Što su “sramežljive krošnje”, koje vrste nam je ostavio u blagu bioraznolikosti nekadašnji otok u Panonskom moru, a danas Park prirode Papuk, zašto se možemo podičiti pravim geomorfološkim biserjem na našem području, kao i to što zapravo radi i kako se postaje čuvar planinske prirode mogli su večeras (četvrtak) saznati znatiželjnici u virovitičkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica, među kojima je bila i zamjenica virovitičkog gradonačelnika Vlasta Honjek-Golinac.
“Zelenu večer”, koja se sastojala od dva događaja, pripremila je knjižnica za ljubitelje prirode, zaštite ekologije i promicatelje održivog razvoja. Večer je otvorilo zanimljivo predavanje u suradnji s HPD-om Papuk, a u okviru projekta “Misli zeleno, čitaj prirodno”, pod nazivom “Uloga čuvara planinske prirode u zaštićenom području Parka prirode Papuk”. HPD Papuk, naime, može se pohvaliti s čak tri službena čuvara prirode, kojih je inače u cijeloj Hrvatskoj svega stotinjak i koji su publiku večeras proveli kroz ljepote i odgovornosti ove službe.
Nakon uvodnog pozdrava ravnatelja Knjižnice Roberta Fritza i Marija Riplija, predsjednika HPD-a Papuk, Vesna Matkov okupljenima je prezentirala odgovornost i važnost čuvara prirode, od poštovanja zakona i propisa, do suradnje sa istraživačima, lokalnom zajednicom, udrugama, turističkim dionicima. Kroz priču o važnosti zaštićenog područja u svrhu očuvanja, ali i promocije flore i faune, objasnila je više ulogu čuvara prirode kao osobe koja je zadužena za sva područja ekološke dobrobiti zaštićenog područja, naglasila kako čuvar prirode nema radno vrijeme, osobito ne vikendima, kada je najviše rekreativaca i turista u Parku te koje osobine, vještine i znanja treba posjedovati ili steći, odnosno koje ispite položiti osoba kako bi mogla postati čuvarom prirode.
Helena Lukša nastavila je okupljenima prezentirati ljepote Papuka kroz priču o njegovom najvišem, Petrovom vrhu, dolini, jezerima, spiljama i slapom Skakavcem, podsjetivši ih kako se Hrvatska može pohvaliti s čak četvrtinom teritorija pod planinskim područjima. -Ova područja, prepoznata kao prirodni kapital na nacionalnoj, ali i europskoj razini, ključna su za otpornost na klimatske promjene, održivi razvoj, ali i za lokalni značaj, uz svoju bioraznolikost koju je nužno čuvati i sačuvati – naglasila je Lukša.
O Grofovoj stazi, smaragdnim jezerima, potocima, slapu, mogućnosti vožnje kajakom, brdskim i električnim biciklom te drugim načinima otkrivanja ljepota Papuka više je rekao Kristijan Paljar.
-Poseban doživljaj je proći Grofovu stazu, za koju je potrebno oko tri sata, a koja izletnicima pokazuje tek djelić ljepote našeg Papuka. Planinarske staze nude otkrivanje posebne bioraznolikosti, kao i prolaz geomorfološkim područjima na koje je Papuk posebno ponosan – istaknuo je Paljar.
Da se na Papuku ima što za vidjeti, predočio je potom biolog ovog zaštićenog područja, čuvar prirode Marko Doboš. Govorio je o endemskim vrstama na Papuku, među kojima je mala paprat sjeverna slezenica, endemski, milimetarski pužići Graziana papukensis i Graziana slavonica, kao i zaštićenim vrstama poput lišaja plućasti režnjaš, strogo zaštićena vrsta lišaja koja je pokazatelj izvrsne kakvoće zraka. Za Papuk, to je samo jedan u nizu dokaza da je riječ o posebnom parku koji je nužno čuvati, ponajprije od čovjeka. Osobito područje Svinjarevca, na kojima rastu lišajevi i biljke kojima trebaju desetljeća za razvoj, a koje ljudi mogu uništiti doslovno jednim prolaskom tim područjem.
-Na Papuku se, između ostalog, danas nalazi i više od 350 vrsta lišajeva te više od 600 vrsta gljiva, kao i 70-ak špilja, jama i starih rudnika. Malo tko zna da na ovom području raste i 40 vrsta orhideja, kao i rijetke vrste guštera, poput najmanjeg europskog guštera Ivanjskog rovaša – poručio je ovaj čuvar prirode, koji je za kraj ispričao dojmljivu priču o jednoj “opakoj” orhideji, koja koristi gljivicu na kojoj raste i koja ju hrani samo do trenutka dok sama ne postane sposobna proizvoditi hranjive tvari za sebe te se gljivice rješava, a zatim razmnožava tako da iskoristi kukca koji će umrijeti u “ljubavnom zanosu”, misleći kako ljubuje sa osom, a ne samo jednom od latica opasne orhideje koja ispušta miris kojemu ne može odoljeti.
Kao i ova priča, Papuk ostaje dvostruko poseban – mnogima privlačan i neodoljiv, a zapravo opasan i tajnovit, kombinacija koja će još dugo fascinirati ne samo ljubitelje prirode, planinare i turiste, nego i istraživače, a koji će na ovom području uvijek imati što otkrivati.
(icv.hr, mlo)