Draga nacijo, Gobac je gradu. Legendarni hrvatski roker, neuništivi Davor Gobac, posjetio je, kako sam kaže, jedan od hrvatskih gradova koji najviše voli i svog velikog prijatelja i njegov kultni kafić. A taj veliki prijatelj je Vlado Grgić-Crni i njegov kafić Blues u kojem je, doduše onom starom, Gobac niz puta bio, pjevao, pravio vrhunske zabave, ali i dolazio onako prijateljski na njemu najdraži orahovački zeleni silvanac. Ovoga puta jedan jedini Gobac postavio je izložbu svojih umjetničkih slika te za svoje velike orahovačke prijatelje i fanove zapjevao.

– S Davorom smo prošao puno, a sprijateljili smo osamdesetih, odmah po izlasku njihovog prvog albuma ”Godina zmaja”. Posredstvom nekih divnih ljudi ja sam ih uspio dovesti u Orahovicu, u naš disko koji je tada bio u starom hotelu. Bio je to najjači koncert u Slavoniji unazad dosta godina, a Gobac i ekipa su razvalili. Tu smo si po prvi puta stisnuli ruke, a sve ostalo je povijest – počinje priču Vlado Grgić koji je i ovaj događaj vodio kao razgovor s Gobcem.

– Blues je oduvijek bio njegov dom i želja mi je bila vratiti malo dobrog starog rock and rolla i više je nego uspjelo. Skupilo se jako puno njegovih fanova svih uzrasta, svi su pjevali u glas i zaista je bilo kao nekada. Hvala Davoru koji je još jednom pokazao da ovako nešto može samo rock – rekao je Grgić koji je obasipao Gobca s niz pitanja, a Gobac k’o Gobac odgovarao je na sebi svojstven način, s ogromnom i prepoznatljivom dozom humora uz salve smijeha.

– Evo mene opet u Bluesu, malo drugačijem i manjem, ali dođem ja tako ovdje kad ono Crni isti, onda je fakat i Blues isti. Volim ovu Orahovicu, pa tu smo održali drugi najbolji koncert od kad smo počeli, prvi je bio u rasprodanom Lapidariju, a drugi ovdje u Orahovici u tom disku kod Crnog – započeo je Gobac pa o svojim slikama rekao:

– Pitaju me uvijek odakle mi inspiracija, nemam pojma. Uzmem i ”črčkarim” s čim i na što stignem. Evo recimo ovdje sam donio neke svoje najdraže slike, jedna je nacrtana na poklopcu od šporeta, a druga na stranici od kreveta. Taj poklopac je od mog frenda kojem je žena rekla da ne želi više plavi namještaj i ostalo u kući, i on ga je morao izbaciti. Ja uzeo taj poklopac i nacrtao nekog lika i iza njega ključem izrezbario planetu. Tako to kod mene ide – pričao je Gobac te za svoje slike rekao kako ih ne prodaje.

– Ne prodajem svoje slike, a imao sam dosta ponuda i želja da ih prodam, ali predrage su mi i ja ih čuvam. Sad budem radio nove, planiram drugu izložbu i s te ću vjerojatno nešto i prodavati. Inače, u slobodno vrijeme sviram, imam znate bend zove se Psihomodo pop, a po novom sviram i sa sinom Vilijem i zovemo se Vili i debili, ja sviram gitaru i uzbuđen sam prije svakog nastupa – kao i uvijek duhovito je pričao Gobac, a potom je uslijedio urnebes jer je Gobac u pratnji mladih orahovačkih rokera Damira Hornunga i Caspera Unferderbera te Đurđenovčanina Luke Fridla na akustičnim gitarama, zapjevao legendarne i neuništive hitove ”Frida”, ”Ramona” i ”Donna”, a potom su se u glas pjevali ”Telegram Sam” i posebno jedna od prvih pjesama Psihomodo popa ”Leteći odred”.

– Tu smo pjesmu napisali za 17 godina i evo još je izvodimo, hvala vam ljudi što ju još volite i pjevate s nama – poručio je Davor Gobac koji je u publici prepoznao i neke s onog prvog koncerta iz davnih osamdesetih, posebno kako bi sam rekao ”čupavog”. Taj čupavi je Alen Unferderber otac mladog svirača Caspera i veliki roker.

– Uh, to je bio koncert koji nikada nećemo zaboraviti. I poslije smo se družili s Gobcem i radili ludosti, a posebno mi je drago što se svega sjetio nakon toliko godina i evo danas ga je pratio moj sin, mojoj sreći nema kraja. Doista jedan je Gobac, stvarno vrhunski čovjek i pjevač, jednom riječju legenda – zaključio je Alen. I da, u Bluesu je uistinu bilo kao nekada, čovjek na čovjeku, vrhunski rock and roll i najbolji mogući provod, i kako reče Crni, to može samo rock and roll. (www.icv.hr, vg)