Virovitička 81. gardijska bojna Hrvatske vojske „Kumovi“ bila je najmlađa profesionalna postrojba i dio elitne skupine gardijskih postrojbi Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Osnovana je Odlukom ministra obrane RH 15. veljače 1994. godine.
Nakon nešto više od godinu dana intenzivne obuke i opremanja, bojna u ožujku 1995. godine dobiva status pod stožerne postrojbe i tako ulazi u krug elitnih postrojbi Hrvatske vojske planiranih za izvršavanje najsloženijih zadaća. Svoj slavni ratni put otpočela je u VRO Bljesak, kao glavna snaga, te je svoju zadaću u potpunosti uspješno izvršila ušavši, s pridruženom bojnom iz sastava 3. gardijske brigade HV-a, prva u grad Okučane, a potom je dijelom snaga izvršila i helikopterski desant u zaleđe neprijateljskih snaga i značajno doprinijela njihovom konačnom slomu u zapadnoj Slavoniji. Zatim sudjeluje u operaciji Ljeto 95, u kojoj probijanjem čvrstih neprijateljskih linija na Šator planini bitno doprinosi stvaranju pretpostavki za provedbu VRO Oluja.
Potom sudjeluje u Oluji braneći bok 4. i 7. gardijske brigade, a dijelom snaga sudjeluje u napadu. Svoj ratni put završava sudjelujući u operaciji Maestral. 1. svibnja 1996. bojna ulazi u sastav 2. gardijske brigade “Gromovi” i prestaje sa službenim postojanjem. Na žalost u borbenim djelovanjima ukupno je poginuo 21 pripadnik bojne, a 169 ih je bilo ranjeno. Na svojem ratnom putu nisu imali nestalih. Bojna je za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo svojih pripadnika odlikovana Redom kneza Domagoja s ogrlicom i Redom Nikole Šubića Zrinskog. Bojna je prestala postojati u travnju 1996. godine kada je integrirana u sastav 2. gardijske brigade HV-a „Gromovi“. Njen ratni zapovjednik bio je današnji brigadni general Renato Romić.
Foto: arhivaJedan od čelnih ljudi bojne bio je i pukovnik u miru Marijan Brlek koji se prisjetio i s nama u emisiji Branitelji u miru podijelio dio svojih iskustava stečenih u “Kumovima” tih slavnih dana ponosa i slave.
– Uistinu se radilo o elitnoj postrojbi HV sa odličnim zapovjednim kadrom i izuzetnim bojovnicima. Bojnu su činili uglavnom pripadnici 127. brigade HV, ali i oni iz Grubišnog Polja, Pitomače, Slatine, Orahovice, Našica, Daruvara, Pakraca pa i iz drugih dijelova Hrvatske. U svim akcijama i operacijama bojna je pokazala izuzetnu hrabrost što je u konačnici rezultiralo i uspjehom u obrani Lijepe naše. Kada me sjećanje odvede u te dane prvo mi na pamet padnu oni naši vitezovi koji su dali svoj život za obranu Domovine, ali i oni koji su u akcijama ranjeni. Još uvijek, 29 godina poslije ne mogu se oteti dojmu i zaboraviti slike iz zapadne Bosne 1995. godine tijekom akcije Maestral u kojoj je značajan doprinos dala i naša bojna – napomenuo je Marijan Brlek prisjetivši se ukratko ove vojne operacije združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH.
– Ulazak naših snaga u Jajce nikad neću moći zaboraviti, a vjerujem da to dobro pamte i svi oni koji su tada bili tamo. Uspjeli smo osloboditi taj grad od neprijatelja, a odmah potom i Mrkonjić Grad. Cilj nam je u konačnici bio osloboditi i Banja Luku i tada smo smatrali da je to pitanje dana, no zaustavljeni smo nekih 20 km od Banja Luke zbog političkih razloga. Naime zbog posredovanja diplomacije SAD-a morali smo prekinuti akciju, a sjećate se da se tu radi o Općem okvirnom sporazumu za mir u BiH ili Daytonskom sporazumu. Ne moram vam ni govoriti kakvo je to za nas bilo razočarenje, no politika je takva, a tješi nas činjenica što smo dobili rat i ušli u anale kao jedna od najuspješnijih postrojbi u Domovinskom ratu – zaključio je pukovnik u miru Marijan Brlek.
(www.icv.hr, bs; foto: arhiv, B. Sokele)
