One su kreativne i jako strpljive, a riječi lančić, magični krug i štapić za njih znače više od nakita ili pojma iz knjige. Za njih su to tehnike izrade predmeta pomoću kukice i vune, konca ili svile.
Riječ je o tri prijateljice i kolegice: Eleni Trešćec, Marti Vokurka i Janji Lah, učenicama 6. razreda Katoličke osnovne škole u Virovitici, a koje se, među rijetkima danas bave heklanjem. 

Očice, kukice, pređa, igle i puno truda „dijelovi“ su ovog korisnog i zanimljivog hobija kojem ove tri djevojke rado posvećuju svoje slobodno vrijeme, ali i bude interes vršnjaka.

-Ja sam krenula prošlog ljeta, u lipnju. Bilo mi je dosta biti stalno na mobitelu, htjela sam imati neki zanimljiv hobi. Baka zna heklati, naučila me osnove. Inače, i moj djed je prije heklao, stolnjake, ali rekao mi je da se time nije baš ponosio. Iako mu je dobro išlo, zaključavao je vrata od kuće, da netko ne naiđe i ne vidi ga s vunom i iglama u rukama. Godinama više ne hekla, ali je zato baka ostala uporna – smiješeći se kaže Elena, dodajući da s njom rado hekla i mama.

Marija Lovrenc

BAKA DAJE TEMELJE, INTERNET NOVE IDEJE 

Bakine osnove Elena je proširila uzorcima, savjetima i vođenim primjerima s interneta. Tko želi naučiti kukičati, prva „influencerica“ mora im biti baka, kažu naše sugovornice, osobito u slučajevima kada kukica skrene i cijeli se red dovede u pitanje. Bake su, za spas situacije, osobito na početku neprocjenjive, a kasnije je svima željnima svladati ovu vještinu i unaprijediti preciznost i finu motoriku na raspolaganju bogatstvo ideja u digitalnom prostoru.

-Ima jako dobrih tutoriala na internetu, svaki put pokušavam naučiti nešto novo, svladati neki novi potez i drago mi je što danas mogu izraditi, evo, ovog plišanca, za nekih otprilike pet sati – kaže nam Elena, pokazujući na mekanog sivog slonića.

Marija Lovrenc

Igračka kojoj bi se radovalo svako dijete (ali i brojni odrasli) nastala je heklanjem i spajanjem nekoliko cjelina u jednu. Elena objašnjava da glavu i nos posebno izrađuje, potom slijede uši (svako posebno), kao i ruke i noge. Jednako joj dobro idu šarene pčelice, zečići, kornjače…

-Kad svladate tehniku, nije teško. Morate biti strpljivi i svjesni da ima ponavljanja i grešaka. Ne treba odustati niti sve završiti odjednom. Možete danas napraviti dio, nastaviti sutra ili za vikend, kad imate vremena – savjetuje Elena.

OPUŠTANJE I ZABAVA 

Marta dodaje kako je za nju to uglavnom vrijeme praznika i vikenda, budući da uz osnovnu školu ide i u Glazbenu školu Jan Vlašimsky, gdje svira flautu.

-Heklanje je za mene jedan način opuštanja, baš kao neka terapija od brige i stresa. I mene je baka naučila osnove i na tome sam joj jako zahvalna jer je heklanje jako zabavno. Volim izrađivati ukrasne predmete koji imaju i neku uporabnu svrhu. To su torbice, „cekeri“, trake za kosu, podmetači za čaše, broševi, novčanici.

Marija Lovrenc

“HEKLANJE STRPLJENJA” 

Posebno sam ponosna na „štucne“, za njih mi je trebalo puno vremena i truda.

Materijal uglavnom nabavljam u virovitičkim trgovinama, a ima ga i na internetu. Ovo je hobi za koji vam treba set igala i vuna, škarice, „oči“, prsten koji olakšava rad s materijalom… Nije skup hobi i svatko tko želi, može se njime baviti – potiče i druge Marta.

„Meni tog nedostaje, da budem strpljiv. Probao sam heklati sa sestrom, ali sam brzo odustao, djelovalo je komplicirano “ – nadovezuje se njen kolega iz razreda. Na naš upit djevojkama jesu li spremne i druge naučiti osnovnim potezima igle i konca, uglas odgovaraju: ovisi o kome je riječ, a zatim prasnu u smijeh.

