Iako tradicija naših krajeva često veže alat uz muške ruke, u učionicama i praktikumu Tehničke škole Virovitica, smjer drvodjeljski tehničar dizajner, obrazuju se djevojke koje prkose običajima i predrasudama – njih pet odvažilo se zakoračiti u svijet drvne industrije.
Među rijetkim su učenicama u ovom, još uvijek stereotipno „muškom“ zanimanju, no to ih ne sputava da se ravnopravno nose kako s izazovima struke, tako i s muškim kolegama u razredu. Njihova priča svjedoči o tome da se snaga ne mjeri baš uvijek snagom mišića, već i ljubavlju prema onome što radiš.
– Ovaj sam smjer upisala jer se temelji na dizajnu i kreativnosti, koje ima dosta kod mladih i moram priznati – nije nam nimalo dosadno. Svakodnevno potičemo upravo tu kreativnost, izrađujemo crteže namještaja i interijera, projektiramo i konstruiramo, sve ono što me zanima – objašnjava nam Tea, učenica 3. razreda smjera drvodjeljski tehničar.
Dora JagarinecDa je riječ o „muškom zanimanju“ smatrali su i roditelji ovih odvažnih djevojaka. Predrasude je slijedilo, relativno očekivano, pitanje: „Što ćeš ti tamo?“.
– U početku im nije bilo jasno zašto sam odabrala baš drvnu industriju, a ne neki drugi „ženski“ smjer, no vremenom su uvidjeli da mi to ide od ruke i da nije riječ samo o „muškom poslu“. Normalno je da i cure sastavljaju elemente, poznaju rad na CNC strojevima i dizajniraju – govori nam Petra, prisjećajući se svoje prvotne želje da se okuša u tome i vidi kako je djevojkama raditi sve navedeno.
Dora JagarinecNE BOJE SE NI STROJEVA NI PREDRASUDA
U ovom 3. razredu Tehničke škole Virovitica između 13 dječaka je 5 djevojaka koje mijenjaju sliku drvodjeljskog tehničara. Atmosfera u razredu je sasvim normalna, prepričava nam učenica Andreja, a s muškim kolegama se dobro slažu. No, neke razlike i dalje postoje.
– Dečki u razredu obavljaju malo teže fizičke poslove, poput prenošenja ploča ili većih piljenica, dok cure za to vrijeme odrade nešto na strojevima. Postoje manje razlike u tome kako se djevojke doživljavaju u radioni u odnosu na dečke, iako smatram da ih ne bi trebalo biti. Osobno volim raditi ovo za što se školujem i najbitnije – znam što radim – ustvrdila je Rene, jedna od njih pet koja se odlučila za rad u drvnoj industriji.
Dora JagarinecDrvodjeljski tehničari trenutno sastavljaju namještaj za druge kolege iz ove virovitičke škole. Naime, opremajući praktikum elektrotehničara, i dečki i cure sudjeluju u izradi ormara i ladičara, uz vodstvo Jasmina Horaka, nastavnika stručnih predmeta na spomenutom smjeru.
Praktični dio čitav je proces aktivnosti, od konstruiranja namještaja, izmjere za praktikum „elektraša“, popisivanja svih dimenzija, razrade elemenata, krojne i materijalne liste, pa sve do faze sastavljanja, kaže nastavnik.
– Oni samostalno rade i sastavljaju namještaj, a ja sam samo mentor koji ih vodi kroz čitav taj proces. To i jest bit ove struke, da sami nauče raditi od početka do kraja, kako bi jednoga dana postali konkurenti na tržištu, ne zaviseći od nikoga – ističe Horak.
Iako djevojke tvrde kako u radioni još uvijek postoji razlika u podijeli zadataka, nastavnik Horak govori kako u finalnom proizvodu dječaka i djevojaka – apsolutno nema razlike.
– Nije ovo teško zanimanje, dapače. Ovo je jedan jako zanimljiv posao u kojemu zapravo vidite produkt svoga rada. Nije nešto što se nacrta i ostane na papiru, već se fizički vidi napravljeno. Mislim da ih to sve motivira da sudjeluju što više u svemu – govori.
Dora JagarinecKAKO UČENICE MIJENJAJU PRAVILA IGRE
Oduvijek se našla pokoja djevojka u razredu punom dječaka, tvrdi Horak, no posljednjih godina primjećuje kako je taj trend u porastu, iako su cure i dalje u manjini.
– Ženski dio ekipe je iznimno dobar u tom kreativnom djelu, dizajniranju samog namještaja, kojega potom slijedi onaj konstrukcijski dio koji zahtjeva puno strpljenja i mirnoće. Jednostavno, nema mjesta za pogreške – objašnjava nam nastavnik.
S nastavnikom se slažu i naše sugovornice. Dijeleći učionicu s muškim kolegama, ove djevojke na spomenutom smjeru najzanimljivijim vide upravo taj segment dizajniranja, odnosno crtanja namještaja, dok je u praktikumu to sastavljanje i rezanje na strojevima.
– S druge strane, najteži je možda baš taj konstrukcijski dio jer zahtjeva veliku preciznost i dosta razmišljanja. Ipak je riječ o glavnom dijelu posla, a potom sve ide u izradu – rekla je Tea, pozivajući sve djevojke koje imaju želju okušati se u opisanom, da to i učine.
No, na kraju dana razlike se ipak „izniveliraju“ – dečki pomažu curama u fizičkom radu, dok one njima u teorijskom i kreativnom dijelu posla. Naposljetku, krajnji rezultat svih učenika ovog smjera jednako je dobar, bez obzira na spol.
(icv.hr, dj)
