– Tu je nekada bila Glazbena škola, tu sam ja pohađao glazbenu školu, tu su bili neki moji prvi počeci tog školovanja i muzičke naobrazbe, za vrijeme pokojnog Dragutina Kosanovića, koji me je doveo u Glazbenu školu i pružio mogućnosti koje nisu bile ni blizu onda kao što su sad, ali smo se borili, trudili i bili smo zadovoljni. Nije nas bilo puno, bilo nas je malo a sada je ta povijest donijela tu priču da sve ide naprijed pa i obrazovanje u glazbi. To je sve otišlo daleko naprijed u vertikalu i veseli me što ima puno talentirane i zainteresirane djece a to je razlog zašto se gradi ova glazbena škola – prisjetio se.
Interes za glazbeno školovanje je velik, a ravnatelj Mihaljević ističe:
– Nakon izgradnje nove Glazbene škole ja vjerujem da će biti daleko veći interes, a i sada smo s prostorom skučeni. Glazbenu igraonicu selimo iz Centra za kulturu. Zahvalio bih se i Dječjem vrtiću Cvrčak Virovitica i ravnateljici koja nam je omogućila da koristimo prostore. To je negdje otprilike 100 do 120 djece. Tako je bilo prošle godine, a sad se to u toku godine smanjuje, ali recimo da toliki broj djece u principu je na toj nekakvoj razini. To bi se reklo vrtićkoj. Naravno da tu ima djece koja krenu, a ne nalaze se u tome, pa se ispišu. Zato smo napravili da možemo upisati i ispisati eventualno buduće učenike. To je rasadnik mladih talenata za glazbu koje moji profesori i ja pratimo, taj rasadnik mladih talenata, imamo jako puno bivših učenika koji su već danas na studijima. Glazbena igraonica traje već jako dugo. To je bio prvi korak za mnoge od njih. Tako da to je jedan početak susreta s glazbom. Naravno da smo mi to podigli na jedan viši nivo zato što idemo i na festivale i na Splitski i na Vedrafon i na Kukuriček, a ove godine smo upravo došli s pjesmom, koju je napravio Perica Mihaljević, do Hrvatskog dječjeg festivala koji će se održati u Lisinskom u Zagrebu.
Zbor Glazbene igraonice, a to su djeca u dobi od 4 do 8 godina, uz podršku roditelja, često nastupa na svim manifestacijama, kako u gradu tako i u županiji te tako upotpunjavaju kulturni život svoga kraja. Mnogi od njih upisuju i osnovnu, a kasnije i srednju glazbenu školu.
– Mislim da je naša glazbena škola jedan dobar temelj. Ja volim reći odskočna stepenica za akademiju, imamo vrlo kvalitetne profesore koji stvarno znaju svoj posao. Ove godine smo upisali 7 naših maturanata na Glazbenu akademiju. Kako u Hrvatskoj, tako i van Hrvatske, na raznim instrumentima, dakle lepeza instrumenata je stvarno velika. Kod nas nemamo samo fagot, kontrabas, obou i harfu, a sve drugo možete završiti na razini srednjoškolskog obrazovanja, što prije nije bilo moguće, imali smo samo osnovnu. I to je bilo, naravno, i drugačije koncipirano. Znači mi imamo verificirane programe preko Ministarstva. Imamo suglasnosti. Bez toga mi ne bi mogli taj program provesti. Srednja glazbena daje punopravnu svjedodžbu svim drugim svjedodžbama srednjih škola. Dobro, sada smo došli dotle da kapaciteti sadašnjeg prostora nisu dovoljni za sve potrebe škole. Taj projekt koji je dosta davno zamišljen, krenuo je u realizaciju. Pokrenut je davno, još tamo 2018. godine, a onda je došla ta nesretna korona. Sve je bilo stopirano. Tako se stopiralo i taj projekt, ali Gradonačelnik mi je rekao da će to proći jer, kaže, imat ćemo mi školu, vi ste to zaslužili. Činjenica je da je Glazbena škola postala brend grada Virovitice. I ne samo Glazbena škola i druge institucije koje predstavljaju kulturu kao Muzej, Kazalište i Knjižnica. Imamo stvarno puno uspjeha i trebamo se s tim ponositi. Sama glazbena škola je zamišljena tako da ima dovoljan kapacitet za sadašnje i za buduće potrebe za srednjoškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje djece. Imat će i koncertnu dvoranu. Grad Virovitica već odavno vapi za takvom jednom dvoranom, ne samo zbog glazbene škole već i zbog raznih drugih zbivanja. Virovitica gaji tu nekakvu glazbenu kulturu kao i posjećivanja kazališta. Ne samo posjećivanja koncerata. Muzej imamo i imamo najbolji Slavenski muzej, a sve zahvaljujući ljudima koji to rade. Bez ljudi to ne ide, to su samo građevine – objašnjava Mihaljević.
