Nakon što je Hrvatsko muzejsko društvo Gradski muzej Virovitica 2020. godine proglasilo najboljim u Hrvatskoj i to za najbolji novi stalni postav nazvan “Drveno doba” koji se interdisciplinarno bavi temom drvo na univerzalnoj razini kroz primjere iz života, tradicije i kulture virovitičkoga kraja, nagrađen je još jednim priznanjem koji još dodatno potvrđuje trud i zalaganje svih njegovih djelatnika na čelu s ravnateljicom Mihaelom Kulej.

Riječ je o Priznanju za izniman doprinos muzejskoj djelatnosti koji im je dodijeljeno na ovogodišnjoj dodjeli nagrade Europskog muzejskog foruma za najbolji europski muzej 2022. Dodjela te prestižne nagrade Najbolji europski muzej EMYA 2022. održana je u gradu Tartu u Estoniji od 4. do 9. svibnja, a zamišljena je kao ocjena cjelokupnog muzejskog rada s posebnim naglaskom na suradnju s lokalnom zajednicom.

Priznanje je tim veće jer je Gradski muzej Virovitica, nakon što je tijekom 2021. godine prošao proces ocjenjivanja i evaluacije sudaca Europskog muzejskog foruma, bio jedini muzej iz Hrvatske koji je konkurirao za taj, kako ga zovu, muzejski Oscar.

U Tartu su boravili ravnateljica Mihalea Kulej i njezin stručni suradnik Ivan Borbaš, a kako im je tamo bilo, kakvi su dojmovi nakon osvojenog priznanja, ali i svega lijepoga što su tamo doživjeli i proživjeli otkrila nam je gostujući u našoj emisiji ravnateljica Mihaela Kulej.

PRESRETNI I PUNI DOJMOVA

– Moram na samom početku istaknuti da sam bila iznimno dirnuta, čak i vrlo emotivna na dodjeli ovog priznanja jer znam da iza ovoga stoji ogroman i stručan rad svih muzejskih djelatnika Gradskog muzeja Virovitica.

Otkad smo se vratili iz Estonije neprestano primamo poruke i mailove u kojima nam kolege iz cijele Hrvatske čestitaju. Iznenađeni su i što smo izvrsno medijski popraćeni, što je također velika stvar jer muzeji ne dolaze tako lako u medije. Mi na svu sreću imamo sretnu okolnost da imamo jako lijepu suradnju s vama, ICV-om, no inače to baš i nije tako lako, probiti se u medije s tim pomalo samozatajnim radom. Obično se prate samo otvorenja izložbi, a ja uvijek ističem da je nama to sekundarna djelatnost. Ovo priznanje nam je nagrada za ono za što smo obrazovani i za ono što radimo, a to je briga o baštini, prepoznavanje lokalnih vrijednosti i njihova prezentacija i uzdizanje na univerzalniju razinu – istaknula je Mihaela Kulej.

Sretni i ponosni vratili su se kući s priznanjem i velikim zadovoljstvom što su sudjelovali na dodjeli jedne ovako prestižne nagrade.

– Kolegi Ivanu Borbašu i meni srce je puno i jako smo zadovoljni jer smo vrlo uspješno i s velikim pljeskom promovirali naš #malivelikimuzej, grad Viroviticu i našu Hrvatsku u Europi pred svim kolegama koji, poput nas, promišljaju muzejsku djelatnost te se ozbiljno posvećuju pravim vrijednostima u životu i struci, na najvišoj mogućoj profesionalnoj razini. Mi smo tamo bili jedini predstavnici svoje zemlje, što mi je osobno bila velika čast – dodala je Kulej, napomenuvši da su još uvijek puni dojmova i uživaju u svakom trenutku.

USPJEŠNO SUDJELOVANJE NA PANELU

– Ovo je predivno iskustvo ne samo zbog toga što smo nominirani za nagradu pa smo doživjeli sve to uzbuđenje vezano i uz samu dodjelu i sudjelovali u predstavljanju svih nominiranih muzeja, nego i zato što smo uspostavili mnoge kontakte s mnogim europskim muzejima, odnosno europskim kolegama i uživali u radu konferencije i u gostoprimstvu domaćina, a to je nacionalni Estonski muzej. Prelijepo je bilo vidjeti kolege iz svih zemalja Europske unije, od Portugala, Španjolske, Velike Britanije, Švicarske, Nizozemske, Švedske, Finske, Norveške, Estonije, do Njemačke, Gruzije i Turske, vidjeti što rade europski muzeji danas, kuda idu muzeji iz bogatijih zemalja… – ističe Kulej.

