Ako imaš dušu i prije svega si čovjek, onda su ti sva vrata otvorena gdje god da pođeš. Upravo ovaj opis najbolje pokazuje priču troje orahovačkih studenata, Petre i dva Karla koji su u grad podno Ružice stigli iz tri kraja Hrvatske zbog studija, vrlo brzo se uklopili i sada se već može reći da su postali pravi Orahovčani. Petra Pavelić dolazi iz Kostrene, Karlo Mardešić iz Pule, a Karlo Mahaček iz Požege i svi troje su aktivni članovi Nogometnog kluba Papuk, dečki su prvotimci kluba, a Petra pomoćni fizioterapeut.

– Nakon završetka gimnazije u Rijeci, krenula sam putem fizioterapije koja me oduvijek zanimala, spletom okolnosti završila sam u Orahovici i sada mogu reći da sam jako sretna zbog toga. Iako moram priznati da je početku bilo malo neobično i teško za prilagoditi se, jer je ovaj grad puno manji od Rijeke na koju sam navikla, ali Orahovica mi je jako brzo prirasla srcu i jednog dana će mi doista biti teško otići odavde – započinje Petra.

Karlo Mardešić u Orahovicu je stigao iz Pule, a u Papuk iz prvoligaša Istre.

– Meni je prva godina i još se snalazim, polako stječem navike i prijatelje. Posebno mi je drago da sam u NK Papuku, ekipa je stvarno odlična, dečki su prava klapa i gušt je biti u takvoj ekipi. U Papuk sam došao nakon razgovora sa sportskim direktorom Miroslavom Jockovom koji mi je prezentirao klub, ekipu i sve mi se jako svidjelo i eto, tu sam i uživam – kaže Puležanin Karlo Mardešić te pokušava usporediti život u svojoj Puli i sada u Orahovici.

– Prvo moram reći da mi je na početku teško palo što sam daleko od obitelji, fali mi more, ali to je moj put, tako sam odabrao i dat ću sve od sebe da uspijem. Orahovica je mali, miran grad i onako je, recimo to tako, brzo prilagodljiv. Fizioterapiju sam odabrao još u srednjoj školi, to me je oduvijek zanimalo. Malo sam se nešto interesirao i za KIF, ali fizioterapije je uvijek bila broj jedan – kaže Karlo, a njegovom imenjaku nije bilo daleko doći, samo preko brda.

– Meni je logično bilo najlakše prilagoditi se Orahovici, jer sve je jednako kao i u Požegi i moram priznati da sam tu više nego doma. Orahovica je zaista prekrasna, grad u kojem je jako lijepo živjeti i studirati. Posebno sam sretan što sam se pronašao i u nogometu koji jako volim, Papuk je dobar i organiziran klub i lijepo mi je tu. Ovdje sam došao kao i Karlo putem poznanstva sa sportskim direktorom Jockovom i od dolaska radim s odličnim trenerom vratara Sašom Tirom i evo, nakon tri godine rada postao sam prvi vratar Papuka što me posebno veseli. Koristim ovu prigodu da pozdravim ekipu iz mog matičnog kluba Slavonija Požega koji su me izgradili kao nogometaša i vratara – kaže Požežanin Karlo Mahaček.

Petra je pomoćni fizioterapeut u NK Papuku, i kako sam kaže nije bilo lako doći među 30 muškaraca, ali oduševila se već prvim dolaskom.

– U Papuk sam došla preko vratara Karla, kolege s fakulteta. Moram priznati, u početku me bilo malo strah, trebalo je istrčati na teren, hvatala me trema, ali dečki su stvarno super i odlično su me prihvatili, a kako sam vidjela da i drugi klubovi u ligi imaju fizioterapeutkinje, stvari su brzo sjele na svoje mjesto– priča Petra, a na pitanje kakvi su Slavonci bez oklijevanja kaže.

– Slavonci su jako srdačni ljudi, zabavni, uvijek za fešte i stvarno sam jako ugodno iznenađena– uz osmijeh će Petra. Nije lako uskladiti studij i sportske obveze, potvrđuju to svi troje, ali također naglašavaju kako se sve može uz dobru organizaciju.

-Cijelu srednju školu sam bio u prvoligašu Istri iz Pule uz profesionalne treninge po dva puta dnevno. Dakle, ja sam na to navikao, slično je i sada u Orahovici i tvrdim da se može, uz dobru položeno vrijeme i odgovornost prema svemu, može se itekako – kaže Karlo Mardešić.

Vratar Karlo Mahaček kaže kako je osnova svega znati postaviti sve obveze.

– Moraš imati dobru organizaciju, posložiti sve prema rasporedu i ako čovjek nešto želi i voli, posebno sport, sve se stigne i može. Ja sam fizioterapiju odabrao jer smatram da je to zanimanje budućnosti, posao koji se danas jako traži i usko je povezan sa sportom i evo, danas radim ono što volim i uživam – kaže Karlo Mahaček.

Petra Pavelić također ima nekoliko obveza u danu, ali uz svoj prepoznatljivi osmijeh ruši sve prepreke.

-Imamo tu sreću da se raspored na fakultetu slaže sa svim privatnim obvezama i onda je ovaj rad u klubu sam nastavak onoga što smo radili ujutro, tako da cijeli dan zapravo učim – dodaje Petra.

I za kraj ove lijepe priče, jedna goruća tema o kojoj danas, posebno u velikim gradovima, svi pričaju. Odakle jednoj maloj Orahovici studij, zašto i otkud Orahovica? pravi odgovor daju upravo izravni korisnici, studenti.

– Mogu odgovorno reći kako su Orahovica i njen fakultet rame uz rame Rijeci, Splitu ili Osijeku. Program je jako dobro napravljen, profesori su izvrsni i dolaze iz svih krajeva Hrvatske, dekan Včev je ona kruna svega ovdje, čovjek s vizijom i jako dobar kao osoba i ono što je najvažnije omogućava nama studentima ovdje sve moguće uvjete, niz seminara, tečajeva, simpozija, posebno onaj “Sport i srce” o kojem ne treba previše govoriti. Orahovica kao grad je idealan za studenta, miran, tih, ali uz niz sadržaja koji ispunjavaju– tvrdi Petra, a njene riječi potvrđuju i dva Karla:

– Svakome bih preporučio Orahovicu, ovakav lijepi mali gard, a fakultet organiziran na iznimno visokoj razini, sve što se poželjeti može – kaže Karlo Mardešić, a drugi Karlo još dodaje.

– Studiranje u manjim gradovima nudi puno veće prednosti, posebno jer student ne mora nigdje putovati, sve odradi pješice, sve je na dohvat tuke, pristupačno, fakultet je iz bilo kojeg dijela grada svima blizu. Smještaj nije skup, menza funkcionira, sve je kao u velikom gradu ali puno pristupačnije – zaključuje Mahaček.

Petru i dva Karla kao da je sam Bog poslao u Orahovicu, međusobno su se zavoljeli i vezali, pa ovaj uistinu pametan i sposoban trojac u svom drugom domu ide dalje, a kako sami kažu, s obzirom da se u ovom gradu gradi bolnica i Centar za kardiovaskularnu rehabilitaciju, ako bude mogućnosti zaposlenja, voljeli bi čak ostati ovdje i za stalno.

(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)