Kada je Sanja Čerepinko (55) iz Pitomače prije nekoliko godina naslijedila voćnjak s breskvama od svog oca, nije ni slutila da će taj trenutak označiti početak novog poglavlja u njenom životu. Danas se ova hrabra i vrijedna žena bavi vrtlarstvom te uspješno vodi obiteljsko gospodarstvo, proizvodi voće i povrće za sebe i svoju obitelj, ali i za prodaju na obližnjim tržnicama te nekoliko restorana.

No, njezin put od uredskog posla do vrtlarstva bio je sve samo ne jednostavan.

– Isprva nisam znala koliko će mi rad na zemlji postati važan. Prvo smo uzgajali voće i povrće za vlastite potrebe, a višak smo nosili na tržnicu – prisjeća se Sanja.

Prva faza bila je uzgoj osnovnih kultura – luka, krumpira, graška.

– Kako smo kupovali više zemlje i strojeva, tako se moj posao razvijao. Dodali smo plastenike i počeli s proizvodnjom rajčica, paprika, krastavaca i drugog povrća – objašnjava Sanja.

S vremenom, Sanjino gospodarstvo naraslo je na gotovo šest hektara zemlje, gdje danas uzgaja povrće, voće i žitarice.

– Imamo kukuruz i pšenicu za stoku, povrće za obitelj, a višak prodajemo – dodaje.

IZ UREDA U VRT

Prije nego što se posvetila vrtlarstvu, Sanja je 28 godina radila uredski posao.

– Radila sam u uredu osam sati dnevno. Taj stres i stalna strka – s posla na posao, kući pa opet nazad – uzeli su danak. Tako sam se 2018. godine suočila sa zdravstvenim problemima koji su me natjerali da razmislim o životu – priča nam Sanja.

Ta prekretnica potaknula ju je na donošenje jedne od najvažnijih odluka u životu.

– Shvatila sam da moram promijeniti način života. Odluka nije bila laka, ali znala sam da više ne mogu raditi za tuđu korist. Vrtlarstvo mi je dalo priliku da radim za sebe i ulažem cijelo svoje srce u ono što radim – ističe.

U vrtlarstvu dani su ispunjeni radom, posebno tijekom ljetne sezone kada ova vrijedna žena ustaje u četiri ujutro.

– Prvo berem povrće, zatim ga sortiram i spremam za tržnicu. Potom ga razvozim, a poslijepodne se vraćam na polje – vadim krumpir, čupam travu, obrađujem zemlju. Posao nikad ne prestaje – objašnjava Sanja.

Unatoč naporu, uživa u svakom trenutku.

– Fizički umor nakon dana provedenog na polju potpuno je drugačiji. To je pozitivan umor – legnem u krevet i zaspim bez razmišljanja. Taj osjećaj se ne može usporediti sa stresom koji sam osjećala u uredu – ocjenjuje odlučno Sanja.

Iako većinu posla obavlja sama, ističe kako ne bi mogla sve postići bez pomoći svojih najbližih. Njezin suprug Radovan, uz vlastiti posao, pomaže koliko može, a prijateljice uskaču u kriznim situacijama.

– One su mi kao desna ruka. Kad je frka, uvijek su tu da pomognu – zahvalno ističe Sanja.

Ubrzo nakon što je napustila uredski posao i posvetila se poljoprivredi, Sanja se suočila s pandemijom koronavirusa. Ta nepredvidiva situacija, koja je mnogima otežala život i poslovanje, bio joj je dodatni izazov u njenom novom životnom smjeru.

– Pandemija me zadesila nedugo nakon što sam krenula ozbiljno s vrtlarstvom. Tržnice su bile zatvorene, kupci su nestali, a robe je bilo na pretek. Morala sam pronaći način kako opstati – prisjeća se.

Sanja je pokazala snalažljivost i prilagodljivost koja joj i danas pomaže u uspješnom radu.

– Prešla sam na prodaju iz automobila. Napunila bih ga povrćem i odvezla do kupaca. Iako je bilo izazovno, pokazalo se kao vrlo učinkovito rješenje – kaže ova sposobna žena.

ŠTO POSIJEŠ, TO POŽANJEŠ

Za Sanju je vrtlarstvo više od posla – to je način života, a kao žena, vjeruje da u ovaj posao unosi posebnu energiju, ljubav i predanost.

– Muškarci to često gledaju isključivo kao rad, ali mi žene se potpuno predajemo onome što radimo – kaže Sanja ističući kako vrtlarstvo ima svoje posebne čari u kojima uživa.

– Zapravo je prekrasno vidjeti kako iz malog sjemena nastaje gotov proizvod. Kad vidiš da paradajz, koji počne kao sitno sjeme, naraste 2,5 do 3 metra u visinu, a s njega dobiješ 2-3 kilograma plodova, to je pravo čudo. Kad pogledaš to, zaista možeš vidjeti snagu prirode u svom punom sjaju. Od male sjemenke do gotovog proizvoda – kad uložiš trud i ljubav, priroda ti uvijek vrati – zaključuje.

Svaki dan na polju posebna je avantura, puna iznenađenja i dragih trenutaka, kaže Sanja. Jedan od tih trenutaka, koji joj je posebno prirastao srcu, dogodio se dok je s unukom na malom traktorčiću išla rezati zelje.

– Traktor nam se počeo gasiti, a unuk je pitao: „Bako, što ćemo sad?“ Nismo imali goriva, a do kuće je bilo 3 kilometra. Rekla sam mu da ćemo u najgorem slučaju pješačiti. Nakon toga smo se pomolili da traktor upali, i kao čudo, upalio je. Došli smo do kuće, sve se poklopilo u pravom trenutku – ispričala nam je Sanja kojoj je osobito važno da čak i kada radi može uživati u društvu svojih najmilijih.

PJEVA, HEKLA I VRTLARI

Njezina strast ne staje na vrtlarstvu i provođenju vremena s obitelji. Sanja je i aktivna članica župnog zbora, te udruge Čuvarice kulturne baštine, gdje se s drugima trudi očuvati stare običaje i rukotvorine. U slobodno vrijeme posvećuje se i heklanju, a posljednje vrijeme je fokusirana na izradu odjeće za lutke, osobito za barbike.

– Trenutačno radim na heklanju odjeće za barbike. To je nešto novo, ali jako uživam u tome. Kad niste ovisni o poslu, stvarno možete organizirati dan kako želite i sve se stigne – kaže Sanja, naglašavajući važnost ravnoteže između rada na gospodarstvu i osobnih interesa.

U vrtlarstvu, stvaranju, pa čak i heklanju, Sanja je pronašla ravnotežu koja joj omogućava da bude istinski sretna. Njezino iskustvo pokazuje da nije važno koliko je teško krenuti novim putem, već koliko ste posvećeni onome što radite. Kroz vrtlarstvo, obitelj i očuvanje kulture, Sanja Čerepinko ostavlja neizbrisiv trag u svojoj zajednici, donoseći svježinu i inspiraciju svakodnevnim radom na selu.

Članak je dio serijala „Ogledalo zajednice: Životne priče žena na selu” te je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti. 

(icv.hr, Željka Đaković Leš)