Prekrasna barokna propovjedaonica sv. Mihaela u župnoj crkvi sv. Roka u Virovitici, rad križevačkog umjetnika Stjepana Severina iz 18. stoljeća, ovih dana prolazi svoju drugu, ujedno i posljednju fazu obnove. Malo tko zna da je riječ o jednoj od najvrijednijih inventara barokne umjetnosti u Hrvatskoj, koja datira iz 1759. godine te uživa status zaštićenog kulturnog dobra.
Izrađena je uglavnom u drvetu, dok je za njen raskošan, zlatan dojam, a koji sada ponovno dolazi do izražaja, zaslužan tadašnji pozlatar i polikromator Franjo Čagljević.
Arkanđeo Mihael na vrhu, s mačem u ruci, anđeli kreposti (Vjera, Ufanje, Ljubav, Pravednost) na ogradi, anđeo s raspelom, biblijski prikazi (plitki reljef): žrtve Abrahamove, Mojsija pred gorućim grmom, Rafaela i Tobije te Danijela u lavljoj jami, kao i Duha Svetog u znaku golubice sa zlatnim zrakama – sve to na svoje mjesto ovih vraćaju restauratori samoborske tvrtke RES-KON ART d.o.o. , u kojoj su pojedini elementi propovjedaonice restaurirani u posljednjih nekoliko godina, a intenzivnije u posljednje dvije.
Marija LovrencPOVRATAK U PRVOBITNO STANJE
Župnik fra Ivica Jagodić kaže kako se potreba za obnovom unutrašnjosti crkve ukazala još prije 15 godina, nakon novog sustava grijanja. Toplina je na poseban način utjecala na drvo, staro više od 250 godina, od kojeg su izrađeni svi kipovi i gotovo svi oltari, pa su u tom periodu obnovu prošli kipovi sv. svete Rozalije i svetoga Sebastijana, kao i Svetohranište.
Sada je na redu barokna propovjedaonica, čija je obnova vrijedna oko 110.000 eura i koja bi trebala biti dovršena do kraja godine.
-Intezivni radovi traju oko dvije godine. U većem dijelu, riječ je o povratku u prvobitno stanje, budući da su sama konstrukcija i drvo još uvijek dobro sačuvani i nije bilo potrebe za većim intervencijama u tom smislu. Dio kipova obnovljen je u Samoboru, a sada se obnavlja ostatak propovjedaonice koji je učvršćen u zid. Restauratori na licu mjesta danima obnavljaju cijelu propovjedaonicu, milimetar po milimetar.
Obnovu sa 70 tisuća eura sufinancira Ministarstvo kulture i medija, 30 tisuća kuna grad Virovitica, a ostalo su sredstva franjevačkog samostana. Zahvaljujem svima koji pomažu ove radove jer će sačuvati jednu od najljepših i najvrijednijih baroknih propovjedaonica u Hrvatskoj, nekad mjesto propovijedanja, danas simbol tog vremena i umjetničko djelo koje je nužno sačuvati za buduće generacije, a na koje smo posebno ponosni – kaže fra Ivica.
Fra Ivica JagodićUMJESTO SVEĆENIKA, “GOVORE” KIPOVI I SLIKE
Propovjedaonica je više od samog prostora s kojeg su svećenici donosili vjernicima homiliju, ističe. Svaka je napravljena s određenim ciljem i simbolima, da izgledom bude svjedok Evanđelja, pa tako i virovitička koja će, oku koje želi vidjeti, kroz kipove i reljefe ispričati važne poruke Svetog Pisma i danas, kada s nje više ne govore svećenici, već kipovi i slike.
U prošlosti svećenik je do nje dolazio napustivši oltar u crkvi nakon pročitanog Evanđelja, prošao bi kroz sakristiju i stepenicama se iz hodnika uspeo u propovjedaonicu, s koje je vidio unutrašnjost cijele crkve.
U vremenu bez mikrofona, razglasa i modernih sustava ozvučenja, jedino “sredstvo” kojim je čovjek prenosio poruke Božje riječi vjernicima tijekom misa bio je snažan glas, pa su zato propovjedaonice uglavnom bile smještene na sredini ili u blizini sredine crkve, kako bi svećenika vjernici iz svih kuteva mogli vidjeti i čuti. Nakon što bi završio propovijed, vratio bi se istim putem za oltar i nastavio misu.
Novoobnovljena propovjedaonica neće služiti za propovijedi, već kao umjetničko djelo, kaže fra Ivica, dodavši kako je posljednji govornik na njoj, koliko je poznato, bio fra Paškal Cvekan, sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Od tada, služi i ostaje kao ukras iz doba baroka koje je kao kulturno dobro potrebno sačuvati ne samo od utjecaja zraka, vlage, topline, već i – ljudskog faktora.
