U razredu punom šumarskih tehničara, gdje je zvuk motorne pile i miris piljevine svakodnevica, jedna djevojka razbija stereotipe. Matea Rodić, učenica Tehničke škole Virovitica, ne samo da vješto rukuje motornom pilom i ravnopravno sudjeluje u svim praktičnim zadacima na ovome smjeru, već je i omiljena među svojim muškim kolegama. To dokazuje i činjenica kako su ju čak tri puta birali za predsjednicu razreda – što dovoljno govori o poštovanju koje uživa u ovom muškom kolektivu.
Posjetili smo ovaj atipični razredni odjel u „muškom svijetu“ drvodjelstva i upitali ovu odvažnu djevojku što ju je potaklo na odabir baš tog smjera, koliko je teško nositi se s izazovima struke i uvijek prisutnim – predrasudama.
Dora Jagarinec– Moram priznati, od strane najbližih nikada nisam osjetila predrasude – dapače. Moji roditelji se bave šumarstvom i oduvijek sam se vidjela baš u tome. Tata je bio taj koji je ponajviše podupirao moju odluku da upišem upravo šumarskog tehničara. To nam je u genima – Matea nam uvodno objašnjava obiteljsku povezanost sa spomenutim smjerom.
ŠTO MANJE CURA, TO BOLJE
Iako nije bila jedna od onih koja je doživjela predrasude društva za odabir tog stereotipno „muškog zanimanja“, Matea se susrela s pripadnicama ljepšeg spola koje su imale pokoji savjet za nju.
– Od samih početaka sam znala da će cure biti u manjini, ali vodila sam se savjetom jedne djevojke koja je rekla: „Što manje cura, to bolje“. Tada nisam znala zašto, ali sada na trećoj godini mi je potpuno jasno. Iako sam jedina cura među njima, super su me prihvatili, normalno pričamo i ne moramo se odvajati jedni od drugih, praviti nepotrebne „klanove“. Nisam se nikada morala dokazivati i iznimno mi je drago zbog toga, jednostavno nisam takva. Da je barem još jedna djevojka u razredu, vjerujem da bi situacija bila nešto drugačija – govori.
Da je mogla birati, ne bi izabrala bolje, dodaje Matea. Za svoj se razred kao predsjednica zalaže na Vijeću učenika i čini sve što može da situacija bude dobra po šumarske tehničare.
Njihov jedan školski dan sve je samo ne običan – od slušanja redovnog, teorijskog dijela nastave, do sastanaka u sjenici i dogovaranja posla – tko ide na teren u šumu, a tko ide raditi s motornom pilom. Izrađuju svašta, od skulptura po gradu Virovitici do stolica za dječji vrtić, kaže.
Dora Jagarinec– Ne mogu opovrgnuti da nema puno fizičkog rada, ima. No, nije to sve tako teško i nije mi strano. Moji doma su mi sve te stvari već objasnili pa sam opuštenija. Kada je riječ o rukovanju motornom pilom, važno je imati „osjećaj“ za rezanje – pojasnila je ova marljiva djevojka, od glave do pete obučena u zaštitnu opremu.
Profesor Mlinarić, govori, ne pravi nikakvu razliku između nje i ostatka muške ekipe, ali uvijek ju „poštedi“ najtežeg dijela posla. Ne zakida ju, no daje joj na izbor.
– Na praktičnoj nastavi učenici prolaze cijeli proces od početka do kraja, upoznaju se s dijelovima motorke i svim zaštitnim sredstvima. Potom lagano krećemo s paljenjem, jednostavnim rezovima i promjenom vodilice. Ne idemo u detalje, nešto kompleksno ili opasno. Podijeljeni su u manje grupe, kako bi sve bilo efikasnije i sigurnije – objašnjava Luka Mlinarić, nastavnik na smjeru šumarski tehničar.
MANJA MOTORKA, JEDNAKA EFIKASNOST
Jedinu djevojku u razredu ne štede, već kavalirski paze na nju, ustvrdio je Mlinarić. Dečki ju poprilično podržavaju, a ona se odlično snalazi među njima. Jednostavno se prilagodila, nije imala drugih izbora, našalio se.
Dora Jagarinec– Imamo par motornih pila, njih 5-6, a za Mateu uvijek gledamo da odaberemo onu najmanju jer za paljenje velike motorke treba puno više snage. Nema nikakvih problema pri baratanju motorkom, doista sam zadovoljan njezinim radom – dodaje Mlinarić, naglasivši kako Matea izvrsno svladava nove stvari.
Dečki sa strane, kaže Matea, na prvu ostanu u čudu – što djevojka radi u šumarskim tehničarima? Međutim, kada započnu razgovor i čuju sve što radi na praksi, većina „ostane paf“, prepričava nam.
– Čudan je to osjećaj. Kao da te muškarci tek tada dožive i na neki način više cijene, možda baš zato što se dobro snalazim u tim „muškim vodama“. A cure, one uvijek gledaju drugačije na neke stvari i to je sasvim normalno – ističe, dodavši da joj ništa nije teško napraviti.
Naposljetku, svima koji razmišljaju o ovom zanimanju, Matea savjetuje da se odvaže i upišu smjer šumarskog tehničara.
– Sigurna sam da neće zažaliti, barem ja nisam. Od prvog dana, kada sam ušla u svoj razred i vidjela sve njih, znala sam da je moj izbor bio ispravan – zaključuje ova djevojka, potencijalni lugar u budućnosti.
(icv.hr, dj)
