U Područnoj školi u Velikom Rastovcu, domaća pjesnikinja, točnije iz Novog Petrovog Polja, Manda Vidović (68), promovirala je svoju prvi zbirku poezije pod nazivom “Moj trag”. Bila je to iznimno emotivna promocija prožeta životom kakav živi Manda i kako je sama rekla “ili se smijem ili plačem – nema sredine”.

Promociju je otvorila Mandina kćer Barbara Vidović Volenik, poznata hrvatska nogometna sutkinja, koja je majku predstavila biranim riječima i pročitala nekoliko njenih pjesama, a potom je Manda o sebi i svojim pjesmama rekla.

-Pjesme sam počela pisati, rekla bih, kasno. Prve sam pjesme napisala nakon smrti moga supruga koja me jako pogodila jer bili smo u sretnom braku, izgradili kuću, otvorili OPG i dobili najveće bogatstvo, djecu Hrvoja, Barbaru i Filipa. Pjesme su uglavnom lirske, ima pejsažnih i ljubavnih, opisujem krajolik u kojem živim, ljubav prema obitelji jer u njima slavim život – započela je Manda.

Potom je i sama pročitala nekoliko svojih pjesama i naglasila kako je dugo razmišljala hoće li izdati svoju zbirku.

-Bila sam na jednoj promociji knjige u Josipa Štajmahera u Crncu pa zatim i Ivana Bošnjaka i to me nekako povuklo. Tako sam nastavila pisati i pitala svoju djecu Hrvoja i Barbaru što misle o tome da i ja napravim svoju zbirku. Oni su odmah prihvatili i učinili sve da ta zbirka bude izdana i da danas održimo ovu promociju. Hvala mojoj divnoj djeci, presretna sam majka što ih imam. Zbirka nije velika, u formatu je moje bilježnice u koju sam sve svoje pjesme zapisivala, a ukupno ih ima 69 što je simbolično i mojim godinama – rekla je Manda i poželjela da svi koji ju poznaju zbirku i pročitaju.

Na kraju promocije Mandi i svim nazočnima obratila se ravnateljica Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića Zdenci kojoj pripada Područna škola u Velikom Rastovcu, Ivana Pavelić, naglasivši da joj je posebno drago što je promocija ove zbirke baš u školi koju su Manda i njena djeca pohađali.

-Pročitala sam Mandine pjesme i baš me oduševila. Svaka pjesma je vrijedna pozornosti. Poneke zaslužuju biti čitane na nastavi i iz njih djeca mogu učiti o stihu, ritmu i pjesničkim slikama. To su one u kojima su motivi povezani s prirodom i godišnjim dobima. Poneke ipak trebaju biti čitane u samoći jer izazivaju duboku emociju, baš onakvu kakvu je vjerojatno i sama autorica osjetila. Hvala joj na ovom danu, na ovoj zbirci koja doista ima posebnu emociju – rekla je Pavelić.

Učionica u školi je bila prepuna, a gotovo da nije bilo osobe kojoj nije zaiskrilo oko slušajući Mandu i njenu životnu priču, a teta Mande, kako ju svi znaju, na sebi svojstven način svojim je emocijama i pjesmama rasplakala sve te pokazala svu vrijednost života i obitelji.

(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)