Ministarstvo kulture svake godine raspisuje natječaje za nastupe raznih ansambala, komornih sastava, solističke koncerte i slično.
– Takve vrhunske glazbene događaje mi bi rado ugostili, ali ih jednostavno nemamo gdje zvati. Onda sam ja to počeo slati našem Gvardijanu, pa u Bukovicu, pa u Suhopolje, pa u Pitomaču u crkve, u Taborište recimo, jer to su jedini prostori gdje se takva glazba može odraditi kod nas. U glazbenoj školi se to ne može odraditi zbog malog kapaciteta dvorane – ističe.
Ravnatelj Mihaljević govorio je i o novoj koncertnoj dvorani koja se gradi u sklopu nove zgrade glazbene škole.
– Naravno, sve to zahtijeva i određena sredstva i određeni dio materijalnih sredstava i samih tih materijala koji podliježu toj akustici, a mi ćemo imati, mogu slobodno reći „dvomanualnu“ akustiku koja će biti za klasični dio nastupa i za dio nastupa koji će se moći s razglasom odraditi. Dakle, to će biti isključivo dvorana, ajmo reći, multifunkcionalna gdje će se moći odrađivati razni koncerti. Primarno je za glazbenu školu jer ćemo napokon imati dvoranu gdje ćemo mi moći biti domaćini i Državnog natjecanja i međunarodnih natjecanja. Do sada smo mi išli u goste i nosili te nagrade, ali mislim da je vrijeme da napokon i u svom gradu nosimo nagrade i da u biti pokažemo što je to glazbena škola, ne samo u Virovitici, Županiji, već u cijeloj Hrvatskoj. Već svi govore da je to jedan od najboljih projekata. Naravno, kao ravnatelj se moram pohvaliti da nam se gradi nova glazbena škola, što inače nije običaj da se grade u Hrvatskoj, više se investira u klasične škole, bilo srednje ili osnovne. Zahvaljujući gradonačelniku Ivici Kirinu i njegovim suradnicima, isto kao i županu Igoru Androviću na suradnji, koji su dali podršku da se to ipak odradi preko ITU mehanizma – rekao je te dodao da je veliku ulogu u samom projketu odigrala i VTA agencija.
– Tihana je sa svojim timom jako dobro to odradila projekt, a naravno, glavna kreatorica, glavni krivac ovog projekta je naša Irena Šlopar, arhitekt, koja je sa svojim idejama i rješenjima sa strane struke odradila sve vrlo kvalitetno i mislim da će svi biti zadovoljni – dodao je.
Već sada je premalo mjesta u postojećem prostoru za sve učenike. Glazbenu igraonicu, osnovnu i srednju glazbenu školu sada pohađa više od 400 učenika. Nakon izgradnje nove zgrade, svi učenici će imati dovoljno prostora. Učenici srednje glazbene škole će razlikovne predmete slušati u vlastitoj školi, a ne, kao do sada, u drugim srednjim školama u Virovitici, što stvara dosta problema u organizaciji nastave.
Ravnatelj Mihaljević osvrnuo se na posebnost lokacije nove zgrade Glazbene škole u Virovitici, naglašavajući važnost tradicije i vrijednost nastavka glazbenog obrazovanja u srcu grada. Nova zgrada bit će izgrađena upravo na mjestu stare glazbene škole, čuvajući simbolično nasljeđe koje su generacije povezivale s ovom lokacijom.
