Đurđevački pijesci, poznati i kao „podravska Sahara“, jedinstven su geološki fenomen u Hrvatskoj. Njihova povijest, nastanak i značaj za lokalnu zajednicu tema su kojoj se posvećuje sve veća pažnja, a Posjetiteljski centar Đurđevački pijesci danas je ključna točka za edukaciju i turističku promociju tog područja.

U emisiji ICV radija „Đir po županijama“ gostovao je Martin Mahović, voditelj projekta Posjetiteljski centar Đurđevački pijesci, koji nam je otkrio zanimljive detalje o povijesti i značaju ovog prirodnog fenomena. Razgovarali smo o tome kako su pijesci nastali, zašto su ih nekada zvali „krvavi pesek“, kako su se ljudi borili protiv njih, ali i kako su od nekadašnje prijetnje poljoprivredi postali atrakcija koja privlači posjetitelje iz cijele Hrvatske.

Mladen Kocijan

Na početku razgovora pojasnio nam je ulogu Posjetiteljskog centra.

– Đurđevac nastoji promovirati i čuvati svoju baštinu, kako kulturnu, tako i prirodnu. Ovaj Posjetiteljski centar samo je jedan dio u prezentaciji naše prirodne baštine i sadrži tri segmenta: Geološko-botanički rezervat Đurđevački pijesci, zgradu Škole u prirodi i sam Posjetiteljski centar. Napravili smo jednu ‘učilicu’ kako bi ne samo djeca, nego i odrasli, saznali više o geološkim procesima koji utječu na nastanak različitih pojava, poput planina, rijeka, stijena, potresa, vulkana, pa i naših pijesaka. Htjeli smo objasniti fenomen Đurđevačkih pijesaka i kako su oni nastali – pojasnio je.

TZG Đurđevac

Martin Mahović po struci je geolog pa nam je sažeo proces nastanka Đurđevačkih pijesaka.

– Nastali su geološkim putem. Otapanjem ledenjaka na Alpama, pijesak je rijekom Paleo Dravom nošen do našeg područja. Ovisno o snazi rijeke Drave, ona je nanosila određenu frakciju materijala duž svog toka. Od Križnice nadalje više nema šljunka, koliko znam, samo pijesak. To je čista geologija. Uz to, vjetar je dodatno nosio pijesak i tako je nastao ovaj geološki fenomen – objasnio je.

Pijesci nisu smješteni uz samu Dravu, a Mahović nam je objasnio zašto.

– Ovdje se nekoć nalazio stari tok Drave. Rijeka je nanosila pijesak, a vjetar ga je raznosio i taložio na određenim područjima. Ljudi su ga prozvali ‘krvavi pesek’ jer je uništavao usjeve. Više od 100 godina trajala je borba za zaštitu poljoprivrednih površina koje su ljudi obrađivali. Postoje fotografije iz 1910. godine koje prikazuju kako je uz cestu od Virja do Đurđevca s lijeve strane bio samo pijesak s ponekom biljkom. Pijesak nošen vjetrom uništavao je svu ljetinu. Bilo ga je nužno obuzdati, pa je Đurđevačka uprava šuma započela sadnju borovih šuma kako bi stabilizirala pijeske. Danas, kada šetate kroz Park-šumu Borik ili Trim-stazu, uživate u stoljetnim borovima koji su posađeni upravo kako bi se pijesci smirili. Prvo se mora postaviti zaštita kako bi bilo moguće zasaditi bilo koju biljku, zatim dolazi pješčarska vegetacija, potom vrste poput zečjaka ili zaika, bagrema, te na kraju crni i bijeli bor – ispričao je Mahović.

TZG Đurđevac

Izrazio je i zadovoljstvo radom Posjetiteljskog centra.

– Jako smo zadovoljni radom Posjetiteljskog centra jer smo ostvarili ono što smo sanjali – od prirodne baštine koja je nekad bila ‘krvavi pesek’, napravili smo ‘zlatni pesek’. Kada vam u jednom danu stignu četiri autobusa posjetitelja, to postaje čak i logistički izazov. Nemoguće je svima istovremeno interpretirati sve sadržaje koje centar nudi. Imamo interaktivne igrice za djecu, uređaje za proširenu stvarnost, no nemamo dovoljno prostora i opreme za istovremeno korištenje. Zato posjetitelje raspoređujemo u manje grupe – dok jedni obilaze Zoološki vrt povezan s prirodnom baštinom, u kojem se nalaze deve kao simbol povezanosti s pijescima, drugi prolaze kroz Posjetiteljski centar – istaknuo je.

Deve su posebna atrakcija, osobito za najmlađe. Od kuda ideja o njihovom dolasku u Podravinu objasnio je Mahović.

– Ovo je najveća površina pijeska u Hrvatskoj, ali sami pijesci nisu bili dovoljni da privuku pozornost medija. Imamo turističku infrastrukturu, Posjetiteljski centar, zgradu Škole u prirodi za višednevni boravak, rezervat – no sve to nije bilo dovoljno interesantno široj javnosti. Za nekoga tko nije stručnjak, rezervat možda ne djeluje posebno privlačno. Ideja o devama krenula je od bivšeg gradonačelnika Lackovića koji je u jednom trenutku rekao: ‘Kupit ćemo deve.’ Ta vijest obišla je cijelu regiju. Djeca vole deve, a one imaju poveznicu s velikom pustinjom Saharom – prisjetio se.

TZG Đurđevac

Objasnio je i kolika je zapravo površina na kojoj se nalaze pijesci.

– Đurđevački pijesci dugi su oko 15 km, a široki oko 3 km, što je zaista velika površina. Kada krenete od Virja, Molvi, Đurđevca, Kalinovca do Kloštra – sve su to pijesci, i to ozbiljni pijesci. Danas su stabilizirani, no da ih ogolimo, vidjeli bismo pravu podravsku Saharu. Površina rezervata iznosi 19,5 hektara, a uz njega imamo i Park-šumu Borik koja je zasađena na pijescima. Na nekim lokacijama, poput Draganaca, ogolili smo dine kako bi posjetitelji mogli doživjeti autentično pješčano područje. Ondje su, primjerice, snimani spotovi i film General – detaljno je ispričao.

Uz geološko, Đurđevački pijesci poznati su i po svojem biološkom bogatstvu. 

– Biljna raznolikost očituje se u činjenici da na Đurđevačkim pijescima funkcionira šest biljnih zajednica. Imamo i nevjerojatnih 527 vrsta leptira! Stručnjak za leptire, znanstvenik Radovan Krančev, sve ih je pobrojao i fotografirao. Ovo je velika baza za istraživanja i prostor ne samo za znatiželjnike, već i za znanstvenike – naglasio je. 

Na kraju razgovora, Martin Mahović pozvao je sve, a posebno Virovitičane, da posjete kulturna i prirodna bogatstva Đurđevca te isprobaju eno-gastronomsku ponudu. 

– Virovitica nam je jako blizu i volio bih da mi znamo više o Virovitici, a Virovitica o nama, jer smo susjedi. Čak mi je žao što nisam znao za neke događaje u Virovitici. Vjerujem da bi ljudi iz Virovitice trebali više znati o Đurđevcu. Siguran sam da će, ako dođu, pronaći nešto zanimljivo u našem gradu – zaključio je Mahović.

(icv.hr)