Kad vam život postavi izazov, imate dvije opcije – povući se ili se boriti. Virovitičanka Sanja Krmić (38) odabrala je borbu. Njezina priča nije samo priča o hrabrosti i upornosti, već i o tome kako jedno osobno iskustvo može potaknuti promjene i pomoći drugima. Prije godinu i pol Sanji je dijagnosticiran Non-Hodgkinov limfom.

Sve je počelo s jednom, naizgled bezazlenom kvržicom na vratu. Pojavila se krajem 2022. godine, povukla i ponovno vratila u veljači 2023. No, tek u travnju, na njezin rođendan koji se poklopio s Uskrsom, kvržica je počela naglo rasti. Sanja nije osjećala bol, ni svrbež, ali nakon brojnih pregleda, stigla je strašna dijagnoza – Non-Hodgkinov limfom.

– Kad sam prvi put čula dijagnozu, sjela sam u auto sa suprugom Denijem, vrištala, plakala i osjećala se kao da mi se svijet srušio – prisjeća se Sanja.

Ali brzo su se pribrali i dogovorili plan. Prvo su saznanje zadržali za sebe, organizirali liječenje u Zagrebu i tek kad su imali sve informacije, podijelili su vijest s obitelji.

– Kćer Karla koja je tada bila šesti razred, prihvatila je sve nevjerojatno zrelo, dok je roditeljima trebalo više vremena da se pomire s novonastalom situacijom. No, odlučila sam da neću dozvoliti bolesti da definira moj život – ističe.

Borba je bila iscrpljujuća – kemoterapije, gubitak kose, promjene na tijelu.

Privatni arhiv

– Ne smiješ prestati jesti, ne smiješ odustati od kretanja, ne smiješ se prepustiti strahu. Samo moraš gurati naprijed. Važno je ne pretvoriti se u bolest. Ja nisam limfom, ja sam Sanja. Važno je razgovarati o svemu, ne skrivati ništa. Usponi i padovi su normalni, ali treba ostati pozitivan – govori Sanja, koja zna što znači i primiti i donirati matične stanice.

Ova lavica u svemu je pronašla pozitivu, često se šaleći kako će sada imati kovrčavu kosu i ‘novu’ kožu te kako menopauzu zapravo doživljava kao blagoslov. Od početka je otvoreno govorila o svojoj bolesti, vjerujući da će tako pomoći drugima koji se nalaze u sličnoj situaciji.

Kroz vlastito iskustvo naučila je koliko su prehrana i unos tekućine važni za oporavak te oboljelima savjetuje da budu pažljivi prema svom tijelu.

– Izbacite citruse, zeleni i crni čaj. Pijte puno vode, posebno na dan kemoterapije, kako biste što prije izbacili toksine iz organizma. Također, nemojte stalno ležati – neaktivnost može izazvati dodatne komplikacije – ističe.

Uz brigu o fizičkom zdravlju, naglašava i važnost psihološke podrške. Svjesna je da bolest nosi brojne emocionalne izazove i da je ponekad teško nositi se s osjećajem straha i neizvjesnosti. Zato poručuje svima da ne zanemaruju svoje emocije i da potraže pomoć kad im zatreba.

– Nije sramota biti nervozan ili uplašen, ali važno je potražiti podršku – kaže, naglašavajući koliko joj je značila podrška obitelji i prijatelja tijekom liječenja.

Svoja iskustva dijeli kako bi ohrabrila druge i pokazala da borba s bolešću može imati sretan ishod. Prisjeća se trenutka kada je saznala da može sama sebi donirati krvotvorne matične stanice, što joj je dalo dodatnu snagu za nastavak liječenja.

– Kad su obavili biopsiju moje koštane srži, pokazalo se da je zdrava, pa sam mogla sama sebi donirati stanice. Prošla sam postupak leukafereze i kasnije transplantaciju. Bilo je izazovno, ali sada slavim dva rođendana – svoj i onaj kada sam dobila transplantaciju – 10. siječnja, dan kada sam primila svoju vrećicu spasa – prisjeća se Sanja s osmijehom.

Privatni arhiv

U siječnju 2024. godine uslijedila je transplantacija matičnih stanica. Bio je to proces koji je zahtijevao totalno iscrpljivanje organizma, ali joj je dao novu priliku za život. Iz vlastitog iskustva, Sanja je shvatila koliko su donacije matičnih stanica važne te se kroz svoje iskustvo povezala sa Zakladom Ana Rukavina. Zbog toga je u suradnji sa Zakladom pokrenula akciju u Virovitici, kako bi se što više ljudi upisalo u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja. Njezin cilj je podizanje svijesti o važnosti doniranja matičnih stanica koje mogu spasiti život oboljelima od leukemije, limfoma i mijeloma.

