U posljednjem ovogodišnjem izdanju emisije Kulturni mozaik ICV radija ugostili smo jednu glumačku divu, veliko kazališno ime ne samo našega grada i županije nego i Lijepe Naše, najbolju hrvatsku glumicu 2021. godine, Virovitičanku Blanku Bart Hajoš, doslovno kao šećer na kraju.

Svojom ljudskošću i velikim srcem, te kvalitetom i profesionalnošću prema poslu koji radi dosegla je visine i pokazala koliko vrijedi. Ona je praktički sinonim za glumu, način i primjer kako se prema glumi mora odnositi.

Ove godine slavi 35 godina profesionalne glumačke karijere, sve svoje prelijepe godine „na daskama koje život znače“, a kraj te slavljeničke 2021. godine na najbolji mogući način okrunila je jednom od najvećih državnih nagrada, Nagradom hrvatskog glumišta za glavnu žensku ulogu u kategoriji drame za najbolja umjetnička ostvarenja i to za ulogu Majke u predstavi “Alabama“ Davora Špišića u režiji Darija Harjačeka.

Iako je bila presretna već i samom nominacijom smatrajući je izuzetnim uspjehom, budući da se našla u kategoriji s dvije također velike, izuzetno kvalitetne glumice Ninom Violić i Darijom Lorenzi, nagrada ju je iznenadila, ali i iznimno obradovala.

– Svaki pljesak publike, svako priznanje, svaka čestitka ljudi na ulici pomognu čovjeku da nastavi vjerovati u to što radi, da se trudi biti još bolji i kvalitetniji, a ovakva nagrada još i više naravno. Izuzetno sam sretna i ponosna što mi se to dogodilo baš ove godine jer to smatram kao priznanje mojem cjeloživotnom radu, mojem obrazovanju, odrastanju u kazalištu i poslu kojim se bavim već 35 godina i ispunila me, došla je u pravi čas. Posebno mi je drago što ova nagrada dolazi u Kazalište Virovitica koje je za mene jedno malo čudo, mjesto u kojemu rade uistinu divni i kreativni ljudi, kazalište koje se može pohvaliti s mnogo nagrađivanih i nominiranih glumaca, a to znači da smo uspjeli pokazati kako je provincija samo mjesto u glavama drugih ljudi – istaknula je najbolja hrvatska glumica.  

Blanka Bart Hajoš iza sebe ima mnoštvo odigranih predstava, stotinjak uloga, a često voli reći kako je u životu kao članica ansambla Kazališta Virovitica radila sve, pa čak i scenografske i druge radove. Igrala je maestralno u svim žanrovima, u svim vrstama predstava, i u tragedijama, i u komedijama, igrala je svjetske klasike, novije hrvatske pisce… Igrala je i u dječjim predstavama, jednako se veselila svakoj ulozi, a ponajviše je voljela igrati uloge majki.  

GLUMA KAO POZIV, A NE POSAO

– Gluma je zaista moj poziv, a ne posao, nešto što nosim u sebi, za što živim i dajem cijelu sebe. Vrlo mlada sam došla u kazalište i vrlo brzo zavoljela taj svijet. Budući da smo mi mali kazališni ansambl, svi igramo sve žanrove, i komedije i tragedije, sve što te dopadne u određenom trenutku. To je s jedne strane prekrasna stvar jer se moraš dokazati i pokazati, a s druge strane sam shvatiš koliko ti nešto bolje leži i bolje se u tome snalaziš. Meni su posebno drage dječje predstave jer su djeca iskrena i otvorena publika. Naše malo kazalište je prije puno putovalo, igrali smo po svakakvim dvoranama, bilo je doista svega, ali kada ta dječica uđu unutra i počnu pljeskati svojim malim ručicama, ma nema toga što čovjek ne bi dao da ih razveseli i da sve od sebe da im predstavi tu priču, otpjeva pjesmicu i izmami osmijeh – kaže Blanka te tvrdi da joj je svaka uloga dala jedan potreban i predivan mozaik cijele karijere i da nema neke posebne uloge koju nije, a još bi željela igrati.
– Uvijek ima uloga koje nisu odigrane i o kojima čovjek razmišlja. Ja sam imala sreću da sam uistinu igrala svašta. Osobno jako volim Čehova i jedna od najdražih uloga mi je Ljubov Andrejevna u predstavi „Višnjik“, no nemam neku posebnu želju, neku ulogu koju bih voljela igrati jer zapravo svaka uloga pronađe mene, ja nju i to je to – nastavlja Blanka kojoj je virovitičko Kazalište koje je tako duboko u njenom srcu, njen drugi dom i u njemu s njim je doživjela puno predivnih stvari.

