Radioamaterizam, odnosno korištenje radio uređaja pri uspostavljanju veza između dva ili više korisnika datira odmah iza 2. svjetskog rata, a ekspanziju je doživjela krajem 50-ih i početkom 60-ih kada su brojni našli svoj novi hobi – radio amaterizam.
U Virovitici je prvi Radio klub osnovan 1957. godine, a iduće godine je tada stari virovitički radioamater Vlado Stanzl, na tek dovršenom klupskom radio uređaju, održao i prve veze s radio amaterima iz Ljubljane, Celja, Zagreba, Beograda te onima iz Čehoslovačke i Njemačke.
Ove godine se navršava 68 godina postojanja kluba koji je tijekom svog djelovanja postao vlasnik mnogih prestižnih priznanja, a strukturu njegovog članstva činili su neki od vodećih radioamatera u Hrvatskoj. Tim povodom posjetili smo dugogodišnjeg radioamatera i predsjednika Radio kluba Virovitica Dinka Filipovića (71) koji je doduše nešto stariji od kluba, ali priključio mu se već u osnovnoj školi, da bi nedugo poslije položio i radio amaterski ispit za 1. klasu.
– Tada je radio amaterizam bio uistinu „in” i okupljao je veliki broj ljudi, kako onih starijih, tako i učenika iz osnovnih i srednjih škola – započeo je svoju priču Dinko Filipović, napomenuvši da je najveća zasluga za nastanak radioamaterizma u Virovitici bio entuzijazam nekolicine Virovitičana.
– I sami znamo da se tada neke stvari nisu mogle kupiti nego napraviti svojim rukama, a u ovom slučaju se to radi o raznim primopredajnicima, pojačalima, antenama i sličnom. Ljubav prema elektrotehnici i radioamaterizmu bila je jača od svih poteškoća, a organizacija unutar Kluba bila je i više nego dobra, neovisno radi li se o obuci članova, održavanju radioamaterskih ispita, raznih natjecanja i redovnih održavanja radio veza. Radioamater tad pa na dalje mogao je postati svatko tko posjeduje solidan sluh, te nešto vještine, znanja i neizostavnog strpljenja, jer često to ne ide „od prve”. Podsjetio bih da u ono vrijeme nije bilo današnje tehnike kada u svatko doba dana možete razgovarati telefonom, dopisivati se i vizualno kontaktirati s bilo kim diljem zemaljske kugle. Vjerujem da je to bio jedan od važnijih okidača za bavljenje ovim lijepim hobijem, no tu dolazimo i do retorike jer svakim danom tehnika je sve više napredovala pa je već u 70-im godinama davala i sve više mogućnosti, a interes za radio amaterizmom se lagano počeo smanjivati. Na svu sreću krajem 80-ih kada je sve više „mirisalo” na rat, radioamateri opet su se okupili jer i sami znamo da je veza, bila ona radio, telefonska, radio relejna ili bilo kakva druga, temelj vođenja, zapovijedanja te davanja svih informacija – prisjetio se Dinko Filipović koji je sa drugim radioamaterima na svojim privatnim radio primopredajnicima osluškivao i skupljao korisne informacije, jer radio amateri su bili brži od svih medija, ali i oni koji su mogli dojaviti nešto što mediji nisu smjeli objaviti.
– Svi smo danonoćno čučali pokraj svojih uređaja da bi se većina nas priključila hrvatskoj vojsci kao vezisti. Dio naših starijih članova i dalje su radili iz svojih kuća, a kada bi napravili rezime, našlo bi se tu pregršt korisnih informacija koje su prošle upravo kroz ruke naših radioamatera. To je zasigurno bilo najsjajnije doba radioamaterizma u Virovitici. Kasnije, nakon rata radioamateri su se raspršili, a ostali su samo oni najuporniji, među njima i, nažalost pokojni, Branko Polčić koji je dao sve od sebe da klupski radio amaterizam i dalje živi u našem gradu – rekao je Dinko, napomenuvši da u Radio klubu Virovitica danas djeluje samo 14 radioamatera, ali velikih entuzijasta s bogatim iskustvom.
– Uz mene tu su i Tomislav i Krešimir Sudarević, Vlady Petrović, Milan Došen, Željko Sabljić, Miško Zrnić, Ivan Juhas, Damir Filipović, Darko Barić, Josip Marojević, Zlatko Margetić, Tomislav Vidović i Hrvoje Kavalir. Nadam se da ćemo u dogledno vrijeme biti i brojniji, tim više što su, zahvaljujući sredstvima Grada Virovitice, u tijeku radovi na uređenju prostorija Radio kluba u zgradi na prostoru bivše Vojarne u Virovitici. Drago nam je što je Grad Virovitica naš pratitelj i jedan od važnijih sponzora unazad sad već deset godina, a osim Grada tu su još i mnogi drugi sponzori, pojedinci i tvrtke koji su nam darovali potrebni materijal ili izvodili radove na priključcima i antenskim postrojenjima. Naravno dio donacije dolazi i od samih članova, a isto tako i redovne radne akcije na održavanju okoliša, antenskih i drugih postrojenja i još niz drugih poslova koje valja obaviti i koji su prijeko potrebni. Veliki dio toga pravimo i održavamo sami, a ono što ne uspijemo, kupimo vlastitim sredstvima. Sve je to neizostavni dio našeg plana rada svake godine – rekao nam je Dinko koji nam je na kraju našeg razgovora otkrio najveću želju i težnju sadašnjih radioamatera:
– Popularizacija radioamaterizma zasigurno je naša najveća zadaća, ali ne samo nas radioamatera već i subjekata, prvenstveno osnovnih i srednjih škola te braniteljskih i drugih udruga koje u svojim redovima imaju radioamatere ili one koji su skloni tom hobiju. Kada je riječ o školama, onda je tu neizostavni faktor suradnja s nastavnicima i profesorima radi održavanja tečajeva za mlade radioamatere. Radioamaterizam ne smije biti hobi samo starije dobi jer tako izostaje perspektiva i ostaje bojazan da ne dočeka svoje duboke godine. Najljepši poklon za 70. rođendan, što će uslijediti 2027. godine bio bi nam puna učionica onih koji će nastaviti našim putem kada mi više ne budemo bili u toj mogućnosti – zaključio je na kraju razgovora Dinko Filipović.
(icv.hr, bs)
