Ulaganje u rani razvoj djece je ulaganje u budućnost zajednice koje se višestruko vraća. Na individualnoj razini, obitelji s nestrpljenjem iščekuju rođenje svog novog člana i zamišljaju stvaranje zajedničke, sretne budućnosti. Međutim, nemaju sva djeca jednak početak. Neka djeca se rađaju sa zdravstvenim stanjima koja čine njihov razvoj neizvjesnim, kod neke djece će se tijekom prvih godina pokazati da ne slijede kalendar urednog razvoja, a neka su djeca rođena u okolnostima koje ne omogućavaju razvoj njihovih potencijala. Svi oni, kao i njihove obitelji, trebaju sustavnu stručnu skrb i podršku zajednice kako bi se stvorio pozitivan učinak na razvojne ishode (obrazovni, socijalni, zdravstveni) budućih generacija. Upravo tu važnu ulogu ima rana intervencija koja se definira kao iskustvo i prilika koje djetetu s razvojnim teškoćama u ranoj i predškolskoj dobi pružaju roditelji i stručnjaci s ciljem unapređenja stjecanja i uporabe ponašanja koja oblikuju i utječu na djetetove interakcije s ljudima i objektima.

Ranu intervenciju u djetinjstvu provode stručnjaci različitih profesija iz biomedicinskog, odgojno-obrazovnog i društvenog područja znanosti: liječnici, psiholozi, pedagozi, edukacijski rehabilitatori, logopedi, socijalni radnici, odgojitelji, radni terapeuti, medicinske sestre, specijalisti rane intervencije, itd. Rana intervencija nije liječenje koje suvremena medicina vrlo učinkovito osigurava bolesnom djetetu, već različiti vidovi podrške obitelji i djetetovom razvoju u ranoj i predškolskoj dobi koje ono treba da bi iskoristilo svoje razvojne potencijale i pripremilo se za daljnje školovanje i život u zajednici.

U slučaju kad roditelj treba uslugu iz područja rane intervencije, potrebno je, poručuju stručnjaci, djelovati – već jučer! U nekim slučajevima presudno je ono što se uspije napraviti do djetetove treće godine života. Pravovremenom intervencijom smanjuje se, naime, mogućnost kasnijih, dugoročnijih ili dodatnih teškoća, pa je, apeliraju stručnjaci, bolje reagirati što prije.

Porazna je činjenica da ta hitnost, koja je u stručnom smislu itekako opravdana, u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno prepoznata u odgovoru samog sustava na problem. Dovoljno stručnjaka još uvijek nema. Liste čekanja su prepune, a roditelji koji su spremni i platiti važnu i hitnu terapiju logopeda ili edukacijskog rehabilitatora nerijetko moraju putovati u druge gradove. I tada mogu dobiti termin jednom u mjesec ili jednom u tri mjeseca, iako bi s djetetom trebalo raditi na tjednoj bazi po dva, tri puta. Cijene nisu niske – pojedinačno se kod privatnika sat kreće i po 200 kuna.

KRENUTI ŠTO PRIJE

Potreba ima i na našem području. Iskustvo i statistika pokazuju kako na godišnjoj razini oko 10 posto od sve rođene djece s područja Virovitičko-podravske županije treba usluge rane intervencije. Ne samo zbog odstupanja u govoru, koje je roditeljima „prvi alarm“ za uzbunu, već i zbog drugih poteškoća na kojima ne može raditi nitko drugi nego navedena struka.

Riječ je o usluzi koja je, ako ćemo gledati statistiku, zapravo potrebna roditeljima iz svakog našeg grada i općine. Izvrstan primjer potrebne i dobre sustavne podrške u tom slučaju stiže iz virovitičkog COOR-a.

Ondje je upravo završio hvalevrijedan projekt pod nazivom “CENTAR STABILNE PODRŠKE”. Pokrenula ga je Međimurska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu – Murid iz Čakovca u suradnji s projektnim partnerima: Centrom za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Virovitica (COOR), V. osnovnom školom Bjelovar i Centrom za promicanje zdravog razvoja djece, mladih i obitelji „Vrtuljak“ iz Križevaca.

