Bio je to 02. svibnja 1991. godine, dan kada je u Borovom selu ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika. Bio je to dan kada je uz Krvavi Uskrs na Plitvicama, počeo Domovinski rat. Tog 2. svibnja među policajcima koji su se probijali u Borovo Selo bio je i Orahovčanin Damir Vratković Đima
– Bio sam pripadnik Policijske postaje Orahovica i to jedinice za posebne namjene koja je ustrojena 8. ožujka 1991. godine. Imali smo sjedište u današnjem odmaralištu Merkur gdje smo bili obučavani. Sve mi je to u glavi kao da je bilo jučer, dakle tog 2. svibnja naša je postrojba dobila poziv Policijske uprave Osijek, kojoj smo tada pripadali, za odlazak u Borovo Selo. Noć prije jedna se patrola zatekla u Borovom Selu i iz nje su dva policajaca nestala. Naravno, mi smo se svi koliko nas je bilo na “Merkuru” spremili i javili se na poziv u Osijek odakle smo bili usmjereni ka Borovom selu– prisjeća se Damir Vratković te nastavlja kako njegova postrojba nije uspjela ući sa svojim vozilima u selo što ih je, pokazalo,se na kraju, i spasilo.
– Da samo ušli u selo vozilima sigurno bi bilo više žrtava. Do tada je već bilo 12 žrtava, policajaca koji su ušli u Borovo Selo s vinkovačke strane i tamo su poubijani i masakrirani. Naši zapovjednici nisu imali tada uvid u situaciju u Borovom Selu jer je tamo tada još uvijek bilo Srba u redovima tadašnje milicije koji su naoružavali i pomagali lokalnom pobunjenom srpskom stanovništvu. Tako su naši ljudi, policajci, upadali u zamke i zasjede. Mi smo imali tu sreću, recimo to tako, što su na nas zapucali na ulasku u selo pa smo mogli otići na ona famozna žitna polja koja su tada još bila zelena i to nas je vjerojatno spasilo. U toj pucnjavi sam i sam bio ranjen. Ovdje je uz, “Krvavi Uskrs” i stradavanje prve hrvatske žrtve u Domovinskog ratu, Josipa Jovića, definitivno počeo rat za svetu nam Domovinu Hrvatsku– kaže Vratković te za kraj dodaje.
– Neka je vječna slava i hvala 12-orici kolega koji su ubijeni i dvojici koja su nestala, a mi na sreću preživjeli čuvat ćemo svoju i njihovu istinu te uspomenu na njih koja se nikada ne smije zaboraviti– zaključio je Damir Vratković Đima.
(www.icv.hr, vg)
