Male sredine često iznjedre iznimne pojedince – one koji predanim radom, upornošću i talentom postižu sjajne rezultate. Takav je i Karlo Pavlović, 14-godišnjak iz Zdenaca, čiji su školski uspjesi impresivni, no ono što ga dodatno krasi su skromnost, jednostavnost i osmijeh koji nesebično dijeli. Karlo je učenik OŠ Ivan Goran Kovačić Zdenci koji na raznim školskim natjecanjima sudjeluje od svog četvrtog razreda i niže uspjehe na školskim, županijskim i državnim razinama.
Do sada je osvojio preko deset prvih mjesta na županijskim natjecanjima, a samo ove godine pet naslova prvaka. Uspješan je i na državnoj razini – prošle je godine bio drugi u informatici, treći u kemiji i peti u biologiji, dok je pretprošle godine također osvojio drugo mjesto na državnom natjecanju iz informatike. A pred njim su još brojni izazovi i prilike za nove uspjehe.
Kako sam kaže, ništa mu nije teško, na natjecanjima uživa, daje sve od sebe, a glavni mu je cilj sebi pokazati koliko vrijedi i koliko može.
– Sve je počelo kada sam bio četvrti razred i tada mi se svidjela matematika. Odlučio sam probati otići na natjecanje i bilo je dobro, najvažnije je da sam uživao i vidio gdje sam u odnosu na svoje vršnjake. Tako to radim i danas i jednostavno svako natjecanje mi je izazov da bih pokazao sebi koliko mogu – započeo je Karlo, koji je naravno više nego odličan učenik, ali i iznimno savjestan, organiziran i marljiv. Kaže kako mu natjecanja nisu pritisak, nego sam dodatno usavršavanje.
– Ma nema nikakvog pritiska, iskreno, sve to i tako moram naučiti za nastavu, a kada mi ide natjecanje malo više pogledam testove od prijašnjih godina, udžbenike i druge materijale kako bih se podsjetio. Najvažnije je zapravo dobro si složiti vrijeme, ja to sebi napravim i sve stignem – nastavlja Karlo te naglašava kako sve predmete voli podjednako.
– Kroz godine sam zavolio mnoge predmete, možda malo više prirodne poput kemije, biologije, ali isto tako jako volim i geografiju, povijest, svi predmeti su mi dragi i svi mi dobro idu, a možda mi prirodni malo više leže. Uvijek volim reći da predmet ne moraš voljeti da bi ga znao, dovoljno je dobro mu se posvetiti – kaže ovaj iznimno nadareni mladić koji je ove godine već do sada bio prvak županije iz biologije, kemije, engleskoga jezika, informatike i fizike, a prije nekoliko dana osvojio je i prvo mjesto sa svojom ekipom u natjecanju Crvenog križa.
– Moram priznati da mi je ove godine bilo i malo naporno jer su natjecanja bila gotovo dan za danom, ali evo ispalo je dobro. Pitaju me mnogi je li teško sve to rješavati na natjecanjima, ja kažem da nije jer puno toga zapamtim na nastavi pa malo učenja kod kuće za testove u školi i određenu dodatnu priprema koja nije velika i to je to. Važno je prije svega dobro pratiti nastavu, na primjer ponekad za test u školi uopće ne moram puno učiti jer sve ostane u glavi – samouvjereno govori i ističe da natjecanja donose i puno lijepih stvari poput stvaranja novih prijateljstava.
– To je nešto posebno, kada upoznaš kolege iz drugih škola, razmijeniš iskustva, vidiš koliko oni znaju i kako se pripremaju, baš onako rodi se lijepo prijateljstvo. Iako među nama na samom natjecanju vlada onaj pozitivni duh nadmetanja, poslije većina bude kao jedno i dobro se zabavimo – tvrdi Karlo koji je osmi razred i već uskoro ga čekaju novi putevi, novi izazovi srednje škole, a u budućnosti se vidi u svijetu informatike.
