Sa strahotama ratnog Vukovara i danas živimo svi, no svako novo saznanje ili podatak o onome što se događalo u Gradu Heroju još više frapira i ostavlja bez daha.

Upravo tako bilo je u Orahovici u višenamjenskoj dvorani, u kojoj je promoviran dokumentarno-igrani film “Glavu dole, ruke na leđa” redatelja Stjepana Majića – Pipe, u kojem svoja svjedočanstva o zvjerstvima koja su nad njima provedena, prenose hrvatski vojnici, logoraši srpskih koncentracijskih logora.

Gost Orahovice bio je jedan od aktera u filmu, čovjek čija je priča posebna, Predrag Mišić -Peđa, Srbin koji je branio Vukovar jer da, Vukovar nisu branili samo Hrvati, branili su ga Mađari, Česi, Nijemci, Francuzi, ali i šest posto Srba. Među njima je i ovaj heroj, hrvatski branitelj s Mitnice.

U uvodu ove domoljubne večeri, nazočne su pozdravili predsjednik UHBDVDR-a Orahovica koja je organizirala cijelu priču, Miroslav Tot, a koji je i sam prošao strahote srpskih logora u Begejcima te potom i orahovačka gradonačelnica i saborska zastupnica Ana-Marija Petin, dok su među mnoštvom nazočnih bili i predsjednik UHDVDR VPŽ Josip Nemec, Orahovčanin koji je povezao Mišića i Orahovicu, Marijan Škripač te mnoštvo predstavnika i predsjednika udruga proisteklih iz Domovinskog rata i građana Orahovice.

-Ova promocija odvija se u sklopu projekta naše udruge Suvremen i zdrav život branitelja, u sklopu kojeg želimo nastaviti sa zadaćom očuvanja uspomene na Domovinski rat, ali na jedan drugačiji moderniji način, dakle kroz promocije knjiga i filmova, književne večeri i tome slično. Ova večer je za mene posebna jer sam i sam prošao maltretiranja u srpskim logorima, poznate su mi te emocije i zato sam ponosan što sam sa udrugom koju vodim, dobio priliku organizirati ovakav događaj. Mi smo se svi skupa nekako uspjeli vratiti u život i zato se nadam da će ovakvih filmova biti još na našem području kako bi svima bilo jasno što su sve hrvatski branitelji podnijeli za slobodu naše Hrvatske – rekao je Tot.

Nakon obraćanja gradonačelnice Ane-Marije Petin, krenula je promocija filma, filma koji tjera suze na oči i onim najčvršćima. Sat i dvadeset minuta koji se gledaju u dahu s “knedlom u grlu”, iskrena svjedočanstva ljudi koji nisu nikoga napadali, samo su voljeli i hrabro branili svoje i zbog toga zvjerski bili premlaćivani, mučeni fizički i psihički. I to je bila krvava cijena hrvatske slobode, a puno govori trenutak po završetku filma kada su se svjetla upalila. Nitko se naime nije pomaknuo s mjesta, svi su šutjeli i gledali u platno kao da film još uvijek traje i nevjericom se pitali, pa čemu sve to, zašto, zbog čega?

Izašao je potom na pozornicu Predrag Mišić – Peđa brišući suze s lica i teško pronalazeći riječi. Njegove suze uistinu su odgovorile na sve. Dočekao ga je gromoglasni pljesak zahvale za svo pruženo herojstvo i sve što je pretrpio za svoju Domovinu Hrvatsku.

-Hvala vam od srca, hvala što ste došli u ovako velikom broju, to svima nama puno znači. Ova povijest je povijest hrvatskog naroda. Sve one države do 1991. i ovakve i onakve su bile i prošle, ovu našu smo stvorili, mi smo je obranili. Ne znam tko se toga treba stidjeti, ali moram reći i večeras 27. godina je prošla, a niti jedna optužnica nije podnesena, a mi imena imamo i jako dobro znamo tko je sve to radio, međutim samo na tome je sve završilo. Što se tiče filma, ekipa koja ga ja radila je toliko mala, toliko nas ucjenjuju da film jednostavno ne možemo podijeliti jer još se nadamo da će HRT prihvatiti taj film. Nas je snimanje koštalo 400 tisuća kuna, a mi film nismo radili da bi nešto zaradili, nego samo da bi pokazali istinu. Naša je ideja, da 18. studenoga kada cijela Hrvatska diše za Vukovar, ovaj film toga dana u cijeloj Hrvatskoj i cijelom svijetu pokažemo u isto vrijeme i valjda će se onda svi sjetiti nečega – zaključio je Predrag Mišić – Peđa.

(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)