– Želim probuditi svijest o tome koliko je važno da se što više ljudi upiše u registar. To je jedino što može pomoći oboljelima jer nijedan stroj, nijedan doktor, nijedan laboratorij ne može proizvesti matične stanice koje su potrebne za liječenje. Jedino ih mi možemo donirati i spasiti nekome život – istaknula je Sanja. 

Akcija će se održati 19. ožujka u prostorijama Crvenog križa u Virovitici. Datum nije slučajno odabran – Dan očeva simbolizira zajedništvo, obitelj i ljubav. Sanja poziva sve zdrave osobe od 18 do 40 godina da se upišu u registar jer što više ljudi upisanih u registar, veća je mogućnost da će netko od njih biti podudaran s oboljelom osobom i moći joj spasiti život.

– Nikad ne znamo hoće li netko od naših najbližih trebati takvu pomoć. Svaka osoba u registru može jednog dana biti nečija jedina prilika za izlječenje – objašnjava Sanja.

Postupak upisa je jednostavan: potrebno je ponijeti osobnu iskaznicu, popuniti pristupnicu i dati mali uzorak krvi. Uzorci se zatim pohranjuju u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, odnosno Zavodu za tipizaciju tkiva.

– Možda nikada nećete dobiti poziv da nekome spasite život, ali ako dođe taj dan, to će biti najveći dar koji možete dati – motivirajuće kaže Sanja.

Privatni arhiv

Nakon što se otkrije podudarnost između donora i primatelja, donora kontaktiraju iz Kliničkog bolničkog centra Rebro te mu detaljno objašnjavaju cijeli postupak. Sve se odvija planski i u dogovoru s donorom – nema žurbe, već se osigurava dovoljno vremena da se osoba informira i pripremi.

Postoje dva načina darivanja matičnih stanica. Jedan je leukafereza, gdje se putem posebnog uređaja iz krvi odvajaju matične stanice, a ostatak krvi se vraća u organizam. Kod tog načina potrebno je primiti nekoliko injekcija hormona rasta kako bi se potaknula proizvodnja matičnih stanica.

– Proces započinje uvođenjem braunile u jednu ruku, slične onoj koja se koristi za infuziju. Zatim stroj, nalik onom za dijalizu, odvaja matične stanice, plazmu i ostale komponente iz krvi, dok se ostatak krvi vraća u drugu ruku. Donor prije samog postupka prima injekcije hormona rasta, što potiče organizam na proizvodnju duplo većeg broja matičnih stanica, kako bi bilo osigurano da u organizmu donora u svakom trenu bude sve što mu je potrebno. Ovaj postupak je bezbolan i siguran, bez dugoročnih posljedica za donora, koji nakon obavljenog postupka može nastaviti s normalnim životom – objašnjava Sanja.

Drugi način je donacija iz koštane srži – postupak koji se odvija pod općom anestezijom, pri čemu se uzorak uzima iz zdjelice. Nakon zahvata, donor boravi kratko u bolnici i uglavnom već sljedeći dan može ići kući. 

Oba postupka su sigurna i bez trajnih posljedica za donora – tijelo se vrlo brzo regenerira, a vi dobivate priliku nekome spasiti život. Krvna slika se prati kako bi se uvjerili da je organizam nadoknadio darovane stanice. Rizik je minimalan, a cijeli proces se odvija uz nadzor liječnika i medicinskog osoblja. Donor u svakom trenutku može postavljati pitanja i dobiti sve potrebne informacije prije donošenja konačne odluke.

– Razumijem da ljudi imaju strah od nepoznatog, ali nema nikakvog rizika. Ako imate bilo kakvih nedoumica, slobodno dođite i pitajte, sve ćemo objasniti. Nema glupih pitanja. Bolje da saznate i odlučite, nego da zbog straha propustite priliku spasiti nečiji život – poručuje Sanja iza koje su mjeseci borbe, suza, ali i smijeha. 

– Sve se može, samo moraš biti pozitivan, nasmijan i pomalo lud. Ljudi, budite hrabri, pomozite jedni drugima. Nikad ne znate kome ćete upravo vi postati jedina šansa – zaključuje Sanja Krmić.

(icv.hr, žđl)