Od mikroskopa pod kojim gleda gvalice (neprobavljeni ostatci obroka) jedne sove pa sve do staništa ptica, šišmiša i leptira – sve to u okviru svog posla pokriva Vladimir Juhaz. Ovaj magistar zaštite prirode i okoliša kao voditelj bioistraživačke stanice radi u Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije i s nama je podijelio iskustvo ovog zanimljivog i neobičnog zanimanja koje ga vodi po livadama, rijekama, među drveće i na prostore na kojima će promatrati, brojati te čuvati biljni i životinjski svijet ovog kraja.  

-Kao voditelj bioistraživačke stanice ne radim samo u stanici, već sudjelujem u drugim aktivnostima koje provodi Javna ustanova. Riječ je o različitim vrstama monitoringa, vođenja posjetitelja, uključen sam u rad Posjetiteljskog centra Dravska priča te u razne projekte koje Javna ustanova provodi – ističe naš sugovornik kojeg smo zamolili da nam prvo predstavi samu bioistraživačku stanicu u Dravskoj priči.  

SVIJET U MALOM

Svi koji su imali prilike posjetiti to zanimljivo i ugodno mjesto za istraživanje i odmor, mogli su vidjeti, između ostalog, i prostor u kojem se nalaze mikroskopi i druga laboratorijska oprema. Ondje se nalaze lupe, vodene kupelji, žarne peći, različito stakleno posuđe, menzure, pipete, Petrijeve zdjelice, analitičke i tehničke vage…

Juhaz ističe kako sve to služi za pripremu uzoraka prije nego se s njima ide u daljnje postupanje, ali i da imaju i trajne preparate koji su odmah spremni za budno dječje ili studentsko oko koje je željno vidjeti detalje iz prirode, povećane do 100 puta pod mikroskopom. Među njima nalazi se mišićno tkivo čovjeka, različiti biljni ovariji, mala hidra…

-Kad se provodi škola u prirodi, djeca najčešće izađu u okolicu Posjetiteljskog centra, tamo prikupe razne materijale i pripremaju se za mikroskopiranje. Odabranu biljku ili neki drugi predmet koji žele bolje proučiti tada režu na sitnije dijelove kako ih mogli promatrati pod mikroskopom, odnosno pod lupom.

Svima je poseban doživljaj promatrati gvalice sove, budući da su sove grabežljivci koji svoj plijen pojedu u cijelosti, dakle, i perje i kosti, a kako njihov PH nije dovoljno jak da probavi te sve dijelove, one dvaput dnevno ostatke hrane izbacuju kroz usta. Proučavanjem tog materijala zajedno otkrivamo što su sove pojele i dobivamo odgovor na pitanje kojim su se glodavcima na našem području nahranile -objašnjava naš sugovornik.

Mlađim posjetiteljima dovoljno je, ističe, pronaći i neki zanimljiv kamenčić i proučiti mu udubljenja i nepravilnosti pod mikroskopom, kao i pero, neobičan list ili kukca.

PRIRODA UVIJEK IZNENAĐUJE

Uz laboratorij na zatvorenom, Vladimir Juhaz često je i voditelj grupa koji Dravsku priču posjete u okviru svojih školskih ili vrtićkih izleta. Za svaku se posebno priprema, kako bi na sva pitanja odgovorio na način da ga posjetitelji  mogu razumjeti, s obzirom na dob i interese.

-U okviru svog posla volim voditi djecu i otkrivati im prirodne ljepote našeg kraja, ali i jako volim sam terenski rad i istraživanja koja se tiču Javne ustanove. Na kraju, zbog tog sam i završio fakultet za ovo zvanje – najbolje se osjećam upravo u prirodi. Kad god idemo na teren, bilo sa kolegom čuvarom prirode ili drugim djelatnicima, uvijek nas ta priroda iznenadi, uvijek pronađemo nešto novo, vidimo nešto što prije nismo primijetili i u tome je i ljepota i važnost ovog posla koji jako volim – ističe naš sugovornik koji kaže kako je priroda u svakom godišnjem dobu drugačija i priča neku novu priču.

Draga mu je i rijeka Drava, ali i svako stanište koje pokriva. Znanje i iskustvo pomažu mu  „obične stvari u prirodi“ primjećivati na drugi način od ostalih izletnika.

