On nije vrhunski sportaš, iako se nogometnom bavio u mlađim uzrastima TVIN-a, Mladosti 127. i Virovitice, ali je zato vrhunski poznavatelj sporta i to posebice virovitičkog. Danas je pasionirani navijač, a od 2011. godine istražuje i prikuplja građu o povijesti sporta u Virovitici. On je Virovitičanin Matija Pavličević i nedavno je javnosti predstavio monografiju o „70 godina RK Virovitica“.
Autor, iako po zanimanju diplomirani ekonomist, veliki je zaljubljenik u sport i povijest sporta, posebice u Virovitici te već više od deset godina proučava virovitičku sportsku povijest. Aktivno je sudjelovalo u pripremi izložbe o 110 godina nogometa u Virovitici, a nakon toga izdao je monografiju „Sokolski pokret u Virovitici“ koja govori o organiziranoj tjelovježbi u Virovitici od 1906. godine do početka Drugog svjetskog rata. U časopisu Zavičaj 2017. godine objavio je dva priloga s tematikom sporta o ženskom rukometu i 40 godina Košarkaškog kluba Virovitica, a 2018. kao vanjski suradnik s Državnim arhivom u Virovitici realizirao je postav izložbe o 110 godina nogometa u Virovitici i prigodnu brošuru, a krajem 2018. objavio je monografiju „Sokolski pokret u Virovitici“ o tjelovježbenoj organizaciji koja je u svom djelovanju od 1906. do 1941. bila preteča brojnih sportskih sekcija u Virovitici. Od 2017. do 2019. član je Predsjedništva i tajnik Ogranka Matice hrvatske, a od 2020. potpredsjednik Rukometnog kluba Viro Virovitica.
Dosad najopsežniji pothvat mu je upravo spomenuta monografija o 70 godina RK Viro Virovitice u kojoj na gotovo 300 stranica kreće studiozno prateći nastanak rukometa kao igre, a zatim prati povijest rukometa u Virovitici i nastanak Rukometnog kluba Drvodjelac, od kojega će kasnije nastati RK Virovitica, odnosno RK Viro Virovitica. U svom opsežnom djelu Pavličević daje cjelovit presjek povijesti kluba koristeći obilje fotografskog, arhivskog i novinskog materijala.
OPSEŽNO ISTRAŽIVANJE TIJEKOM TRI GODINE
– Ideja o izdavanju knjige potekla je 2019. godine od gđe Ladislave Horak Jergović Lackice, legende rukometa u Virovitici, koja je htjela napraviti brošuru povodom 70 godina rukometa. Ja sam tada uzeo u zadatak da ću skupljati fotografije, članke i sve ostalo vezano uz muški rukomet, jer je o ženskom već dosta toga pisano i bilo je dovoljno materijala, a o muškom do sada još nitko nije pisao. Odlučio sam najprije obići stare živuće rukometaše i pokušati od njih prikupiti što više materijala. Budući da sam u tome uspio, odlučili smo ipak da ne izdajemo malu brošuru ili organiziramo izložbu, već da se potrudim napraviti nešto konkretnije u obliku monografije gdje bi se detaljno obuhvatila povijest muškog rukometnog kluba u Virovitici. Iskreno, mislio sam da će to trajati puno kraće, ali eto odužilo se na tri godine prikupljanja fotografija, njihovoj identifikaciji, prikupljanja novinarskih isječaka i podataka kako bi što vjernije dočarao razvoj rukometne igre u tim godinama – istaknuo je Matija Pavličević.
Na pitanje je li u tom istraživanju imao problema u prikupljanju materijala, jesu li vođeni arhivski zapisi i sačuvana građa, naš sugovornik nam je otkrio da mu nije bilo lako, morao je krenuti od nule.
– Već je gotovo deset godina prošlo otkako sam si uzeo za zadatak istražiti povijest sporta u Virovitici od njenih najranijih početaka do danas. U tom istraživanju rukomet sam uvijek ostavljao po strani jer sam smatrao da u sportu po kojemu je Virovitica prepoznata u Hrvatskoj neću imati problema u prikupljanju materijala. Nažalost to se pokazalo pogrešnom pretpostavkom jer kao i u ostalim sportovima ni u rukometu nisu vođeni arhivski zapisi niti sačuvana građa pa je trebalo krenuti od nule. Pronašao sam imena svih sudionika rukometne priče i polako jednog po jednog kontaktirao, obilazio i tako skupljao materijale za ovu knjigu.
