Berači gljiva, izletnici, trkači, rekreativci, pa i planinari – svi su oni jednom bili izgubljeni u šumi, nakon što su precijenili svoje poznavanje terena, nepripremljeni krenuli u avanturu prirodom ili ih je zatekla nenadana oluja, kiša, snijeg.

Kako bi HGSS, policija i druge službe imale što manje posla u potrazi nestalih u šumama, uz preporuke koje su uputili putem medija, odlučili smo par savjeta, kao „prvu pomoć“ potražiti i kod onih koji šumu znaju „u list“, a to su planinari.

Mario Ripli, predsjednik HPD-a Papuk iz Virovitice i kolegica planinarka Grozdana Jelovečki proveli su nas tim povodom putem Bilogore, koju uvijek rado istražuju i djeca i odrasli.

Pošli smo s njima do najvišeg vrha Bilogore, Stankovog vrha, a šetnju od šest sati iskoristili su kako bi nam, uz detaljno praćenje staze, ispričali najvažnije o kretanju šumom i opremi, ali ponajviše o oznakama koje u kritičnim trenutcima osobi mogu spasiti život.

Trasa duga oko 20 kilometara kretala je od Podravkinog rekreacijskog centra (PRC)-a, do najvišeg vrha Bilogore, Stankovog vrha (poznatog u narodu i kao Rajčevica), na 309 metara nadmorske visine, zatim se spustila do planinarske kuće Anin vrh o kojoj skrbi HPD Bilo Koprivnica, a završila je na posljednjoj kontrolnoj točki, u mjestu Glogovac.

Cijeli je put registriran pri Komisiji za planinarske putove Hrvatskog planinarskog saveza, ima svoj elektronski trag (gpx) te je označen osnovnim i pomoćnim markacijama, napominje M. Ripli.  

Marija Lovrenc

Grozdana Jelovečki objašnjava kako je ova staza, koja nije toliko zahtjevna visinom uspona, koliko dužinom trajanja (oko 6 sati), odlična prilika za upoznavanje sa svim ljepotama šume, ali i opasnostima koje krije.

-Važno je krenuti na vrijeme u šumu i cijelim putem pratiti oznake, kao i kartu, koja se može ranije skinuti i lako pratiti – ističe Grozdana.

Bilogora je samo jedno od područja koje planirani istražuju uz pomoć opreme, a koja ovisi i o sezoni. Sada govorimo o kvalitetnim gojzericama i odjeći u slojevima, obaveznoj termo majici ili jakni, kapi, ruksaku sa svom potrebnom opremom i rezervnim komadima odjeće, priborom za prvu pomoć, astrofolijom (za hlađenje ili grijanje tijela, ovisno o potrebi i situaciji), hranom i pićem…

-Ovo je klasičan, registriran planinarski put, što znači da je označen prema Knjizi standarda signalizacije na planinarskim putovima, koja sadrži skup vizualnih oznaka, pravila i standardnih smjernica za obilježavanje i označavanje planinarskih putova na terenu. Vjerujem da je većina ljudi upoznata s osnovnom oznakom, tzv. okruglom markacijom – bijelom krugu oko kojega je još jedan, veći crveni krug, no u šumi se mogu naći i druge oznake koje također govore ‘ovo je planinarski put’ – objašnjava Mario Ripli, koji godišnje prođe stotine kilometara istražujući s kolegama planinarima gorja, parkove prirode, planine u Hrvatskoj.   

KAKO PRATITI OZNAKE?

Pokazuje na tzv. pojasnu markaciju, koja se postavlja na tanko drvo ili metalnu cijev, tamo gdje se dio šume ne može označiti okruglom.

-U šumi se moguće orijentirati i po znakovima koji se nalaze na raskrižjima planinarskih ili šumskih puteva i na kojima obično piše koliko je osoba udaljena od prvog planinarskog doma, vrha ili neke druge točke – ističe M. Ripli, pokazujući tijekom šetnje svaku pojedinu oznaku i objašnjavajući kako je iskoristiti u slučaju da smo se izgubili.

Prvi savjet je isplanirati rutu, procijeniti vrijeme, javiti nekome gdje idemo, a u samu šumu ući obavezno s kartom i punom baterijom na mobitelu, te ako je ikako moguće, ne ići sam.

-Svakako bi trebalo isplanirati šetnju koja će sad, u jesenskim danima, kad mrak rano pada, završiti do 15 sati. Zapamtimo da je u 16 sati u šumi već mrak i da postoji mogućnost da nemamo uvijek signal na mobitelu, kako bismo pozvali pomoć. Ako se već dogodilo da smo skrenuli s neke staze, pa više ne znamo gdje smo, treba potražiti prvi znak na drvetu, koji će poslužiti kao putokaz za dalje.

Koje sve oznake mogu pomoći u orijentaciji šumom, Marija Lovrenc

Okrugla planinarska markacija, crveno-bijela, lako se uoči. Stanite pored nje i trebali biste vidjeti sljedeću. Slijedite taj put, od drveta do drveta i doći ćete ili do početka ili do kraja određene staze.