– Razmišljam o matematičkoj gimnaziji u Osijeku ili Našicama. Jednog dana studij će možda biti FER Osijek ili Zagreb, a možda baš isključivo informatika, ali to ću još vidjeti, idem korak po korak – zaključio je Karlo.
Njegov najveći oslonac i osoba koja mu vječno čuva leđa je njegova majka Ljiljana koja je i učiteljica u zdenačkoj osnovnoj školi, predaje kemiju i biologiju pa i Karlu. U njenim očima isijava ponos na svoje dijete, ali prije svega ljubav i sreća što ga ima u svom životu. Ljiljana kaže da je svaki dan ponosna na Karla kao mladića, kao osobu velikog srca i onoga koji čvrsto zna što hoće.
– Kod njega logika savršeno radi, evo recimo ove godine kada smo radili neke zadatke iz kemije primijetila sam da mu logika radi bolje nego meni, ali hvala Bogu neka ima tu sposobnost bit će mu lakše u životu. Imam 20 godina radnog iskustva iza sebe i vidim da se moj Karlo manje priprema za natjecanje nego neki učenici za školski test, to govori da on jako dobro pamti i ima sposobnost međusobnog povezivanja detalja iz više predmeta u jedan. To mu daje prednost, ali i općenito u životu mogućnost zaključivanja pri donošenju odluka – započela je Karlova majka te naglasila kako je Karlo jednako marljiv i odgovoran u školi i kod kuće.
– Kako je odgovoran prema svojim obvezama u školi, tako je i kod kuće i što me posebno veseli izuzetno je samostalan i to se vidjelo od najranijih dana škole. Već u prvom razredu je samostalno rješavao zadatke iz matematike. Tako je i kod kuće kod običnih poslova, puno mi pomaže u održavanju okućnice, ličimo, bojimo drvenariju, radimo u vrtu, uvijek je uz mene što god treba. Recimo ta njegova samostalnost je nevjerojatna, od trećeg razreda ako ja nemam prve sate, ne moram ustajati da bih njega spremila u školu, on je to sve odradio sam – nastavlja Ljiljana te ističe kako je posebno sretna jer Karlo to sve radi s osmijehom i baš tim osmijehom prelazi preko svih prepreka. Majka Ljiljana kaže kako ima puno povjerenje u svog Karla za sve.
– Ako ja ne stignem, Karlo pripremi večeru za nas, ne bojim ga se nigdje poslati samog jer znam da je odgovoran i prema sebi i prema drugima. On je osoba koja ne odustaje, njegov moto rekla bih je – “ja to mogu” – kaže Ljiljana. Unatoč svim ovim uspjesima od Karla nikada nećete čuti – “ja sam najbolji”, čak suprotno, svaki rezultat je usavršavanje njega samog i zato se njegovi prijatelji iz razreda iskreno raduju svakom njegovom uspjehu.
– Karlo je veliki ponos naše škole i svoje općine Zdenci, a nadam se da će ove godine biti potvrđen i kao ponos naše županije. Moram reći da on ima odličan temelj zahvaljujući odgoju svoje majke i obitelji u kojoj raste i na tim temeljima je svakom učitelju iz naše škole puno lakše raditi i graditi njega kao osobu. Rekla sam da je ponos, tu ne mislim samo na rezultate koje postiže nego je ponos i primjer kao dečko, učenik, prijatelj, pravi primjer kako bi jedan učenik trebao izgledati. Svaki njegov mentor je oduševljen njim i voli s njim raditi, a njegovi razredni prijatelji ga obožavaju – kaže ravnateljica škole Ivana Pavelić te zaključuje:
– Kada ga gledam iz svoje perspektive, sigurna sam da se on na svakom natjecanju natječe isključivo sa samim sobom i tu leži tajna njegovog uspjeha. Važno je reći da je on veliki motivator svim svojim prijateljima, potiče ih i diže ih, rado im pomaže i ne uzdiže se, ostaje čvrsto na zemlji, skroman i to je ono što ga posebno krasi i čini posebnim – zaključila je Pavelić.
(icv.hr, vg)