„Čovjek koji se usudi uzalud baciti jedan sat života nije otkrio njegovu vrijednost“, rekao je svojedobno poznati engleski znanstvenih i prirodoslovac Charles Darwin. „Bacivši“ pogled na njenu impresivnu biografiju, kao i jedan normalni dan, jasno je da Majda Kodžaga iz Kladara svoje sate ne „baca“ uzalud, kao i to da je sa velikom sigurnošću otkrila vrijednost života.

Naime ova 26-godišnjakinja zaista živi „sto na sat“ i uživa u svemu čime se bavi. Osim što priprema projekte u okviru tvrtke Draft d.o.o. i diplomirana je inženjerka prometa, Majda je predsjednica i aktivna članica Udruge Čuvarice kulturne baštine Kladare te studentica na Sveučilišnom specijalističkom studiju u Varaždinu. Sve to podijelila je s nama u emisiji Njena priča i oduševila nas svojom energijom, entuzijazmom, idejama i snagom volje.

Krenimo, dakle, redom.

BAKA JE „KRIVA“ ZA SVE

Za Majdino predsjedavanje Udrugom Čuvarice kulturne baštine Kladare i brojne aktivnosti kojima se Udruga bavi i u kojima sudjeluje „kriva“ je njena baka. Naime, u siječnju 2012. godine Ivka Mađar osnovala je Udrugu Čuvarice kulturne baštine Kladare te je prije 6 godina, kao predsjednica iste, tu ulogu „predala“ svojoj unuci.

– Ljubav prema čuvanju starih narodnih običaja, odnosno materijalne i nematerijalne kulturne baštine sam počela dobivati od malih nogu. Kao dijete baka me „povukla“ u to, s tri godine sam već plesala u folkloru i održavala recitacije. Da moja baka nije osnovala Udrugu, ne znam bih li ja to odradila točno kako je i ona i hvala joj na tome, jer nam je pokazala koliko je važno očuvati identitet svog naroda, odnosno našeg sela i općine – priznaje Majda čija udruga je posebno ponosna na Etno zbirku „Bakina priča“ koja radi punom parom nešto više od tri godine te ju dolaze vidjeti posjetitelji iz cijele Europe, ali i iz Australije.

Također, Udruga Čuvarice kulturne baštine Kladare bavi se i humanitarnim radom, radom s djecom vrtićke, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, djecom s teškoćama u razvoju te održava redovne radionice sa svima zainteresiranima. Simpatična Majda nam otkriva da ponekad taj tempo zna biti naporan. No sve je lakše jer su uz nju uvijek članovi Udruge, koja je volonterska i financira se isključivo iz raznih natječaja s lokalne, nacionalne ili razine Europske unije.

– Ponekad se tjeram, kažem sama sebi „Ajde, moraš do odraditi“ jer vam sve ostalo crpi energiju, ali onda vidim te osmijehe na licu, posebice vezano uz akciju „Naša mreža dobrote“. Pričali smo o tome kada je izašlo i brzinski smo napravili mini sastanak u udruzi, svi članovi su se složili za sudjelovanje bez pogovora. Ja taj dan, na žalost, nisam mogla izaći na teren zbog posla, ali izašle su ostale članice udruge koje su ostale iznenađene, emotivno ih je dotaknulo kada su vidjele osmijehe i sreću te obitelji. Naravno da ćemo pomoći kada god možemo, jer nikada ne znate što nekome život nosi, nisu uvijek svi sami krivi za to što im se dogodilo – zaključuje naša sugovornica, kojoj su najveća podrška u svemu što radi roditelji i njena bolja polovica.

TAJNA JE U IDEJI

Osim što je predsjednica udruge Čuvarice kulturne baštine Kladare, Majda je trenutno i na postdiplomskom sveučilišnom specijalističkom studiju pod nazivom Poduzetništvo i EU fondovi. Nakon završene srednje škole za upravnog referenta, te odlaska na fakultet i stjecanja titula prvostupnik informatike i magistar prometa, odnosno logistike održive mobilnosti smjera održivi prometni sustavi, upisala je ovaj studij zbog stjecanja novog iskustva, nadopunjavanja i primjenjivanja znanja, kao i želje za daljnjim napredovanjem. Uz fakultet, zaposlena je u tvrtki DRAFT d.o.o. koja se bavi savjetodavnom podrškom pravnim i fizičkim osobama s ciljem unaprjeđenja, provođenja i koordiniranja aktivnosti koje se odnose na poticanje gospodarskog razvoja.