Trebalo je zaroniti duboko u prašnjave novine i prokopati kroz bezbroj rukometnih vijesti, a zatim tu gomilu rudarskih podataka sistematizirati, provjeriti i sažeti u smislenu cjelinu. Nastojao sam prikupiti što više fotografija, novinskih isječaka i podataka kako bih što vjernije dočarao razvoj rukometne igre u tih sedamdeset burnih godina. Bilo je to dugotrajno istraživanje koje se odužilo na gotovo tri godine, a otežala ga je i pojava pandemije COVID-19 koja je onemogućila socijalne kontakte toliko nužne za završetak knjige. Veliki trud i vrijeme utrošio sam u identifikaciju svih fotografija i aktera na njima kako bi svi oni ostali upamćeni. Odlučio sam najkvalitetnije pojedince istaknuti kroz kratke prikaze biografija, a kriterij za odabir bili su sudjelovanje u raznim državnim i republičkim reprezentacijama, nastupi u najvišem rangu države ili pak dugogodišnja vjernost klubu.
Najviše podataka dobio sam od samih bivši rukometaša, iako nešto ima i u Muzeju, Arhivu i Knjižnici, a Virovitički list mi je bio najveći izvor pisanog traga. Najviše sam se nekako orijentirao na prikupljanje fotografija je smatram da ljude to ipak najviše zanima, a popratni tekst je bio iz izvještaja Virovitičkog lista. Veliku pomoć u prikupljanju fotografija imao sam i od Vlade Vraneka, koji je prije mene već počeo skupljati i posjeduje mnoštvo fotografija. Knjiga po sezonama prati razvoj muškog rukometa u Virovitici, od početaka rukometnog puta koji je započeo dolaskom Vilima Tičića za profesora tjelesnog odgoja u virovitičku Gimnaziju u listopadu 1948. godine i potom registriranja gimnazijalaca RK Mladost (koji uskoro mijenja ime u Lokomotiva) u Rukometnom savezu Hrvatske, pa kroz veliki rukomet preko pojave malog rukometa koji je do danas ostao najuspješnija sportska igra grada Virovitice. Posebna poglavlja u monografiji posvećena su radu s mladima, upravama kluba i sudačkoj organizaciji – napomenuo je Pavličević.
SLJEDEĆA NA REDU MONOGRAFIJA O ŽENSKOM RUKOMETU
Virovitica je prepoznata u Hrvatskoj, a i šire kao grad rukometa, prvenstveno zbog uspjeha ženskih ekipa. Matija Pavličević odlučio se najprije posvetiti muškom rukometu, ali kako nam je otkrio, misli pisati i o ženskom rukometu.
– Usporedo s ovom monografijom prikupljao sam i materijale o nogometašima te o ženskom rukometu koji zahvaljujući svojim velikim zaslugama zaslužuje dobiti svoju samostalnu monografiju. No, da bi ona ugledala svjetlo dana, moram najprije u glavi složiti nekakav koncept i biti zadovoljan s prikupljenim materijalom.
I ovom prilikom zahvalio bih još jednom svima na suradnji i pomoći, velika hvala svima koji su pridonijeli pripremi i izdavanju ove knjige, a posebno izdavaču Sportskoj zajednici grada Virovitice te gradonačelniku Ivici Kirinu koji je u ime Grada pružio financijsku potporu u izdavanju monografije – kazao je M. Pavličević.
Vrijedno je to knjiško zdanje za sve ljubitelje sporta, ali i sve koji će to tek postati. Kako je njezin autor na kraju našeg razgovora istaknuo, želja mu je da ova knjiga postane zahvalnica svima koji su nesebično gradili ovaj sport i ujedno pozivnica budućim protagonistima virovitičkog rukometa.
(www.icv.hr)
