Nije danas (petak) u Orahovici nikome bilo lako, svakome je stala riječ u grlu, potekla suza niz obraz. Jer prošlo je 10 godina, deset predugih godina od smrti jednog velikog čovjeka, oca, kuma, prijatelja, heroja, zapovjednika i legende, Pave Vukelića – Paje.
U organizaciji njegove obitelji, suboraca i prijatelja organizirano je sjećanje na Paju, u tišini se otišlo do njegovog vječnog počivališta na gradskom groblju u Orahovici, položilo svijeće i cvijeće, pomolilo. Nazočni su dugo stajali pred Pajinim grobom, nepomično u tišini, baš onako u nevjerici da ga zaista nema.
-Teško je danas pronaći riječi, jednostavno suza suzu stiže jer ne znaš jesmo li više voljeli Paju ili on nas. Svakome je otvorio svoje srce, nikome nikada nije rekao ne, uvijek je bio tu za pomoći, čovjek i heroj, ljudina. Dragi naš Pajo neka ti je laka hrvatska gruda koju su toliko volio i hvala ti ti za sve – u suzama je rekao jedan od organizatora sjećanja Dražen Šafar.
Njegov ratni suborac, pripadnik Pajine postrojbe Miroslav Milovuković – Minkila dodao je kako je Pajo bio zapovjednik za poželjeti, uvijek je bio prvi.
-Uz Paju smo znali da je pobjeda naša, on je zračio optimizmom i domoljubljem kakvo se rijetko može vidjeti, valjda jedini čovjek koji se ničega nije bojao. Takav je bio i u životu, rođeni pobjednik i to nas je sve uz njega vuklo. Deset godina je puno za reći, deset tužnih godina i dok god nas ima, mi ćemo uvijek doći pokloniti se i reći mu neizmjerno od srca hvala za sve – rekao je Milovuković.
Sudionici su potom odali počast Pajinim vojnicima Jozi Grubišiću – Jari i Darku Vratkoviću – Šilji, a onda onako kako su i došli, u tišini, napustili su gradsko groblje.
Služena je potom za Paju i sveta misa u orahovačkoj župnoj crkvi Našašća svetog Križa, a nakon deset godina možda sve govore upravo pogledi u prazno, ali i ruka na srcu, jer Pajo je upravo tu, u srcima svih koji su ga voljeli i ostat će tu zauvijek.
(icv.hr, vg)