– To je bio jako skučen prostor u kojem su se nekako djeca i ti nastavnici ipak snalazili. To je bio, ajmo reći, jedan stan sa puno soba, baš tako. Eto, to je tako iz sobe u sobu se išlo. No, i ta je škola imala nekakvu svoju dušu i ti profesori su predavali na neki način. Generacijama je ostalo da je tamo bila glazbena škola i kada je već davno bila preseljena na novu lokaciju. U gradu je ostalo da je tamo glazbena škola gdje će opet biti. Mislim da je ovo jedino mjesto gdje bi mogla biti glazbena škola u Virovitici. Bila je tu. Čuo sam zašto nije u industrijskoj zoni. Zašto nije u vojarni? Zašto? Pa vrlo jednostavno, to su mala djeca. Zamislite, sada dijete mora hodati dva kilometra u glazbenu školu i nositi instrumente. I onda mislim da je to više onako tek toliko da se nešto kaže. Ajde, neka bude samo da nije u gradu. Ne znam što bi trebalo biti u gradu. Ja mislim da je ovaj strateški dio jako dobro pogođen. Što se tog dijela tiče, mislim da je tu u kombinaciji kulturni prostor: glazbena škola i kazalište. Kazalište je tu danas i sutra. Što će biti sutra? To ne mora biti samo glazbena škola. To može biti umjetnička škola. Mi imamo jako puno djece ovdje koja pokazuju talent i prema glumi i prema likovnom izričaju. Ne znam, imamo glazbu. Danas, sutra će možda biti ples. Dakle, to sve. Ja gledam ovu školu, ja ću otići u mirovinu kao i svi moji kolege, ali evo sad već imamo nešto. Imamo sada 22 studenta koji završavaju školovanje, a neki su se već zaposlili. Nas je sad momentalno oko pedesetak u nastavnom kadru. Zalog za budućnost su bivši učenici koji završavaju, domaći učenici, domaća djeca, domaći naši studenti. Hoću da se vrate u Viroviticu i da nastave ovu tradiciju koju sam započeo ja, Dejan, Lidija, Beatrica, Biljana, Muhek i ta stara garda, što ja volim reći. Evo i naša Božena koja je u mirovini. I teta Ljilja, koja je sve to čistila. Znači, to su sve ljudi koji su na neki način, ajmo reći, krenuli i utemeljili taj glazbeni dio grada Virovitice. Imamo Rodoljub, imamo Gradsku glazbu. To je sve u jednom spoju – ispričao je.
Za kraj ravnatelj Mihaljević osvrnuo se na podršku svih uključenih u rad Glazbene škole.
– Zahvalio bih učenicima, kao i profesorima i naravno, i onoj logistici, spremačici i domaru, kako u Virovitici, tako i u Pitomači i Suhopolju. Zahvalio bih se, naravno, i svim ravnateljima osnovnih škola koji daju podršku Glazbenoj školi. Imamo jako divnu suradnju sa svima i s Kazalištem i s Muzejom i s Knjižnicom. Sa svima, mislim da to sve ovisi o ljudima. Napokon, imamo jednu dobru strukturu stručnog kadra. Ego moramo staviti sa strane. Mislim da su nam prvo u fokusu naša djeca, naši učenici i onda zahvaljujem roditeljima koji daju taj suport. Naravno, nekad je to u početku teško, glazba nije jednostavna, to moramo znati. Glazba nije jednostavna. Glazba se gradi i vježba i nikad vježbe dosta. E sad netko u tome opstane, a netko ne opstane. Ali, hvala dragom Bogu, neka smo mi sada svi živi, zdravi i da ovo privedemo kraju, taj projekt i da krenemo u budućnost i mislim da će svi biti sretni i zadovoljni. Naša djeca će biti daleko opuštenija i bit će im ljepše. Mogu računati, komotno, da ćemo imati jako puno interesenata kada se izgradi ova naša škola. Mislim da će biti prestižna – zaključio je Mihaljević.
(icv.hr, mk)
