Uvijek je lijepo vidjeti kada netko doživi stoljeće života, zapravo mu se diviš i postavljaš si pitanje, kako?! Gizela Doležal iz Orahovice tvrdi jednostavno, iako ju život nije mazio, kaže da je najlakše preživjeti sve s osmijehom i puno volje za životom.
Okružena svojom najbližom rodbinom, nećakom Ervinom s obitelji te vlasnicima obiteljskog doma Mikičić u kojem se nalazi, Gizela je proslavila 100. rođendan.
-Gizela je moja tetka, rođena sestra moje majke. Imali su još jednu sestru i dva brata, a sestre su umrle, moja majka s 84 te druga teka s 98 godina i eto tetka je hvala Bogu doživjela stotu. Do prije par godina kada je živjela u Humljanima, malom mjestu općine Čačinci, još se svježe sjećala svih detalja svog života, dapače, bila je prava enciklopedija ovoga kraja. Kako je živjela u Belišću znala mi je ispričati kompletnu povijest veleposjednika obitelji Gutmann. Kao mlada djevojka preživjela je II. Svjetski rat gdje je izgubila jednog brata – priča Gizelin nećak Ervin Kovač te iznosi nekoliko zanimljivih detalja života svoje tetke:
-Tetka se nikada nije udavala, jednom je bila zaljubljena, ali se jako razočarala i od tada muškarce kao partnere nije mogla vidjeti. Godinama živi sama, ja sam joj kao nećak pomagao dok nije smještena u dom. Tetka je doista duša od žene, uvijek je bila spremna pomoći, nasmijana i raspoložena. Zanimljivo, nikada nije bila bolesna, što se ono kaže nije šmrcnula, a kada bi se nešto i najmanje pojavilo, sve bi to rješavala prirodnim lijekovima. Na primjer, kada bi malo osjetila začepljen nos, odmah komovice na prst i lagano u nosnicu. Ili pričala mi je kako je slomila ruku, uzela dvije šibe, stavila oko ruke sa zavojem i 14 dana mirovala. Zaraslo i sve prošlo – kaže Ervin.
Na pitanje da li je baka završila kakav zanat, što je radila u životu, kaže:
-Ništa nije završila, ali kako su tada gotovo sve žene znale šivati i krojiti i ona je to od svojih naučila. Bila je odlična šnajderica, šivala i za vrijeme rata, radila u tekstilnim trgovinama u Orahovici te posebno pamti par godina rada u Sarajevu. Snalazila se svakako, ali nikada nije klonula duhom, to ju je i održalo – zaključuje Ervin.
Baka je danas nepokretna, leži u krevetu, može na trenutak sjesti i dosta dobro komunicira. Tako je i za svoj 100. rođendan uz tradicionalne poklone poput torte i cvijeća, imala posebnu želju koju je prišapnula nećakovoj kćerki Elviri:
-Kupite mi dvolitru piva, to je dobro za bubrege, bubrežne kamence, a i sigurno ću bolje spavati kada popijem malo piva – rekla je baka Gizela, a Elvira je odmah pohitala u trgovinu i baka je dobila svoju dvolitru koju je dočekala s velikim osmijehom.
(www.icv.hr, vg)