U šumi imamo i oznake na drveću poput crveno-bijelih traka, koje se nalaze umjesto točki, a znače isto: na planinarskom ste putu, koji je označen, koji ima smisla i koji će vas sigurno dovesti do neke krajnje točke s koje možete ili pozvati pomoć, potražiti zaklon. Može vas dovesti do planinarskog doma, planinarske kuće, skloništa, odnosno, do civilizacije – sa smješkom govori M. Ripli, gledajući kartu na mobitelu i promatrajući znakove.

SVAKI DETALJ JE VAŽAN

Označen planinarski put ima i svoje punktove koji se nazivaju kontrolne točke. Na većini se nalazi sandučić u kojem se nalazi pečat (žig), a koji se utisne u planinarsku knjižicu koju ovi istraživači šume i ljubitelji prirode nose sa sobom.

I taj sandučić, kao i svaki putokaz, može biti važan ako smo skrenuli s puta, kažu nam planinari, objašnjavajući kako je u tom slučaju, ako se nađemo pored bilo kakve oznake, tu oznaku potrebno prijaviti HGSS-u ili nekome drugome koga ćemo zvati za pomoć.

-Pritom treba ostati na mjestu i ne lutati dalje, sačekati pomoć baš na tom mjestu, za koje znaju i planinari i HGSS. Inače, savjetujemo svim rekreativcima koji se žele upustiti u samostalno istraživanje šume na duge staze da nas slobodno kontaktiraju za savjet i sugestije, ali i kako bismo znali uskočiti u pomoć ako se netko izgubi na “našem području” – napominje predsjednik društva.

Šuma je prekrasna tijekom cijele godine – od boja, mirisa, plodova, životinja, do osjećaja mira, neopterećenosti, svojevrsnog “gubitka” sebe u prostranstvu od lišća i krošanja, posvjedočit će svatko tko je u njoj proveo već i samo nekoliko minuta.  

To prostranstvo može biti terapija, ali i izvor stresa, ako se čovjek ne pridržava pravila, govore nam naši sugovornici, dok prolazimo pored kuća, zatim koračamo šumskim putevima, pa afaltom, zatim opet kroz šumu, pa niz klanac, preko srušenih debala, a onda i blagim usponom do šumarka s klupama za odmor, koji čuva najviši vrh Bilogore, Stankov vrh.

Marija Lovrenc

SKLONIŠTA I MATERIJALI

U ovom trenu pitamo: što ako se netko potpuno izgubi, pa ne vidi ni oznaku na drvetu, nema signala na mobitelu ili mu se ispraznila baterija, a sam je?

-U tom slučaju, ako već pada mrak, treba potražiti zaklon jer će očito morati prenoćiti u šumi. Zaklon može biti čeka, koja ga štiti od životinja i hladnoće, a ako je nema nigdje na vidiku, onda osoba može napraviti sklonište od onog što vidi oko sebe i što ima uz sebe. Dakle, grančice drveta, pogotovo crnogoričnog, koje je gusto i koje će štititi od hladnoće podloge (poda) i zraka. Pomoći može i sve što ima u ruksaku, osobito dodatni slojevi odjeće koji će pomoći zadržati toplinu preko noći – savjetuje M. Ripli koji kaže kako više detalja svi zainteresirani mogu pronaći na internetu ili se obratiti bilo kojem planinarskom društvu za savjet i pomoć.  

Staza nas vodi i uz potok, izvor vode i stare rudnike koji zbog sivih tonova i raslinja koje probija kroz zidove podsjećaju na kulisu iz filmova s tematikom prirodnih katastrofa.  U grmovima sjemenke su žarkih boja, kao i lišće koje je još ostalo na granama.

Sve navedeno, kao i svako skretanje, oznake, neobičnosti u šumi  M. Ripli zabilježio je fotoaparatom i mobitelom, prateći cijelo vrijeme digitalnu kartu, kako bi stazu što bolje upoznao.

Marija Lovrenc, Mario Ripli

Dok prilazimo kraju, kontrolnoj točki u mjestu Glogovac, planinari nam ističu kako često razmišljaju o prethodnicima, osobito onim prvima, koji su “samo”   šumu pretvorili u poučne staze, planinarske staze, skloništa…

-Ono što me osobno, a vjerujem i kolege markaciste (planinari koji obilježavaju i održavaju planinarske putove, op.a.) fascinira je činjenica da je netko u prošlosti prošao svim ovim, često kompleksnim prirodnim putevima, procijenio najbolje trase, označio raskrižja i važne točke i to bez kompasa, GPS-a, karti, interneta, termoizolirane odjeće i obuće…

Zahvaljujući njima, danas imamo sigurnu bazu svih planinarskih puteva u Hrvatskoj, po kojima se lako orijentirati i na koje upućujemo rekreativce namjernike, da prate naše oznake, koje će ih odvesti na sigurno – zaključuje M. Ripli.

(icv.hr, mlo)