Virovitičanin Nikola Prajo, mladi i ambiciozni boksač, prošlog je vikenda na Zabok Fight Nightu osvojio titulu prvaka Hrvatske u teškoj kategoriji. U borbi koja je privukla pozornost mnogih, Prajo je slavio nokautom protiv Venezuelanina Pedra Martineza u petoj rundi, čime je učvrstio svoju poziciju među najboljim boksačima na Mediteranu.

Da će borba biti zanimljiva dalo se naslutiti već na službenom vaganju kada su Martinezu “popustili živci” te je pokušao isprovocirati Nikolu, no, kako nam je Prajo i sam rekao, sve se ubrzo smirilo. Što se pak samog meča tiče, Nikola potvrđuje kako je bilo naporno. Već se prilikom priprema znalo da bi se borba, koja je bila dogovorena na deset rundi, mogla odužiti s obzirom na protivnika.

– Mi smo se pripremali za borbu koja će trajati, koja će biti iscrpljujuća. Ovaj meč bio je dogovoren na deset rundi, a mi smo se pripremali kao da će ih biti još i više. Otegotna okolnost bila je i ta što mi je Martinez zadao nekoliko udaraca u jetru na samom početku meča što mi je oduzelo dodatnu količinu energije i na to, moram priznati, nisam bio spreman.Upravo zbog tih udaraca malo sam se odvojio od protivnika, kako se kaže, “bježao” sam od njega, kako bi se uspio oporaviti i prikupiti malo snage, a u tome sam i uspio- ističe Nikola i dodaje:

– Da je Pedro veliki borac vidjelo se u drugoj ili trećoj rundi. Odlično sam ga pogodio i mislio da će to biti dovoljno, ali on je ostao na nogama što je pokazalo njegovu snagu. No, ono što je uslijedilo u četvrtoj i petoj rundi, nije mogao izdržati. Prvo sam ga rušio u četvrtoj, a potom i nokautirao u petoj- govori Nikola. Iznenadilo ga je i Martinezov stil boksanja. Kako je rekao, očekivao je da će protivnik u borbu ući povučenije, no taktika koju je pripremio bila je potpuno drugačija od one na koju su se Nikola i njegovi treneri pripremali. Sve je, kako kaže, na kraju ipak dobro završilo i Prajo je uspio u svom naumu- titula je oko njegovog pojasa.

Za njega, boks nije samo sport – to je strast koju gaji od malih nogu.

– Ne živim od boksa, to je moja ljubav koja me vuče i to je moja najveća snaga. Gdje će me taj put voditi, to tek preostaje za vidjeti. Moj cilj kada sam krenuo na ovaj put bio je odraditi jedan meč i vidjeti što dalje. Poticaj mi je bio i taj da mi je otac Zoran Prajo bio amaterski prvak Austrije u boksu i želio sam vidjeti kako ću se ja snaći u tom sportu. Odradio sam tu borbu, završio je onako kako sam želio i samo sam nastavio dalje. Zanimljivo, prije prvog meča rekao sam da si ovo više nikad neću priuštiti, da ću to odraditi i da više neću ulaziti u ring. No, kad je sve prošlo onako kako sam si zamislio, bilo je samo pitanje vremena kad ću se ponovno vratiti u ring- iskreno govori Prajo.

Nikola je i inspiracija mnogim mladim sportašima koji se suočavaju s preprekama na svom putu.

– Suosjećam s mladim sportašima, jer znam koliko je teško. Bilo je ljudi koji su mi govorili da ne mogu biti boksač, da to nije za mene, da se ostavim toga, ali ja sam radio još više i jače i pokazao im upravo suprotno, da se sve može ostvariti ako se to želi. Ma čak i da se ne ostvari, bitno je pokušati. Najgore je samo sjediti i čekati da život prođe, pa kad se dođe u neke godine razbijati glavu o tome ‘što bi bilo kad bi bilo’. Stoga samo trenirajte, gradite svoju amatersku karijeru i tim putem možete doći do svog cilja- rekao je Prajo.

S njegovom šestom pobjedom u karijeri, Prajo je sada među 15 najboljih boksača na Mediteranu, a izazivači neće čekati.

– Nakon nove pobjede moja tržišna vrijednost je porasla, kao i moj ranking. Trenutno sam među 15 najboljih boksača na Mediteranu u svojoj kategoriji, a interes za mene će biti još veći. Moja daljnja želja, odnosno cilj je WBC mediteranska titula na koju imam pravo,  a ako dođem do toga, onda se bacam ‘u vatru’. Tada želim još više. No najbitnije je ići polako, prvo s manjim ambicijama, a krajnje odredište, odnosno velika želja, je jedna od borbi Riad Sesiona-  dodaje Prajo, koji ostaje fokusiran na dugoročnu strategiju.

O pripremama i procesu treniranja, Nikola kaže:

– Pripreme slažu moji treneri, traže adekvatne sparing partnere, a moj je fokus na nekim drugim stvarima. Da bi doveo kvalitetnog sparing partnera, sve to ovisi i o budžetu, a trudimo se tražiti sparing partnera koji bi mogao biti ekvivalentan meni i koji bi mogao pomicati moje granice kako bi sazrio i bio još bolji. Kada se već približi vrijeme borbe, tada se okrećemo sparing partneru koji bi simulirao mog sljedećeg protivnika, a sve s ciljem adekvatne i najbolje pripreme- govori Nikola.

No, boks je daleko od fizičkog izazova – on je i psihološki test.

– U ringu si sam sa sobom i protivnikom. Nema straha, moraš ostati stabilan i čekati trenutak kada ćeš iskoristiti njegovu grešku- objašnjava Nikola, koji je svjestan da je boks sport u kojem se ozljede često događaju i da mora biti spreman na sve.

Zabok Fight Night nije bila samo borba za titulu, već i prilika za Praju da pokaže odanost svom rodnom gradu.

– Jako mi je drago što su ljudi iz Virovitice i Dugog Sela Lukačkog došli u Zabok. Iznenadio sam se i bio sam presretan. Zbilja nisam očekivao toliku podršku, a još je ljepše što sam uspio donijeti titulu u svoj grad- kaže Nikola, koji se nada da će njegov uspjeh poslužiti kao motivacija mladim sportašima.

– Drago mi je što sam predstavio svoj grad u najboljem mogućem svjetlu i bilo bi mi drago kada bi moj uspjeh bio poticaj za mlađe sportaše na njihovom putu ka uspjehu- dodaje.

Nikola ima velike planove za budućnost.

– Već imam novu borbu zakazanu za 29. ožujka, a cilj je osvojiti WBF internacionalnu titulu. Nakon toga planiram malo pauze kojoj se veselim, jer broj borbi u posljednje vrijeme bio je popriličan. Naravno, nastavljam biti u treningu, raditi na tehničkom napredovanju, kondiciji i pripremama za buduće izazove- zaključuje Nikola, koji se ne namjerava zaustaviti na onome što je već postigao.

(icv.hr, mra)