IZRAĐENA U “ZLATU”, SA SREBRNIM DETALJIMA
Posao je pedantan i uključuje posvećenost svakom milimetru, doznajemo od ekipe restauratora, koji detaljno čiste, obnavljaju i u prvobitno stanje vraćaju propovjedaonicu visoku gotovo 7 metara, s brojnim detaljima.
Martina Lochert kaže kako je riječ o jednoj posebnoj propovjedaonici koja ima i povijesnu i umjetničku vrijednost te da je užitak raditi na njenoj obnovi. Ona radi na najvišoj točki, vrhu, na skeli na visini od desetak metara, uz kip sv. Mihaela arkanđela.
– Počinjemo s čišćenjem, zatim se učvršćuje drveni nosač, a potom nadoknađujemo nedostatke. Popunjavamo pukotine koje nastaju tijekom širenja. Preko toga stavljamo kit ili kredu, a potom slijedi završni dio posla – o tome što će sve obuhvatiti radovi koje provode ona i kolege ističe Martina koja je u virovitičkoj crkvi već ranije, ali u okviru druge tvrtke, radila na sondiranju Svetohraništa.
Patricia Prevarek radi pak na dijelu propovjedaonice koji donosi biblijske priče u reljefu u drvetu, na kojem također ima puno posla, kao i na ogradi.
– Kada smo krenuli skidati slojeve prašine, otkrili smo kako se na dijelovima reljefa pojavljuje crvena boja. Zanimljivo je što je to u biti bilo srebro, kada je izgrađena, dakle, propovjedaonica je bila u zlatno-srebrnim tonovima. S vremenom je srebro oksidiralo i zamijenila ga je crvena boja koja sada dolazi do izražaja. Ovo je posao koji zahtijeva jako puno ljubavi i strpljenja jer se radi polako i precizno, a u svemu se mora poštovati izvornost, mora izgledati autentično, ali “osvježeno”.
U NASLJEĐE NOVIM GENERACIJAMA
Na ovom dijelu ima sitnih nedostataka koje moramo ispuniti, u reljefu na likovima nedostaje prst npr. i slično. Meni je ova propovjedaonica definitivno jedan od ljepših objekata na kojima sam radila; što zbog same estetike, stanja u kojem se nalazi, kao i njene povijesne vrijednosti. Posebno je zanimljivo doći do originalnog sloja, koji je sačuvan jer u više od 200 godina postojanja nije bilo preslika na propovjedaonici, bilo je par pokušaja čišćenja i nekoliko istražnih radova, ali je u biti netaknuta i tek sada prolazi svoj povratak u početno stanje – ističe Patricia.
Profesionalci u vraćanju sjaja crkvenom namještaju, arhitektonskim elementima i štafelajnim slikama koje su vidljive na oltarima tako prvotni sjaj vraćaju ovom umjetničkom djelu u kojem će i dalje moći uživati generacije vjernika i turista. Nova obnova možda će biti potrebna za 50 ili stotinu godina, ne ranije, a u kontekstu razvoja tehnologije, umjetne inteligencije, uređaja i alata za rad, pitamo: kako bi ti radovi, u dalekoj budućnosti, mogli izgledati iz današnje perspektive?
Marija LovrencNaše sugovornice ističu kako je teško predvidjeti koju će tehnologiju na raspolaganju imati restauratori u budućnosti (procjena starosti, slojeva, boje, preporuku materijala za obnovu i slično, što će možda i moći odraditi AI alati), no da svakako treba uzeti u obzir činjenicu da će za ovaj posao uvijek biti potrebna i ljudska ruka.
Jer, naši pretci, u vrijeme kada je tek stvarana, ukrašavana i građena ova propovjedaonica, koristili su brojne alate vrlo sličnima onima koje danas koriste Martina i Patricia, 250 godina kasnije, kako bi obnovili ovu povijesnu propovjedaonicu kojoj je osnovni materijal drvo, a od kojeg i danas ljudi žive i ovise, kao i generacije prije njih.
Propovjedaonica tako, kao što detalji suncokreta u crkvi povezuju zemljine plodove sa onim duhovnima koji se prinose za oltarom, povezuje materijal, ljude, umjetnost i duhovnost jednog vremena s današnjim- Ostaje simbol vjernika koji su je, takvu kakvu je danas gledaju Virovitičani, istu promatrali u doba kada su na misu dolazili pješice ili na konju, kada su svijeće osvjetljavale crkvu za vrijeme mise, a čovjek bio jedini razglas pomoću kojega su zvukovi dopirali do mnoštva.
(icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc, fra Ivica Jagodić)