Pojašnjavaju kako je heklanje svojevrsna disciplina u kojem se uz test strpljenja otkrivaju i novi načini razmišljanja, nove ideje. Tko nije sklon ostati uporan u onome što zamisli, možda neće imati volje zadržati igle i konac u rukama kad umjesto plišanca ispadne „krpa“ ili se surla, uho ili noga pretvori u „zapetljanac“. Jedna neuspjela hrpica znači i pola sata, sat uloženog vremena.
-Priznajem da su me znale obeshrabriti krive ‘očice’ ili kada sam morala kretati ispočetka. Mene je heklati naučila teta, a dosta toga sam vidjela od Elene i Marte pa danas izrađujem različite predmete, plišance, ukrase za kosu i to me raduje – kaže nam Janja.

Marija Lovrenc

I ona naglašava terapeutski utjecaj heklanja, osobito u dane kad je potrebno uskladiti obaveze u školi, glazbenoj školi (svira brač, op.a.), te mažoretkinje, kad je raspored pun i dobro dođe skoncentrirati se svoje ruke, poteze iglom i kako se vuna pretvara u nešto sasvim novo. Kad nema ometanja, prekidanja ni gledanja na sat.
-Ne moram predmet završiti isti dan, važno je da od njega ne odustanem, a nagrada mi je kad se, uz mene, svidi i drugima – smatra Janja koja poručuje svima da se okušaju u ovoj staroj i zanimljivoj vještini.

KOLEGE IH HVALE, OBITELJ PODUPIRE 

Slaže se i Elena, koja kaže kako se osjeća lijepo i ponosno kada joj plišance pohvale kolege iz razreda ili se dekici sa zečićem obraduje nećak koji ovu vrijednu i unikatnu rukotvorinu dobije na poklon. 

Marta svoje rukotvorine, a koje su namijenjene za oporabu, koristi te potiče i druge da isprobaju napraviti nešto u čemu će uživati, a kasnije će im biti korisno.

Mlade kreativke svoje radove zasad poklanjaju, a imat će i humanitarni karakter – na akcijama koje škola provodi u okviru zadruge Navis.

U obitelji, školi i među prijateljima djevojke dobivaju pohvale. Doznajemo i kako, ukoliko se pokaže da je za heklanje zainteresiran veći broj učenika, njihova aktivnost možda prerasti i u izvannastavnu u budućnosti. 

Marija Lovrenc

Njihov hobi iz davnine koji je primjenjiv u modernom svijetu i koji kombinira vještinu, umjetnost, kulturnu baštinu i osoban potpis, prepoznala je i Korina Kovačić, koja s Elenom, Martom i Janjom ide u razred.

-Ja još ne heklam, ali jako mi se sviđa sve što prijateljice izrađuju i voljela bih probati izraditi nešto i sama, isprva, naravno uz njihovu pomoć. Djeluje zanimljivo – kaže Korina.

Ona koja se vještini i ukrasima divi, ali je otkrila da joj stpljenje za heklanje nije vrlina, je Vita, koja biranim riječima govori o predmetima i podrškom daje prijateljicama vjetar u leđa. Njih dvije hobistice su podržale objavivši o njima članak na stranici škole, kako bi svi mogli vidjeti čime se bave i promisliti je li to i za njih nešto u čemu se mogu okušati. 

Za heklanje se kaže kako čuva tradicionalne tehnike i uzorke i oblikuje identitet zajednica kroz unikatne proizvode. Možemo dodati kako ove tri mlade djevojke svakim novim predmetom koji rade po uzoru na svoje bake i tete, ali i prateći moderne trendove zapravo kreiraju novi put iskorištavanja slobodnog vremena i postaju drugima ponos i primjer.

Kako i same pokazuju, korisnije je umjesto ekrana „oči“ uperiti na iglu i konac. Jedna epizoda serije, par kratkih videa na društvenoj mreži ili radije igla, vuna i plišanac s potpisom, pitanje je sad. Njihov odgovor znamo. 

Marija Lovrenc

(icvh.hr, mlo)