U 95. godini preminuo je Nikola Sedlar, bivši ravnatelj orahovačke srednje škole (1980. – 1986.) te dugogodišnji profesor osnovne i srednje škole.

Prije smrti bio je jedan od najstarijih građana Orahovice, a svi će ga pamtiti po njegovoj dobroti, smirenosti i prije svega čovječnosti. Najljepšim riječima od njega se oprostila njegova Srednja škola ”Stjepan Ivšić” Orahovica:

– Teško nam je u ovim trenucima pronaći riječi kojima bi se oprostili od čovjeka koji je svojim znanjem, iskustvom i dugogodišnjim pedagoškim radom obilježio jedno vrijeme. Nikola je rođen u malom mjestu Gornja Močila, nedaleko od Slunja, a posao ga je doveo u Orahovicu davne 1966. godine. S njim je došla i njegova supruga Mirna koja ga je vjerno pratila i bila mu najveća podrška u životu. Zajedno su odgojili kćeri Sanju i Slavenku. Ovdje su pronašli svoj mir, sreću i mnogobrojne prijatelje. Dragi Nikola, od vas se opraštamo u ime svih onih koji su vas voljeli, poštovali, cijenili, a to su mnoge generacije mladih ljudi koje ste u osnovnoj i srednjoj školi podučavali, ne samo kako svladati nastavno gradivo, nego i kako postati dobar i pošten čovjek. Djelatnici naše škole, u kojoj ste bili ravnatelj, pamtit će vas samo po dobrome. Po miru kojim ste rješavali najveće probleme, po blagosti prema svima, po ljudskosti i dostojanstvu. Uvijek ste na prvom mjestu bili čovjek koji razumije, suosjeća i shvaća da je najvažnije pomoći bez osuđivanja i prijekora. Aktivno ste sudjelovali u izgradnji nove osnovne i srednje škole, uvijek spremni pomoći u rješavanju poteškoća na koje su građevinari nailazili, mirno i staloženo. Jer vi ste voljeli raditi. Nikada niste mirovali. I kada ste otišli u mirovinu, niste se predali. Susretali smo vas u vrtu gdje ste marljivo okopavali biljke ili na cesti, u zelenoj Ladi, kojom ste odlazili u planinu kod svojih pčela. Uvijek ste bili primjer čovjeka kojega je krasila skromnost i jednostavnost. U ovom bolnom trenutku rastanka želimo izraziti sućut onima koje ste najviše voljeli. Vašoj supruzi Mirni, kćerima Sanji i Slavenki, unucima Marku i Lulu, praunuku Viktoru, zetu Johnu… i svoj ostaloj rodbini. I na kraju, opraštajući se s cama citirat ćemo velikog pjesnika Dragutina Tadijanovića: Spavaj mirno! Neka te oplakuju tihe kiše, a blagi vjetrovi neka obrišu suze tuge s lica tvojih dragih. Počivajte u miru, dragi Nikola- poručili su.

(www.icv.hr, vg)