Foto: Kazalište Virovitica Facebook

U SVAKU ULOGU UNOSI DIO SEBE

Ova virovitička glumica emocijom ulazi u svaki lik i svojim ulogama uvijek dirne publiku ravno u srce. U svaki lik unosi nešto od sebe, tijekom rada na predstavi saživi se s likom, ali čim predstava završi, polako se taj lik gubi i pravi prostor za drugi. Tako je i s ulogom Majke u predstavi „Alabama“ u kojoj igra Ružu, hrabru ženu koja deset godina živi s ogromnim teretom i željom da svom jedincu podari nužno potreban mir na onom svijetu. Njena katarza dolazi na samome kraju kada je posjeti majka čiju je kćer ubio njezin sin i u trenutku opraštanja smogne snage pepeo svoga sina prosuti u rijeku i krenuti dalje sa svojim životom posvećujući se mužu i kćeri.

Nova uloga koju sprema ponovno je uloga majke, ali potpuno drugačija, okrutnija i bezosjećajnija. Radi se o predstavi „Zima jednog lava“ Jamesa Goldmana, povijesnoj drami o engleskom kralju Henryju II čija žena ne voli svoju djecu i posvećena je borbi da svog „miljenika“ dovede na prijestolje, a zapravo se sve svodi na inteligentne spletke nje i njenog muža. Nova je to uloga u kojoj će Blanka zasigurno dati cijelu sebe i publiku ponovno ostaviti bez daha.

Kako je istaknula, posebno je veseli rad s mladima kako u Kazalištu Virovitica, tako i s prof. Robertom Raponjom i njegovim studentima na završnim ispitima kojima pomaže svojim iskustvom i znanjem, a od njih preuzima energiju i entuzijazam, vraćaju joj vjeru u posao kojim se bavi i nadopunjuju se. Osim toga, veseli je i rad u drugim kazalištima, s drugim kolegama glumcima. A kada govori o svojim kolegama, govori pomno biranim riječima.

– Stvarno smo jako dugo zajedno i sve znamo jedni o drugima. Kada smo ljuti, pustimo se na miru, to vrlo brzo prođe pa se opet smijemo. Ma beskrajno je zabavno! Riječ je o vrhunskim ljudima i glumcima i zaista smo jedna prava glumačka obitelj koja zajedno može sve i stoga mi je velika čast biti dio njih – ponosna na svoje kolege kazala je Blanka Bart Hajoš.

KORONA I KAZALIŠTE

Čini nam se da je umjetnicima danas, općenito gledano, zbog situacije s koronom posebno teško, pa tako i glumcima. Puno toga se promijenilo, korona jednostavno ne dopušta normalne predstave, pune dvorane, ali unatoč tomu virovitički glumci ne odustaju.
– Nije lako. Hrvatska kultura je i inače u teškoj financijskoj situaciji pa se rade koprodukcije, dakle nađu se dva kazališta pa zajedno rade jednu predstavu što ispadne povoljnije i za jedne i druge. I onda još dođe ta nesretna korona koja nam je jako puno naštetila što se tiče financijskih sredstava, kojih upravo zbog toga zapravo i nemamo. Teško nam je, ali radimo, veselimo se budućnosti, novim izazovima, a ja, dok god mogu, bit ću u glumi i davat ću sve od sebe na sceni – zaključila je Blanka Bart Hajoš.                                                        

A kada se osvrne na kraj ove godine, kakvi su joj dojmovi?
– Ova godina mi je bila uistinu prekrasna, prije svega zbog rada s Darijem Harjačekom i ove nagrade, ali i zbog još jedne predstave koju sam radila „Tri žene“ u režiji Roberta Raponje u kojoj igram s Helenom Minić Matanić i Tatjanom Bertok Zupković. Riječ je o dramskom omnibusu koncentriranom na život i rad vjerojatno tri najvažnije spisateljice ovih prostora s prijelaza 19. na 20. stoljeće – Dragojle Jarnević, Marije Jurić Zagorke i Ivane Brlić Mažuranić, tri fantastične žene koje su puno pomogle ženama u povijesti.  Predstava je nastala u produkciji Tigar Teatra, Teatra Fort Forno, Osječkog ljeta kulture i Ogranka Matice hrvatske Osijek u okviru programa digitalne prilagodbe i kreiranja novih kulturnih sadržaja Ministarstva kulture i medija RH – istaknula je.

Sve što glumac posjeduje je njegovo srce i to je mjesto na kojemu se traži nadahnuće. Blanki Bart Hajoš to neće nedostajati, ona ima veliko srce i puna je životne energije i kreativnosti, još nam puno toga ima za pokazati, kroz uloge i razne likove dati, a mi joj želimo da i dalje bude na ovim daskama koje toliko voli i koje joj život znače, te i dalje igra dobre uloge od kojih će publici zastajati dah.

(www.icv.hr, rtk; foto: R. Turković Kasumović)