– Jedan od projekata na kojima trenutno radimo je i Centar za posjetitelje Križnica, projekt koji je teškom mukom odrađen jer je zahtjevan i velik. Tu je i ustanova za pružanje socijalnih usluga, odnosno projekt SPECTAR, te projekt Klisa i raznorazni mali projekti koji su u tijeku. Od igle do lokomotive, da se tako izrazim, radimo na projektima svih kadrova, od kulture, turizma, poljoprivrede i poduzetništva do „običnih“ malih projekata koje pišemo za udruge. U svemu tome sudjelujem zajedno sa svojim kolegama – objašnjava Majda te, s obzirom da surađuje s poduzetnicima, kao njihov najveći problem, i to potpuno shvatljiv, ističe da ne znaju odakle krenuti.

– Kada naši poduzetnici dođu kod nas, ja s njima polazim od tog početnog koraka odakle krenuti, odnosno što oni uopće žele i koja je njihov ideja, jer je ideja ključ svega. Ono što bih pohvalila kao prednost koju danas imamo su upravo potpore za samozapošljavanje zbog kojih nam se vrlo često obraćaju. Tako da, od samog osnivanja pa dok ne „stasaju“ ih mi pratimo, odgovaramo na njihove upite, odrađujemo s njima sastanke i pratimo cijelu njihovu priču – otkriva Majda koja je nedavno odradila mini istraživanje kako bi otkrila čemu stanovnici u različitim dijelovima Hrvatske „naginju“, u kontekstu odabira zanimanja i otvaranja vlastitih tvrtki. Rezultati koje je otkrila su, u najmanju ruku, zanimljivi.

– Uočila sam da se na našem, pitomačkom konkretno, području većinom otvaraju kozmetički saloni i trgovine, a bilo je i raznih obrta vezanih uz građevinu. S druge strane, u dijelu Hrvatske prema Zagrebu, odnosno sjeveru i zapadu Hrvatske, kojemu i sama gravitiram zbog fakulteta, često se otvaraju građevinska poduzeća, posebice kada je pitanju postavljanje i proizvodnja stolarije, komarnika i roleta. Pojavio se veliki interes za time i često je ciljano tržište upravo Zagrebačka županija i njene okolne županije, ali one primorske. Ono što je zanimljivo je da Varaždinska, Krapinsko-zagorska i Međimurska županija više gravitiraju prema Sloveniji jer je tamo velika potražnja za tim uslugama, a mi smo im povoljniji. Kod nas je situacija opet drugačija, orijentirani smo više na ovaj uslužni dio, odnosno kozmetičke i frizerske salone. Neovisno čime se bave, smatram da su svi oni nama važni za gospodarstvo – zaključuje M. Kodžaga te priznaje da se nada da će i sama jednoga dana biti jedna od onih koji su „sami sebi šef“.

„PRILAGOĐAVAJTE SE AKO TO I VAMA ODGOVARA“

Uz sve te silne obaveze, jedno pitanje se nameće samo od sebe – kada sve to stigne?

– Svi mi imamo neki svoj teret i jako je teško odvagnuti imamo li vremena ili ne. Ja nemam vremena, non stop vičem da nemam vremena ali uporno guram dalje i o tom se zapravo radi: imate li volje i jeste li dovoljno motivirani – ističe ova mlada žena i dodaje kako nisu „svi za sve“ te se zbog toga ne treba loše osjećati.

– Ukoliko vidite da zaista niste za nešto, nemojte se tjerati, već nađite ono za što jeste i bavite se time. Ne dozvolite da vas drugi tjeraju da radite nešto što ne želite, ne prilagođavajte se. Ja sam se mnogo puta u životu morala prilagoditi nečemu što mi nije odgovaralo, ali samo zato što sam u tome uvijek tražila način kako će to meni pomoći u životu. Ne tražite korist, nego način kako pomoći sam sebi. Također, uvijek pronađite nekog tko će vas malo pogurati kada „zapne“ – s osmijehom na licu otkriva Majda te dodaje kako i ona ima pomoć u tom pogledu.

– Rekla sam svojoj „boljoj polovici“ da kada me vidi kako vičem da nešto ne mogu, da dođe i kaže mi da mogu. I to je tako – jednostavno zaključuje sveprisutna Majda Kodžaga.

(www.icv.hr, eat, foto: arhiv)