Gošća u našoj ovotjednoj emisiji ICV radija „Branitelji u miru” bila je psihologinja i pripadnica 127. brigade HV Jasna Per Kožnjak.

S obzirom da je kao poručnica aktivno sudjelovala u 127. brigadi HV kao pripadnica Sanitetskog voda i službe IPD-a iskoristili smo prigodu da je zamolimo da nas vrati u te dane kada se ispisivala novija Hrvatska povijest.

– Bilo je to uistinu specifično vrijeme. Sjećam se da sam krajem 80-ih završila studij psihologije u Pragu i zaposlila se u Domu zdravlja u Virovitici. Taman sam počela skupljati iskustvo i dodatno znanje kada je započeo i Domovinski rat. S obzirom da su naši prostori prvi gdje se sve događalo, u ambulantu su mi počeli dolaziti hrvatski branitelji tražeći psihološki savjet, što nimalo nije čudno, jer nitko od nas nikad nije sudjelovao u ratu. S obzirom da se radilo o dosta teškim traumatskim posljedicama, ubrzo sam shvatila da ne mogu djelovati samo iz ambulante nego da mi se valja uputiti na teren. Tadašnji zapovjednik IPD (informativno propagandna djelatnost) dr. Rudolf Brijačak prepoznao je da bi u toj djelatnosti bilo potrebno da bude i psiholog i ja sam prihvatila tu ulogu, uistinu ne znajuć što me čeka – prisjeća se Jasna Per Kožnjak.

– Počela sam odlaziti na bojišnice gdje sam susretala naše branitelje koje sam uglavnom znala od prije jer bili smo svi bliskih godina, no i one koje nisam poznavala i koji su mi u ratu postali prijatelji. Susreti s braniteljima na bojišnici bili su uistinu dojmljivi, puno smo razgovarali i svi zajedno nastojali postići što bolju međusobnu povezanost i na neki način obiteljsku atmosferu. Ima to svojih razloga jer na taj način se lakše prebrode teški trenuci kojih je zaista bilo puno. Naš zadatak je također bio da obitelji obavjestimo u pogibiji i ranjavanju njihovih članova na bojišnici, što je svakako bilo najteže – sjetila se ratnih vremena naša sugovornica Jasna Per Kožnjak koja je i nakon rata nastavila sa svojom misijom.

– Rat je na svakog od nas ostavio neki trag, na neke manji, ali na neke uistinu teške traume. Bilo je puno teških obiteljskih gubitaka, teških ranjavanja, PTSP-a i sveg onog što svaki rat inače donosi, tako da je pred nama bila druga jednako važna bitka, vratiti se u normalu i normalno funkcionirati u svojim obiteljima, jer većina nije bila ista nakon rata. Svatko je nešto nosio u sebi, netko više, netko manje, no činjenica je da su se nakon rata mnogi brakovi raspali i mnoge obitelji postale nefunkcionalne. Tim tragom doktorica Elvira Koić, ja i neki drugi osnovali smo Grupu podrške ženama hrvatskih branitelja da ih educiramo na koji način što bolje shvatiti i prihvatiti novonastalu situaciju i u konačnici zaštiti svoju obitelj. U isto vrijeme održavala su se i edukativna predavanja, tribine i radionice za hrvatske branitelje, a to se i dan danas nije prestalo raditi. Veliki dio branitelja se uspješno uhvatio u koštac s tim teškoćama, no jedan dio branitelja još uvijek treba pomoć. Na žalost u međuvremenu se desilo dosta suicida hrvatskih branitelja, oboljenja od teških bolesti ili pak starosti, tako da ih puno više nije među nama. Tim povodom se preko raznih projekata apliciraju programi da bi se dodatno psihološki osnažilo branitelje, pa me tako udruga HVIDR-a Virovitica pozvala da se uključim u projekt „Kako graditi otpornost na stres”. Nadam se da će taj projekt kojeg radimo zajedno u suradnji s agencijom VTA proći, te da ćemo na taj način dodatno poboljšati našu djelatnost usmjerenu na pomoć hrvatskim braniteljima i članovima njihove obitelji – rekla je, između ostalog, gostujući u emisiji ICV radija „Branitelji u miru”, Jasna Per Kožnjak.

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)