Tijekom radnog dijela konferencije koji je održan u Nacionalnom muzeju Estonije u Tartuu Mihaela Kulej je predstavila Gradski muzej Virovitica i sudjelovala na panelima koji su bili tematski organizirani.

Foto: I. Borbaš

– Najprije su nas podijelili u određene panele prema onome što mi obrađujemo, odnosno kakav narativ imamo u samom stalnom postavu. S obzirom da mi imamo taj tematski narativ, nas su stavili u panel koji se zvao „Re-thinking local identities“ („Promišljanje interpretacija lokalnih identiteta”). Bila sam u skupini s kolegama iz Turke, Švedske i Švicarske i bila prva koja je trebala u pet minuta prezentirati naš muzej, stalni postav i cjelokupno naše djelovanje. To je bio uistinu težak zadatak, u pet minuta sažeti na stranom jeziku struku. Moram priznati da sam imala jako veliku tremu, ali hvala Bogu u sebi oduvijek imam taj mehanizam da kada dođem pred ljude i sve krene, zaboravim na tremu i opet postanem ja. Imam dar da s lakoćom i dobro komuniciram s ljudima tako da sam vrlo aktivno sudjelovala u panelima i moram priznati, bila najaktivnija i jako branila boje muzeja i Virovitice i Hrvatske, s naglaskom na ono identitetsko i baštinsko unutar stalnih postava. Nakon panela smo, što me je ugodno iznenadilo, prepoznati, ljudi su nam prilazili, čestitali nam, davali nam svoje posjetnice i željeli daljnji kontakt, čak i da im objasnim kako kod nas taj novi koncept stalnog postava funkcionira i koji stručni rad je pridonio tome. Obratila sam pozornost svim sudionicima konferencije na ključnu ulogu muzeja u lokalnoj zajednici, a to je usvajanje partikularnih i lokalnih narativa te njihovo pozicioniranje na univerzalnoj razini. Smatram da veće priznanje kao čovjek i kao stručnjak nisam mogla dobiti. A pohvalit ću se, ovo je sasvim osobno, da su me zafrkavali i prozvali zvijezdom konferencije, ali osobno mislim da je stvar bila u ljudskom nastupu protkanom ljubavlju i znanjem prema muzejskoj djelatnosti i prema svojem gradu i svom poslu – kazala je Mihael Kulej.

PREPOZNATI KAO STRUČAN MUZEJ

Da je Gradski muzej Virovitica prepoznat i pohvaljeni kao izuzetno stručan muzej te da su ih kolege upamtili kao pojedince koji su osim struke pokazali i profesionalnu i ljudsku razinu na prezentaciji i panelima, potvrdili su i kasniji pozivi za predstavljanje stručne djelatnosti muzeja, koncepta stalnog postava “Drveno doba” koji je bio iznenađujući za ostale kolege u svim drugim muzejima u Europi.

– Da, to je uistinu nevjerojatno, ali je istinito. Primjerice, ravnatelj muzeja iz Barcelone koji pod sobom ima 15 muzeja oduševio se našim stalnim postavom i uputio nam je otvoreni poziv da dođemo kod njega i predstavimo njegovom kolektivu naš koncept jer i oni želi ići u smjeru tematskog određivanja stalnog postava kojim smo i mi išli – kaže Kulej. 
Također je istaknula da je ostala pomalo iznenađena činjenicom da današnji muzeji napuštaju koncept brige o baštini i usmjeravaju se na komunikaciju nekih “škakljivih” društvenih pitanja.

