Marica Knežević (42) iz Dugog Sela Lukačkog prava je kraljica svoje košnice. S ljubavlju, strpljenjem i predanošću svakodnevno njeguje svoje pčele stvarajući ne samo visokokvalitetne pčelinje proizvode, već i pozitivne promjene u svojoj zajednici i okolišu. Sa suprugom Zdravkom i njihovo troje djece – Lucijom, Marijom i Josipom – vodi obiteljsko gospodarstvo koje spaja poljoprivredu i pčelarstvo. Ova vrijedna obitelj obrađuje gotovo 15 hektara zemlje, dok ih ljubav prema pčelama povezuje s prirodom kroz čak 150 pčelinjih zajednica.
Iako je Zdravko u mirovini, pčelarstvo nije samo posao, već terapija, način života i dodatni izvor prihoda za obitelj. Marica uz stalni posao ulaže vrijeme i trud kako bi gospodarstvo raslo, a njihova priča svjedoči o važnosti rada, edukacije i upornosti.
OD DESET KOŠNICA DO USPJEŠNOG GOSPODARSTVA
Prije dvanaest godina Kneževići su krenuli skromno – s tek deset košnica koje su prevezli u starom Fiat Ulysse-u.
– Krenula sam u pčelarstvo iz čiste znatiželje. Kad smo se suprug i ja odlučili vratiti iz Austrije, Zdravko je predložio da se bavimo pčelarstvom. Isprva sam mislila da to nije za nas, ali on nije odustajao – priznaje Marica.
Dakle, Zdravko je bio prvi koji je zaronio u svijet pčelarstva, sate provodeći proučavajući literaturu. Marica mu se ubrzo pridružila, i nakon dvije godine učenja odlučili su se ozbiljno posvetiti pčelama. Njihove prve košnice stigle su iz Slavonskog Broda, a početci su bili puni izazova.
Željka Đaković Leš– Bili smo potpuni početnici. Nismo znali ništa o pčelama, a košnice smo prevezli u osobnom autu. Kada smo ih smjestili na pčelinjak svaki dan smo dolazili gledati kako rade i nose pelud na nožicama. Bilo nam je fascinantno vidjeti njihov trud i predanost. Taj umirujući zvuk pčela potpuno nas je očarao – prisjeća se Marica.
Danas, uz 150 košnica smještenih na dva pčelinjaka, Kneževići ne samo da su proširili svoje gospodarstvo već su krenuli i u modernizaciju proizvodnje. Trenutno su u fazi izgradnje nove vrcaone i punionice meda kako bi unaprijedili rad i povećali kapacitete.
– Ne mislimo stati na 150 košnica. Već razmatramo daljnje širenje, i to u nekoliko pravaca. Planiramo i kupovinu moderne mašine za punjenje meda. Stalno ulažemo u novu opremu jer želimo unaprijediti rad i osigurati kvalitetu naših proizvoda – kaže nam motivirano Marica.
Željka Đaković LešNjihova predanost radu donijela je i zaslužena priznanja. Godine 2015. njihov bagremov med osvojio je Srebrni tanjurić na AGROEXPO sajmu, u sklopu 10. županijskog ocjenjivanja meda, Sajma meda i pčelinjih proizvoda te 7. međunarodnog ocjenjivanja meda.
Obitelj Knežević, koja je od samog početka i član Udruge pčelara Virovitica, koristila je i mogućnosti potpora iz europskih projekata. Naime, kroz projekt za mlade poljoprivrednike uspjeli su ostvariti značajna sredstva koja su uložili u pčelarstvo.
– Kroz taj projekt osigurali smo sredstva za kupovinu kontejnera za pčele, digitalnih vaga i druge opreme. Sve što smo dobili odmah smo uložili u naš posao – objašnjava Marica.
Njihova ulaganja omogućila su lakši transport pčela, preciznije praćenje njihovog stanja i dodatno povećala efikasnost rada.
„OBITELJSKA KOŠNICA“
Obitelj Knežević ne smatra pčelarstvo samo poslom, već i načinom života. Iako Marica prednjači u vođenju gospodarstva, cijela obitelj zajedno sudjeluje u svim aspektima rada, od vrcanja meda do održavanja košnica.
