Ona je jedna od onih kojima je samo nebo granica, djevojka s ogromnim talentom za puno stvari, niže velike uspjehe na svim razinama, a toliko samozatajna i skromna jer kako kaže svaki uspjeh nju čini sretnom i boljom osobom i to joj je najvažnije. Ona je Anastazija Čičković (17) iz Orahovica koja pohađa paralelno dvije srednje škole, Katoličku klasičnu gimnaziju te Srednju glazbenu školu ”Jan Vlašimski” u Virovitici. Svira klavir, gitaru i trubu u orahovačkom Puhačkom orkestru, zapravo briljantna je koji god instrument uzme u ruke, a sve to joj dolazi genetski, od pokojnog joj djeda Petra na kojeg je iznimno ponosna iako ga nikada nije upoznala te od majke Marlene.

– Moj pokojni djed je svirao u Puhačkom orkestru u Orahovici pa zatim i moja majka i glazba me od malih nogu vukla i znala sam da će ona biti neizostavni dio mog života. Počela sam kao jako mala dolaziti na probe puhačkog orkestra i kada sam vidjela koliko moja maka uživa u sviranju i koliko je to lijepo, htjela sam i ja pokušati. Tako sam krenula svirati malo na probama orkestra, a potom sam krenula u Glazbenu školu u Orahovici. Počela sam svirati klavir i jako mi je dobro išlo, a u sedmom razredu osnovne škole moja nastavnica klavira Mateja Tomas mi je predložila da kada završim osnovnu, upišem i srednju glazbenu školu. Za mene je to predstavljalo izazov, nisam bila sigurna hoću li uspjeti, ali vjerovala sam u sebe i tako prošla u Virovitici na prijemnom u Srednjoj glazbenoj ”Jan Vlašimsky” i odmah upisala i Katoličku gimnaziju – započela je svoju priču ova svestrana djevojka te naglašava kako vrijeme prolazi sve je sretnija svojim odabirom životnog poziva. Nije lako ići u dvije škole paralelno, ali Anastazija je iznimno pametna i sposobna te prije svega djevojka koja itekako zna organizirati svoje vrijeme.

– Sve je stvar dobre organizacije, čak mislim da imam prednost zbog dvije škole jer za razliku od ljudi koji idu u jednu, oni imaju cijelo poslije podne slobodno, a ja sam u tom periodu u glazbenoj školi i tako mi konstantan rad ne da ono opuštanje poput, ”ma dobro, imam vremena, sutra ću”’ i onda se ništa na kraju ne stigne. Ništa nije teško ako si posložiš vrijeme i prije svega uživaš u onom što radiš – nastavlja Anastazija koja danas paralelno svira čak tri instrumenta, klavir u školi, trubu u puhačkom orkestru te gitaru kao hobi, a izvrsno i pjeva te je članica HPD-a Rodoljub Virovitica te zbora svoje Katoličke škole.

– Glazba je moj život, svaki trenutak proveden uz nju mi je motiv više za sve. Gitaru sam počela svirati onako za sebe i nekako mi je želja jednog dana svirati u nekom dobrom bendu, ali vidjet ćemo, za sada samo uživam – nastavlja Anastazija koja je postigla niz uspjeha u obje škole koje pohađa, a posebno se ponosi onim glazbenim.                   

– S Rodoljubom sam nastupala u Rovinju, Rabu i Bjelovaru, sa školskim zborom u Splitu i Slavonskom Brodu, zatim 2018. godine na Danima Bacha u Karlovcu, ali ponajviše sam sretna uspjesima u posljednje vrijeme. Prošle godine sam sudjelovala na virovitičkoj klavirijadi gdje sam osvojila drugu nagradu, a prije nekih mjesec dana kao Glazbena škola smo bili na 60. Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe – komorni sastavi, gdje sam u sastavu s Tihanom Majetić na violini i Filipom Krznarićem na klarinetu te ja na klaviru uz mentora Tomislava Vrabac osvojili odličnu drugu nagradu. Sad u prosincu me još čeka natjecanje u Novom Sadu također s komornim sastavom kojem se jako veselim – kaže Anastazija koja uz glazbene ima i niz vrhunskih školskih rezultata.

– Svake godine sam na županijskim ili državnim natjecanjima iz kemije, biologije, grčkog, latinskog, engleskog i drugih predmeta i to je meni jedna odlična nadogradnja kao osobe jer svako smatram da svaki segment znanja koji usadiš u sebe čini te boljim i sretnijim – kaže Anastazija koja uz sve čime se bavi, više je nego aktivna u Crvenom križu koji je, kako kaže, još jedna važna kockica njenog životnog mozaika.

– Jako volim pomagati ljudima i Crveni križ je mjesto i pokret koji je to sam od sebe, pomoć, dobrota, prijateljstvo i zajedništvo. Prošla sam nekoliko Ljetnih škola CK u Orahovici s mladima, volonterka sam i to je uz glazbu za mene također pokretač i duševna hrana. Eto ljeta iskoristim za Crveni križ i Ljetne škole jer tamo stječemo nova iskustva, gradimo sebe kao osobe i da, nema ljepših praznika nego tamo – kaže Anastazija čija je posebnost da svako natjecanje i nastup, bez obzira na krajnji rezultat, kao i odnos s ljudima prolazi sa samo sebi svojstvenim i posebnim osmijehom koji otkriva njeno ogromno samopouzdanje. Ipak, ova svestrana djevojka sebe u životu vidi isključivo u glazbi ili uz nju.

– Iskreno, glazba će zasigurno biti važan dio mog života. Kada završim ove dvije škole, želja mi je upisati studij medicine, a počela sam se raspitivati za muzikoterapiju i to mi se čini kao idealan spoj mojih želja jer jednostavno ne mogu odabrati bilo što bez glazbe iako mi se neke grane jako sviđaju. Glazba je moj način opuštanja, adrenalin, poguranac za sve u životu i onda kada ja najteže – iskrena kao i uvijek je ova iznimna Orahovčanka koja za kraj ima poruku za sve one mlade ljudi koji su tek u fazi odabira životnog poziva.

– Prije svega važno je odabrati školu i poziv koji želite i volite, jer to je vaš život i vi ćete živjeti s tim. Slijedite svoje snove jer ako netko iz bilo kojeg razloga od u smjeru koji ne želi, jednostavno će patiti i neće imati jasnu viziju života. I naravno uvijek treba ići naprijed s puno vjere u sebe i ako ikako može s osmijehom – zaključila je djevojka koja itekako može biti primjer svima pa čak i starijima od sebe jer je imati u sebi toliko volje i želje i biti iznimno sposoban za mnogo stvari, a paralelno stajati čvrsto na zemlji i biti sretan s najmanjim stvarima u životu, biti ponizan i skroman, to uistinu jako malo ljudi može.

(www.icv.hr, vg)