– Mi malo tradicionalniji muzeji ostali smo pomalo šokirani djelovanjem muzeja u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Finskoj koji više ne rade baštinsku djelatnost, ne rade više s građom poput nas, ne izlažu na način koji je primjeren muzejskoj djelatnost nego su više postali institucije koje se bave sociološkim pitanjima društva u kojem žive, a pogotovo lokalne zajednice. Imam osjećaj kao da idemo prema postmuzeju, ali kad pogledam iz perspektive zemalja koje imaju tako bogatu baštinu, taktilnu i netaktilnu, poput Hrvatske ili Italije, mislim da mi nikada nećemo doći na tu razinu gdje su europski muzeji iz bogatijih zemalja već sada, da ne radimo više izložbe na kakve su naši posjetitelji navikli, da ne predstavljamo građu u nekom materijalnom obliku nego da se bavimo škakljivim, političkim i socijalnim pitanjima i na temelju toga zapravo radimo i postav i izložbe. Osobno smatram da to nije dobar smjer, ne želim biti kritičar nečega što još nisam probala, ali smatram da muzeji i muzejska djelatnost mora zadržati ovu svoju baštinsku djelatnost jer prije svega, prije ovog reprezentativnog dijela, mi smo ipak dio edukacije. Primjerice, gledajući naš postav djeca mogu puno naučiti o slavonskim šumama, o Mikešima, o jeziku, puno niša iz kojih mogu mnogo toga saznati i sačuvati to znanje. Muzeji trebaju ostati baštinske ustanove, a ne samo ustanove koje su sada već pomalo sklone i aktivističkoj djelatnosti. To mi je, moram priznati, bilo pomalo iznenađujuće. Cijenim i poštujem svačiji rad, ali imala sam niz pitanja, zanimalo me kako to funkcionira pa sam bila glasna i postavljala niz pitanja u vezi s tim – kaže Kulej.

OSIM RADNOG DIJELA OBILAZILI ESTONSKE MUZEJE I OSTVARILI BROJNE KONTAKTE

Osim na radnom dijelu konferencije sudjelovali su, kaže, i u obilasku estonskih muzeja i gradova Tartua i Tallinna. Bili su i svečano predstavljeni na Sveučilištu u Tartu koji se nalazi na ostacima najveće gotičke crkve iz 13. stoljeća građene od opeke u Europi, a tijekom svečane gala večeri družili su se i s estonskim predsjednikom i drugim važnim predstavnicima kulture i visokog obrazovanja Estonije.

–  Lijepo je bilo obići jednu nama sasvim novu i nepoznatu zemlju, razgledavati njihove muzeje, vidjeti što oni rade, i u Tallinnu i Tartu koji je sveučilišni grad i grad znanosti. Jedino što nas je malo šokiralo je hladnoća. Iako smo znali kuda idemo, na sjever, bili smo pomalo neprimjereno obučeni jer nismo očekivali da će biti baš tako hladno i toliko puhati hladan sjeverac pa smo bili propuhani do kosti. Estonci inače imaju jako ukusnu hranu, jedu puno ribe, lososa, povrća i zdravih žitarica (riža, ječam). Zemlja je dosta skupa, a ljudi su iznimno disciplinirani – ukratko nam je kazala Mihaela Kulej o samoj zemlji koja ih se dojmila.

PRIZNANJE KAO DODATAN VJETAR U LEĐA

Sudjelovali na dodjeli jedne ovako prestižne nagrade velika je čast, a primiti priznanje Europskog muzejskog foruma za doprinos muzejskoj djelatnosti i biti svjestan da si ga zaslužio i da si ostavio dobar trag među muzejskim stručnjacima od Portugala preko Velike Britanije i Skandinavije do Turske i Gruzije potvrda da se dobro radi.

 – Nekako dobiješ krila kad ljudi prepoznaju tvoj posao, tvoj doprinos struci i kad te tako otvoreno i bez sustezanja pohvale, i kada možeš vidjeti što rade drugi muzeji i nekako se u svom vlastitom diskursu pozicionirati gdje smo mi tu. Ja sam znala da nismo loši jer znam što rade muzeji u Hrvatskoj i malo dalje od nas, a sada vidim da nismo na toj srednjoj razini dobri nego da smo vrlo, vrlo dobri, među boljima. To nije samohvala to je realnost – kazala je vrlo emotivno na kraju emisije ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej.

(www.icv.hr, rkt)