– Za nas, najljepši trenutak je kad svi zajedno radimo. Vrcanje meda je obiteljski trenutak. Svi smo angažirani, smijemo se i zajedno radimo. Djeca su oduvijek prisutna i to im prenosimo kao obiteljsku tradiciju – objašnjava Marica.
Zanimljivo, ovisno o godini, Kneževići proizvode do tonu i pol meda godišnje. Njihov med postao je prepoznatljiv po kvaliteti, a oni neprestano rade na njegovom unaprjeđenju i inovacijama.
Pčelarstvo, iako zahtjevno, Marici predstavlja i oblik terapije.
– Kad si među pčelama, sve brige nestanu. Pčele imaju svoj miran, umirujući zvuk. Iako je to posao, on je zapravo smirujući, gotovo meditativan – ističe. No, život pčelara nije uvijek lagan. – Najveći problemi su bolesti pčela i klimatske promjene. Varroa, primjerice, velika je prijetnja, a ove godine suša je značajno smanjila količinu bagremovog meda – dodaje.
Svakodnevna rutina ove pčelarke daleko je od monotone. Briga o pčelama uključuje redovito pregledavanje košnica, praćenje zdravlja zajednica i zaštitu od prijetnji poput bolesti i klimatskih promjena. Svaki dan donosi mnoge nepredvidive trenutke i izazove, a jedan od nezaboravnih zasigurno je onaj kada ju je, tijekom rada na pčelinjaku, ubolo čak 22 pčele.
Privatni arhiv– Zvuči dramatično, ali nije bilo strašno. Čak mi je bilo simpatično, osim što mi je bilo žao tih pčela koje su vjerojatno uginule jer su izgubile žalce – prisjeća se Marica s osmijehom, ali i priznanjem kako joj je noga od uboda bridila sigurno puna dva dana.
No, jedan od težih trenutaka bio je kada je kćerka Marija imala ozbiljnu alergijsku reakciju na ubod pčele.
– Pčela ju je ubola za uho što je izazvalo gušenje i osip. Odmah smo je odveli na hitnu, gdje je primila potrebnu terapiju. Zasad ne ide na pčelinjak, a već tri godine ide na liječenje u Zagreb. I dalje sudjeluje u nekim poslovima vezanim uz pčele kao što je vrcanje. Nadamo se da će se alergija uskoro smanjiti, pa će moći ponovno uživati u pčelarstvu i raditi ono što voli – kaže Marica, dodajući da i u ovom izazovu pronalaze priliku za učenje.
Zanimljivo, upravo se pčelinji otrov, koji Kneževići planiraju uključiti u svoju proizvodnju, koristi u liječenju osoba s alergijama na pčele kroz strogo kontrolirane imunoterpije.
– Trenutno istražujemo kako započeti proizvodnju pčelinjeg otrova. Proučavamo literaturu, razgovaramo s ljudima koji se time već bave i analiziramo sve potrebne korake – objašnjava Marica.
Privatni arhivEdukacija i stalno usavršavanje ključni su u pčelarstvu, dodaje Marica, jer bez toga teško je odgovoriti na izazove koje donose pčele, priroda i tržište.
– Pčelarstvo je stalni proces uspinjanja. Uvijek ima novih izazova, a najvažnije je nikad ne prestati učiti. Redovito pohađamo seminare, razgovaramo s kolegama pčelarima i istražujemo nove tehnike kako bismo unaprijedili naše gospodarstvo – zaključuje ova predana pčelarka, prava kraljica svoje košnice, simbol strasti, rada i vizije.
Njeno gospodarstvo, izgrađeno na temeljima ljubavi prema prirodi i pčelama, odražava harmoniju između čovjeka i okoliša. Uz obitelj uz bok, nastavlja širiti svoj posao, doprinositi zajednici i čuvati prirodne resurse za buduće generacije.
Članak je dio serijala „Ogledalo zajednice: Životne priče žena na selu” te je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
(icv.hr, Željka Đaković Leš)
