Ljudi danas kao da ne znaju ili ne žele znati, ili se jednostavno prave da ne znaju što to radi Crveni križ, a posebno koliki trud ulaže u akcije dobrovoljnog darivanja krvi, najhumanijeg čina čovječanstva, čina koja spašava živote. Stoga su ovakve priče one koje pozivaju i otkrivaju veličinu toga djela. Darko Krmpotić (65) iz Orahovice je nedavno po 100. puta darovao svoju krv na dobrovoljnim akcijama i tako ušao u orahovačku povijest.

U njegovom životu darivanje krvi postala je na neki način obveza, jer kako sam kaže zna da nekome time spašava život i tada je najsretniji, a sve je počelo u mladosti.

-Sve je počelo u školskoj godini 1970./’71., u završnom razredu srednje škole, tada sam prvi puta darovao krv. Nakon toga sam dao još jednom i poslije škole otišao u bivšu vojsku i tamo sam nastavio, u godini dana tri puta darovao krv. Poslije odsluženja, 1975. Sa suprugom i sinom sam otišao u Osijek zbog posla, a potom se 1977. vratio u Čačince rodno mjesto moje supruge i nastavio darivati krv. Do Domovinskog rata krv sam dao preko 25 puta, a ratu sam shvatio koliko je to zapravo važno. Nakon rata, razboljela mi se kćer, krenuli smo bolnicama i tu sam shvatio koliko krvi zapravo nedostaje i tako sam odlučio dok sam živ i dok god budem mogao bit ću dobrovoljni darivatelj krvi – započeo je Darko koji je 2008. otišao u invalidsku mirovinu, ali je krv nastavio darivati punim srcem.

Zanimljivo je da 100. darivanje nije obavio u Orahovici.

-26.studenoga prošle godine sam 100. puta darovao krv i to u Donjoj Motičini. Naime, kada je prije toga bila akcija u Orahovici, cijepio sama se protiv gripe i nije bilo uputno dati krv pa sam odlučio da bude na prvoj sljedećoj gdje bude. S obzirom na to da sam se nalazio u Donjoj Motičini kod budućeg prijatelja, oca budućeg zeta, čuo sam tamo za akciju i odlučio otići. Po propozicijama Crvenog križa sada sa 65 godina mogu još ove godine dati tri puta krv, a onda do 70 godina života samo dva puta godišnje. I eto, ako sve bude u redu s nekih 110-115 darivanje bih nažalost morao prestati – nastavlja ovaj veliki humanist te naglašava kako darivanje prije svega više nego zdravo za organizam čovjeka.

-Mnogi moje kolege darivatelji su često na akcijama pričali kako moraju dati krv jer im bez toga nije dobro, i moram priznati da sam se tome nekada smijao, no nakon svog 50 darivanja se moj organizam valjda već toliko navikao i jednostavno traži da darujem krv. Sjećam se jedne godine sam zbog bolesti cijelu propustio s darivanjem i doista mi nije bilo dobro i sad shvaćam kad darujem krv, poslije akcije se osjećam kao ptica, ono kao da letim. Više je nego zdravo darovati krv, ja sam cijeli život u sportu, prvo kao igrač, kasnije nogometni sudac i u korak sam sa zdravim životom i svakome bih preporučio darivanje krvi. Evo, ovim putem pozivam sve koji mogu darivati, posebno mlade, neka to i učine jer prije svega zbog svog zdravlja, a naravno i zbog činjenice da je krvi jako malo i svaka kap je više nego dobro došla – kaže ovaj orahovački humanist i priča jednu svoju priču o nedostatku krvi.

– Sjećam se i svoje jedne anegdote kada sam imao jednu operaciju i trebala mi je krv, a s obzirom na to da imam rijetku krvnu grupu AB – nisu je imali pa je liječnik tada rekao, eto vi darivatelj, a mi za vas nemamo krvi – kaže Darko e zaključuje kako je presretan što će darivanje i nakon njega ostati u obitelji.

-Moj sin Darijo je darivatelj krvi, trenutno je na preko 40 darivanja i zaista sam ponosan. Moram reći da ga ja nisam nagovarao na darivanje, vidio je da sam ja redovan, okušao se i sam rekao da je osjećaj predivan. Nažalost supruga i kćer su bolesne i ne mogu darivati krv, iako to bi jako voljele. Nadam se da će Darijo također doći do ove lijepe brojke – zaključio je Darko Krmpotić kojem sada slijedi i prijem u Uredu Predsjednika RH i dobivanje odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. (www.icv.hr, vg)