Od svibnja prošle do studenog ove godine roditelji i 20 djece putem projekta imali su na raspolaganju Kristinu Hubinku, magistricu edukacijske rehabilitacije u COOR-u, a od studenog prošle godine i Sanju Borovec, magistricu logopedije.

One su cijele obitelji vodile kroz potrebnu terapiju, bilo da je riječ o radu s djecom koja imaju poremećaj iz spektra autizma ili kod drugih razvojnih odstupanja kada je bilo potrebno „samo“ poraditi na socijalnoj komunikaciji, artikulacijskim i fonološkim teškoćama i u drugim slučajevima kada je djeci u razvoju trebala stručna pomoć.

Mlade, otvorene, simpatične i stručne djelatnice djeci su na njima razumljiv, a opet stručan način otvorile cijeli jedan novi svijet i mogućnosti. Radile su na otklanjanju teškoća, komunikaciji s obitelji, zajedno se s njima radovale u svakom, pa i najmanjem pomaku.

Ostvario se kontakt očima, dijete je progovorilo prvu riječ, pokazalo je da poznaje određen pojam, prvi put se u tri godine zaigralo s bratom ili sestrom, samo je obuklo jaknu ili prepoznalo boju. Bili su to mali, ali veliki ciljevi i pobjede do kojih obitelji ne bi došle bez njihove pomoći.

– Rana intervencija podrazumijeva da se što ranije utvrdi postoje li neke poteškoće kod djeteta ili postoje predispozicije da bi dijete moglo imati razvojno odstupanje. Ako je moguće, putem terapije te se teškoće otklone, a ako je to nemoguće, tada razvijamo vještine do onih krajnjih mogućnosti djeteta, kako bi ono moglo funkcionirati u svakodnevnom životu – kazala je Sanja Borovec, magistrica logopedije, naglasivši da je pritom najvažnije što prije djelovati i uključiti cijelu obitelj u terapiju. Već i tijekom prve godine života, ako roditelj posumnja na neku nepravilnost u razvoju, rana intervencija ima modele pomoći.

Svojim toplim pristupom umiruje roditelje, a kroz smislenu igru, interakciju i „govor“ koji je prilagođen svakom djetetu ponaosob izgradila je važne odnose koji su za cijelu obitelj ponekad označili važnu prekretnicu.

USLUGA ZA VIROVITICU

– Roditeljstvo je teško. Nakon prvih sumnji ili konkretne dijagnoze, roditelji su često zbunjeni i uplašeni, pa i u šoku. I sami prolaze kroz faze žalovanja i ponekad nisu u mogućnosti da pruže djetetu ono što bi trebali jer se i sami teško nose s činjenicom da im dijete, npr. ima veću razvojnu teškoću zbog koje će imati problem s govorom, učenjem, školovanjem, samostalnošću… Svjesni su da ih čeka naporan put vježbanja, žrtvi i prilagodbe. To pogađa cijele obitelji. Zato je rana intervencija usmjerena i na roditelje, kao i na dijete. Mi smo ovdje kako bismo im pružili informaciju kako početi shvaćati i razumjeti dijete, kako izgraditi čvršći odnos s djetetom i zajedno se radovati svakom, pa i najmanjem napretku koji će u ovim slučajevima obitelji značiti jako, jako puno – iz iskustva rane intervencije kaže nam S. Borovec.

U COOR-u, koji pohađaju djeca s teškoćama u razvoju s područja Virovitičko-podravske, ali i drugih županija, itekako su svjesni potreba za ranom intervencijom. Dugo je provode, a već pet godina nadležnom ministarstvu prilažu zahtjev za uključenjem u mrežu socijalnih usluga kako bi mogli zaposliti veći broj stručnjaka i oformiti cijeli stručni tim. Roditeljima s cijele županije, pa i šire, tako bi na jednom mjestu omogućili sve, od početne procjene, potom terapiju i rad s djecom u Centru. Zbog tih potreba roditelji danas moraju putovati po cijeloj Hrvatskoj.

