Orahovica je uistinu osebujan gradić, svatko će je po svom označiti i reći da je baš po tome poznata, ali neke se stvari, događaji ili objekti same od sebe vide i prepoznaju, traju i žive vječno. Kada u Orahovici, ali definitivno i po cijeloj Hrvatskoj kažete ”Blues” znaju svi da je riječ o kafiću ili clubu, ali to nitko tako neće reći, reći će uspomena, povijest, odrastanje generacija, jednostavno način života.
Caffe bar Blues je upravo to, mjesto gdje su gotovo svi Orahovčani odrasli, okušali prvi poljubac, prvi ritam dobre glazbe, stvorili prva i najveća prijateljstva, a tu su rasle i najveće ljubavi koje su dovele do braka. 2018. godine Blues je naprasno zatvoren, ali samo fizički jer je svima uvijek u srcu bio i ostao otvoren. Ovog prosinca, nakon dugo najava i priprema Blues je ponovno otvorio svoja vrata, ne na istom mjestu, ali samo 200-injak metara niže kroz središte grada i već prvih dana u njemu su se okupile sve njegove generacije.
– Teško mije opisati koliko sam sretan što smo ponovno zajedno i što je Blues ponovno s Orahovicom. Puno se toga lomilo u meni, ali od Bluesa nikad nisam odustao. Mnogi su me pitali, što će biti, nisam puno govorio, ali sam znao da ćemo se ponovno sresti. Prostor je za sada nešto manji nego što je bio onaj prvi, ali ima dušu, emociju i povijest i od srca hvala svima koji su prvih dana došli i podijelili ovaj veliki povratak s nama – započeo je vlasnik Bluesa, legendarni Vlado Grgić-Crni.
Blues danas na zidovima ima svoju povijest, tu su fotografije iz prelijepih prošlih dana s ljudima koji su prošli kroz kafić, zatim bendova koji su svirali u njemu, poput Prljavog Kazališta, Psihomodo Popa, Jurica Pađena, Daleke Obale i mnogih drugih, a kao pečat prepoznatljivosti tu su i veliki plakati mega svjetskih rock zvijezda.
– Uvijek smo bili rokerski kafić i uvijek nam je rock bio glazba broj jedan. Naravno zasvirali su i tamburaši, ali Blues je uvijek bio taj, možda i jedini, u kojem nikada niti jedna ”cajka” nije odsvirana niti će biti. U vrijeme Domovinskog rata svirao se rock i domoljubne pjesme, u vrijeme najvećih uspjeha kada smo bili prepuni, samo rock i pokoja domaća zabavna i tamburaška stvar. Ostali smo svoji, i takvi smo i danas – kaže Crni.
U tim prvim danima, posebno u večeri koja je nazvana ”Blues i prijatelji” u Bluesu su se doista našle mnoge generacije, a Milan Ninčević na blagdane je potegnuo iz Švedske gdje danas živi i Blues nije mogao zaobići.
– Došao sam na odmor u svoj grad i kada sam čuo da je Blues ponovno otvoren odmah sam došao da vidim kako je. Teško je opisati kada vidiš ljude s kojima si odrastao, živio, koje nisi vidio godinama, a samo ih Blues može spojiti. Hvala Crnome na svim našim godinama i što nikada nije odustao – kaže Milan.
Ivan Rukavina radio je nekada kao konobar u Bluesu.
– Odmah pri ulasku mi se sve vratilo bez obzira što je lokacija nova jer je unutra tako postavljeno sve kao da vrijeme nije niti prošlo. I sretneš jednog frenda pa drugog, sve face koji si nekada sretao i to je zapravo vrijednost Bluesa – rekao je Ivan. I tako Blues živi i dalje, nove generacije dolaze, a stare se vraćaju i povijest se i dalje piše.
(www.icv.hr, vg)
