Poljoprivreda nije samo zanimanje – ona je način života koji povezuje generacije, oblikuje obitelji i stvara neizbrisive veze s prirodom. U jednoj takvoj priči nalazi se Melita Brlas (49), poljoprivrednica iz Bušetine koja svojim radom i predanošću utjelovljuje duh ruralnog života. U njezinim rukama kućanstvo je uvijek bilo u savršenom redu, a vrt, polje i okućnica odisali su trudom, posvećenošću i ljubavlju.

Ova predana poljoprivrednica živi s obitelji na gospodarstvu koje se bavi proizvodnjom duhana, ali i kukuruzom, pšenicom te uzgojem stoke. Zajedno sa suprugom Ivicom i tri kćeri, Anom, Majom i Ivom, vodi obiteljski život u kojem poljoprivreda ima središnje mjesto. Obitelj živi od svog rada na zemlji, a Melita ne skriva ponos na svoj posao i obiteljske tradicije koje se prenose s koljena na koljeno.

– Suprug i ja imamo tri već odrasle kćeri. Ana je udata tako da imam i zeta, ali i unuka Jakova – ponosno započinje svoju priču Melita. Dodaje kako s njima živi i svekrva, a nedavno je nažalost izgubila svekra što je bilo tužno i teško razdoblje za ovu obitelj. Upravo od suprugovih roditelja naslijedili su obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u koje su nakon što su se vjenčali, zajedničkim snagama počeli ulagati.

viber_slika_2024-11-20_10-34-35-573
fotoPrivatni arhiv

– Kada smo se oženili, imali smo samo jednu sušaru, no ubrzo smo proširili posao i uzeli još jednu, pa još jednu. Paralelno s tim, kupovali smo zemlju kad god smo mogli, tako da je gotovo sva zemlja koju danas obrađujemo u našem vlasništvu – ističe Melita. Dodaje kako je život na selu i rad u poljoprivredi značajno oblikovao njezin karakter i odnos prema životu.

– Iako su nas pratili mnogi izazovi, rad na zemlji nikada mi nije bio težak. Kao mala ostala sam bez tate tako da je mama bila ta koja me vodila u polje, učila i pokazivala kako treba raditi i voljeti taj posao. Zahvalna sam što sam odrasla u poljoprivredi i uvijek voljela raditi – kaže Melita.

OD FLANACA DO KUTIJE

Obitelj Brlas danas obrađuje oko deset hektara duhana, osam hektara kukuruza i tri hektra pšenice. Duhanu su posvetili najviše pažnje, a Melita je, kako kaže, najviše uključena u taj posao, dok suprug Ivica predano radi i s kukuruzom i pšenicom.

Rad na duhanu zahtijeva ogroman trud, a Melita je uključena u svaki njegov dio. Obavlja sve poslove – od košnje flanaca u plasteniku, sadnje duhana, berbe, rezanja cvijeta, natresanja, do pražnjenja sušara i tovarenja kutija, a ponekad sjedne i za traktor. Ništa joj nije teško, a suprug Ivica i ona rade sve zajedno.

Njihove tri kćeri također sudjeluju u radu na gospodarstvu. Najstarija Ana najviše je uključena, često pomaže, a kada je bilo potrebno, uzimala je čak i godišnji odmor kako bi pomogla u berbi duhana. Ona kaže kako je njezina obitelj oblikovala njezin odnos prema poljoprivredi i radu.

– Moja mama je vrlo smirena i vrijedna osoba. Od malena smo svi naučili raditi, a poljoprivreda je bila dio našeg života. Bilo je to uvijek u mirnom tonu, bez svađa ili psovki. Tata i mama su nas učili vrijednostima, kako poštovati zemlju i raditi s ljubavlju – kaže Ana koja je često znala i subotom nakon radnog tjedna pomoći oko duhana.

– Prijatelji su mi se znali reći da sam luda što idem još subotom u duhan, ali meni to stvarno nikada nije bio problem. Uvijek smo voljeli raditi zajedno, kopali smo duhan, rezali cvijetove, smijali se – priča nam Ana.

Bez naslova (1000 x 666 piks.) - 1
fotoPrivatni arhiv

Poljoprivreda, iako zahtjevna, pruža i trenutke zadovoljstva. Melita, osim što neumorno radi na polju, obožava cvijeće. Svake godine okućnica obitelji Brlas preplavljena je raznim vrstama cvijeća koje Melita svakodnevno njeguje.

– Volim imati cvijeće i da nam bude lijepo oko kuće. Svake godine kažem da neću saditi toliko, ali opet kada dođe proljeće ne mogu da ga ne posadim iako znam koliko ću opet vremena trebati za svakodnevnu njegu i zalijevanje – kaže Melita sa smiješkom.

Unatoč svim obavezama koje dolaze s poljoprivredom, Melita je uvijek bila predana obiteljskoj dinamici i svakodnevnim kućanskim poslovima.

– Kada su djeca bila mala, uglavnom sam bila doma, kuhala, spremala, a baka je išla u polje. Sad, kad su odrasle, više se posvećujem vrtu, brizi o životinjama i kuhanju, a suprug ide u polje – kaže Melita, dodajući kako upravljanje svim poslovima na gospodarstvu zahtijeva dobru organizaciju i raspodjelu zadataka.

Njihov rad na proizvodnji duhana danas je uvelike olakšan uvođenjem moderne tehnologije.

– Strojno beremo duhan već dvije godine, što nam je dosta ubrzalo i olakšalo posao. Sada imamo više vremena za druge obveze, a broj radnika je smanjen – objašnjava Melita.

ČUVARICA TRADICIJE I STVARALAŠTVA

Osim posvećenosti obitelji i gospodarstvu, Melita je i aktivna članica udruge „Škrinja Bušetine“ što joj je posebno važno. Redovito sudjeluje na sastancima udruge i smotrama folklora, koje doživljava kao priliku za očuvanje tradicije, opuštanje i povezivanje sa zajednicom. Uz sve to, tijekom zime, dok nije sezona intenzivnih poljoprivrednih radova, Melita uživa u ručnim radovima.

– Naučila sam heklati od bake, a danas radim to za opuštanje. Čak sam naučila i vesti, i to me ispunjava. Djeca danas nisu previše zainteresirana za te stvari, ali meni je to nešto što volim – kaže Melita, pokazujući nam ponosno svoje heklane ruže i božićni tabletić koji će ukrasiti njihov ovogodišnji blagdanski stol.

Bez naslova (1000 x 666 piks.) - 1
fotoŽeljka Đaković Leš

Poljoprivreda za Melitu nije samo posao, već način života koji povezuje njezinu obitelj i zajednicu. Kroz svakodnevni rad na gospodarstvu, ona ne samo da osigurava opstanak svoje obitelji, već i doprinosi očuvanju tradicije i života na selu. Kao žena poljoprivrednica, Melita balansira obiteljske obaveze i aktivnu ulogu u udruzi, postajući simbol predanosti, snage i ljubavi prema zemlji. Njezin trud i posvećenost čine temelj obiteljskog života, a njezina predanost poljoprivredi utječe na cijelu zajednicu.

Članak je dio serijala „Ogledalo zajednice: Životne priče žena na selu” te je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti. 

(icv.hr, Željka Đaković Leš)