Važnost ove usluge prepoznao je i Grad Virovitica, koji je osigurao financijska sredstva da se usluga rane intervencije nastavi i nakon završetka projekta. Zasad obuhvaća roditelje djece samo s područja grada Virovitice. Uslugu i terapiju logopeda i edukacijskog rehabilitatora roditelji tako mogu ostvariti besplatno u COOR-u, kao i dobiti sve korisne informacije koje ih zanimaju.

– Jako nam je drago što je Grad prepoznao važnost ove usluge i omogućio nastavak rada s djecom koja trebaju ranu intervenciju. Ovo je sada svojevrstan početak nove, trajne usluge budući da zasad uključuje samo djecu s virovitičkog područja, a kasnije, nadamo se, i cijelu županiju. Želja nam je saznati točan broj djece koja na području cijele županije trebaju ovu uslugu, kao i uspostaviti kontakt s liječnicima, vrtićima i drugima kako bi u budućnosti svako dijete, po uputnici Centra za socijalnu skrb, moglo doći ovdje i dobiti svu potrebnu uslugu – poručuju iz COOR-a.

KORISNA IGRA

Uz roditelje, nastavku rada na ranoj intervenciji raduje se i Kristina Hubinka, magistrica edukacijske rehabilitacije. S djecom i cijelim obiteljima i u suradnji s kolegicom Sanjom radi na ranoj intervenciji. Svaku terapiju prilagođava potrebi konkretnog djeteta, stanju u kojem dolazi, osluškujući u kakvom je tog dana raspoloženju. Potpuno je to drugačiji pristup od klasične terapije kod liječnika gdje se dijete promatra u kratkom roku, neovisno je li u tom trenu umorno, uplašeno, pospano i opće nije u stanju surađivati.

– Ovdje se dogovaramo i zajedno radimo. Ponekad svu isplaniranu aktivnost moramo promijeniti jer bi dijete, primjerice, umjesto da radimo komunikaciju sličicama, radije gledalo kroz prozor ili u ogledalo. Tada i prozor i ogledalo postaju naš dnevni zadatak pomoću kojeg se jednako uspješno odradi terapija na djetetu zanimljiv način jer u tome želi sudjelovati – kaže nam Kristina, koja je dosad prošla i brojne važne edukacije za provođenje ove usluge.

I dok se nevještom oku čini kako se ona „samo igra“ s djetetom, činjenica je da kroz tu aktivnost ona radi na djetetovom cjelokupnom razvoju, brizi o sebi, osnovnim dnevnim aktivnostima, komunikaciji, motorici. Kod djece koja ne koriste riječi, komunicira uz pomoć sličica, a posluže i bojice, brojne igračke i pomagala od kojih je mnoge sama pripremila s kolegicom Sanjom. Završila je, naime, vrijedne edukacije s područja PECS komunikacije (Picture Exchange Communication System– potpomognuta komunikacija putem sličica) kako bi imala što bolju priliku otkrivati često kompleksan svijet djece s teškoćama u razvoju, u kojem se nekad i roditelji teško snalaze.

– Raste broj djece koja na određen način odstupaju u razvoju, koja imaju određene poteškoće i koja trebaju usluge logopeda, edukacijskog rehabilitatora i drugih stručnjaka na putu odrastanja. Neki će usluge koristiti samo nekoliko puta i s roditeljima brzo svladati poteškoću, a neki će imati teži put i višegodišnje terapije. No rana intervencija je od presudne važnosti za ispravan razvoj svakog djeteta kod kojeg roditelj posumnja na neke probleme i važno je odmah reagirati. Zato smo mi tu. Hvala Gradu što financira ovaj rad, a na svima nama je još puno pričati i raditi na ranoj intervenciji koja je itekako potrebna, ali se zasad ne provodi dovoljno – poručili su iz COOR-a.

(www.icv.hr, mlo, rtk)