Govori nam o tome kako se obavlja monitoring ptica, konkretno zimsko prebrojavanje ptica vodarica. Upućuje nas kako je riječ o međunarodnom sustavu u kojem se u zimskim mjesecima, najčešće sredinom siječnja svake godine, izlazi na teren. Ptice vodarice, kao što i sam naziv kaže, broje se na vodenim površinama.

-Mi smo ove godine obišli 12 lokaliteta na kojima smo izbrojali 2552 jedinke ptica. Zanimljivost vezana uz ovu akciju je da malo tko zna kako u blizini bivše Šećerane u Virovitici imamo pravu ptičju oazu. Na taložnicama, gdje se nalaze bazeni s vodom, samo na jednom bazenu smo prebrojali gotovo tisuću ptica! S dolaskom proljeća provodi se monitoring crne žune, koja se gnijezdi u starim šumskim sastojinama, kao i bijele rode, pijaka, lastavice te pčelarica. Ujedno, Javna ustanova provodi monitoring Kiseličinog vatrenog plavca, posebne vrste leptira, kao i jelenka koji je danas zaštićen i staništa su mu sve manja – kaže  Juhaz.

On i njegovi kolege koje se bave promatranjem i čuvanjem prirode najbolji su svjedoci utjecaja klimatskih promjena, koje se odražavaju i na biljkama i životinjama.

-Najviše smo zabrinuti zbog svojevrsnih ekstrema, gdje u jednom danu na istoj lokaciji imate minus tri Celzijeva stupnja ujutro, da bi poslijepodne temperatura narasla na 25 Celzijevih stupnjeva. Sve to ostavlja trag – kaže V. Juhaz.

Kad je riječ o Dravi, tu je zamjetan porast dabra i vidre, razne vrste vretenaca. U isto vrijeme, nestaje Kiseličin vatreni plavac, vrsta leptira koja je vezana uz vlažna staništa i rijeku Dravu. Njegovo stanište uvelike je ugroženo poljoprivrednom proizvodnjom, košnjom livada i drugim utjecajima pa ga čuvari prirode budno drže „na oku“.  Sama Drava bogata je pticama, različitim vrstama čaplji (bijela, siva, velika, danguba), gakovima te ribama. Uz izravno promatranje, za monitoring životinja koriste se i foto-zamke, doznajemo.

OD LJUBIMCA DO INVAZIVNE VRSTE

Govoreći o promjenama u životinjskom svijetu, V. Juhaz naglašava porast broja crvenouhih kornjača na ovom području. Ova invazivna vrsta, kojoj je primarno stanište Sjeverna i Srednja Amerika, svojevremeno je bila najprodavaniji kućni ljubimac pa je kroz par godina u svijet izvezeno desetak milijuna jedinki. Dio njih stigao je i kod nas.

-Kad je ta kornjača mala, ona je jako slatka i svima je draga, no kada naraste, mnogima postane prevelika za stan ili kuću, a i poprima neugodan miris. Vlasnici su ih u tom slučaju odlučili ispustiti u prirodu. Kad se to dogodi, ova kornjača zauzme istu biološku nišu kao i naša autohtona barska kornjača, pri čemu je počinje ugrožavati jer dolazi do kompeticije za hranu i sunčališta – govori V. Juhaz koji kaže kako je ovo još samo jedan primjer koji ukazuje kako je prije odabira kućnog ljubimca važno dobro promisliti o svim potrebnim uvjetima brige za njega.

Javna ustanova je, kako bi pomogla i neželjenim crvenouhim kornjačama, a tako i sačuvala „domaću“ barsku kornjaču, pokrenula i tzv. Centar za prihvat crvenouhih kornjača. Centar će tako pomoći kornjačama koje su ranije kupljene i postale neželjene, budući da je država već krenula u rješavanje budućih problema pa zabranila držanje, kupovinu i prodaju stranih invazivnih vrsta, među kojima se nalazi i crvenouha kornjača.

-Ako netko ima ovu vrstu kornjače za koju drži kako mu je postala prevelika za njegov dom, molimo vas, nemojte ju ispuštati u prirodu, nazovite našu Javnu ustanovu i osigurat ćemo joj dom – ističu u Javnoj ustanovi koja polako postaje dom za sve više ugroženih i zaštićenih životinja.  (www.icv.hr, mlo, foto: JU VPŽ, M. Turkalj)