelj i djece– rekla je ravnateljica Gradske knjižnice Orahovica Jelena Mihelčić.
“RokOtok” je projekt nastao u spomen na Roka, dječaka koji je sa svojim ocem isplanirao upoznati i obići sve hrvatske nastanjene otoke, ali je avantura naglo prekinuta u njegovoj dvanaestoj godini. Rokov otac Domagoj Jakopović- Ribafish odlučio je nastaviti avanturu i u nju uključiti drugu djecu i roditelje kako bi zajedno ostvarili njihov nikad završen životni projekt. Ideju za ovaj jedinstveni projekt kojim želi povezati sve nastanjene hrvatske otoke, njih pedeset, naglasio je Ribafish u orahovačkoj višenamjenskoj dvorani, dobio je pišući knjigu “RokOtok” koju s drugim poklonima dijeli djeci tijekom predavanja na otocima.
– Moram se prije svega zahvaliti ravnateljici Jeleni koja je bila uporna, nije odustajala bez obzira na sve ove pandemijske probleme i uspjela ovo sve pripremiti, hvala mojim dragim prijateljima iz Udruge PAUK te također velikim prijateljima, navijačima, čačinačkim Alkosima koje obožavam i koje evo do sada nisam jako dugo vidio. “RokOtok” je krenuo 2019., prošle 2020. je bio odgođen zbog korone, a evo ove 2021. smo nastavili. Prve godine uključilo se 2000 klinaca, a druge 1500. Prve godine isplivano je 17 otoka, dok sam druge posebno uživao s klincima obilaziti sve te otoke i mogu reći da sam presretan što su ljudi na čelu s mojim ”udrugarima” i posadom, prijateljima iz “Čistećih medvjedića” te medija, a zatim i ministarstava i svih onih ”malih ljudi” koji su pomogli, potapšali me po ramenu dali sendvič ili zagrljaj, sva ta sila mi je dala ogromnu snagu da sve ovo prođem. Sada se borimo da ponovno krenemo u srpnju 2022. na završenu treću etapu koja bi trebala krenuti od otoka Vira pa sve do Krka, odnosno otok Košljun ćemo računati kao 17 i imat ćemo tada planiranih svih 50 otoka– započeo je svoju priču Ribafish te naglasio kako su ga posebne emocije preplavile svakim dolaskom na bilo koji otok gdje su dočekivali ljudi doslovno od jedne do 88 godina starosti.
– Svaki otok je nosio poseban osjećaj, svaki čovjek ili dijete koja sam upoznao je ostalo o mom srcu, a posebno se sjećam posjeta otoku Rivanj gdje su me i u moru dočekali svi, samo je jedna gospođa ostala na obali koja je morala ostati čuvati otok, a recimo na Ošljaku su me dočekalo 23 djece s kojima sam napravio pješice krug oko cijelog otoka i tada shvatiš koliko je to bogatstvo i koliko je prekrasno imati život na otoku, ali i koliko se ustvari nitko ne brine o tim ljudima i kako je očajnički teška ta njihova opskrba i dobavljanje osnovnih uvjeta za život. Tu definitivno treba sjesti i donijeti važne odluke za život na otocima i vjerujem da će to netko primijetiti i učiniti nešto– nastavlja Domagoj te sa suzom u oku priča o posebnoj poruci ove priče, o poruci za sve očeve i sinove.
– Počeo bih ovo ovako, ljudi danas previše rade, čak po 12-13 sati i kada dođu doma s posla i vidi svoje dijete koje je bilo u školi ili vrtiću i željeno je igranja, razgovora ili jednostavno zagrljaja od svog roditelja, taj roditelj ostavlja prvi dio posla i radi nekakav ”fuš”. Djetetu redovno kaže, ajd ti tamo igraj kompjuter, gledaj TV i ono kasnije ćemo, a kada se za nekoliko godina isti taj roditelj zaželi zagrljaja svog djeteta on je u nekom svom novom filmu i na koncu odraste pa je sve prekasno. Uvijek treba biti nekakva žrtva, treba se uhvatiti u koštac sa samim sobom. Jer dogodilo se da je moj Rok na najteži mogući način utjecao na mene da napravim nekakav dobar primjer i pokušam nekoga ovom svojom pričom uputiti na nešto, da ne dozvoli da ga bilo što spriječi da provodi više vremena s djecom, da se igra i uživa jer vrijeme prolazi jer klinci danas sa 12-12 godina govore engleski, Internet im je kao dobar dan i bolji su u svemu tome daleko nego mi. Mislim da bi trebalo održavati edukacije i za roditelje i djecu, neke predmete koji nemaju smisla izbaciti van iz škole i da i im neki predmet npr. kako živjeti, kako se ponašati, pravilno jesti, što piti, disati u prirodi jer danas to nitko tim klincima ne govori jer svi misli da za to postoje aplikacije, a definitivno je nužno to im ljudski reći i naučiti ih– kaže Ribafish te na kraju poručuje kako nakon “RokOtoka” njegova misija ida dalje, stajanje nema.
– Imamo nekoliko planova. Ili ćemo ići s plivanjem oko Istre, što je nekih 200 km i bili bi to u dvije godine, a legendarni hrvatski vaterpolist Dubravko Šimenc dao mi je novu ideju kako bi mogli plivati po rijekama, jezerima i bazenima kako bi spojili cijelu Hrvatsku. Vidjet ćemo, prvo je predana mana ova treća sezona ili etapa “RokOtoka” pa kad to sredimo, bit će svega. Ključno je da ne mislim stati jer ta ekološko-edukativna priča mora ići dalje jer definitivno se ne piše dobro našem planetu ako nastavimo biti ovako nepristojni, zli, divlji i nekulturni prema prirodi, a ako pomognem u razmišljanju barem jednog roditelja i djeteta bit ću najsretniji. Nadam se da radim dobru stvar i neću se zaustaviti dok ne dam sve od sebe– zaključio je Domagoj Jakopović-Ribafish.
(www.icv.hr, vg)