„Ako nemamo ćudorednih i moralnih pojedinaca, nećemo imati ni ćudorednih i moralnih političara, samim tim neće postojati ni ćudoredno društvo niti ćudoredna državna, odnosno politička zajednica u cjelini. Potreban je obrazovni sustav koji bi pojedinca usmjeravao ka sigurnim i objektivnim kriterijima, putem ćudoređa.  Bez religije, koja je prema Zimmermannu temelj svekolike kulture, odnosno temelj morala, imamo politiku i društvo takvu kakvo jest, društvo u krizi europskog duha, europske samosvijesti, u kojem propitujemo koja je uopće uloga Duha u povijesti Europe i koja je uloga kršćanstva i religije, koje su to temeljne vrijednosti čovjeka i koji su to opće kriteriji moralnog i ćudorednog života“.

U kratkim crtama osnova je to predavanja Ivana Smiljanića, arhivista u Državnom arhivu u Zagrebu, a koji je danas (utorak) u dvorani sv. Franje u Virovitici govorio o poznatom filozofu i teologu Stjepanu Zimmermannu.

Ogranak Matice hrvatske u Virovitici i Franjevački samostan Virovitica organizirali su naime tri pozivna predavanja u povodu 140. obljetnice rođenja ovog poznatog hrvatskog i virovitičkog filozofa i teologa na kojima su publici predstavili Zimmermannovu filozofsku ostavštinu, a koja analizira pitanje moralnih vrednota, krizu kulture, propitivali može li kršćanin biti filozof…

Marija Lovrenc

Nakon uvodnog pozdrava župnika fra Ivice Jagodića, predavanja je moderirala Ivana Vidak Teskera, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Virovitici. Ivan Smiljanić govorio je o Pitanju europske krize u filozofiji kulture Stjepana Zimmermanna, svojevrsni osvrt na njegovo djelo „Kriza kulture“, objavljenu 1943. godine, dr.sc., fra Tomislav Smiljanić predstavio je publici Zimmermannov pristup Jaspersovu egzistencijalizmu, dok je Ladislava Jergović, jedina živuća članica obitelji Stjepana Zimmermana govorila o osobnoj refleksiji na obiteljska sjećanja.  

Nakon što je Ivan Smiljanić detaljno obrazložio svojevrsnu kritiku vremena i duha Europe u kojoj je Zimmermann živio i koju je promatrao kroz prizmu krize i propitivanja kulturnog, moralnog i religijskog identiteta, dr. sc. Tomislav Smiljanić naglasak je stavio na njegovu poziciju kao predvodnika hrvatske neoskolastike, koji je trag ostavio ne samo u hrvatskoj, već i cijeloj europskoj filozofskoj misli.

-Zapamćen je ponajprije po tome što je u svim svojim djelima, počevši od gnoseologije (spoznajne teorije,) zatim kozmologije te filozofije spoznaje obrađivao glavne teme filozofske misli. Čitava neoskolastika kao rehabilitacija skolastičke filozofije je bila „opsjednuta“ kantovskom filozofijom, pa tako i Zimmermann, a u sučeljavanju s njim  nalazimo razne teme koje je kritizirao, kao i vodeće filozofe, od Kanta, zatim Karla Jaspersa, Martina Heideggera. Propitivao je teme kao što su opstojnost Božja, filozofija egzistencije, postoji li kršćanska filozofija, može li kršćanin kao vjernik biti i filozof te druga pitanja.

Marija Lovrenc

Danas smo izrekli kako uz kritiku i kantonski okvir možemo u toj filozofiji govoriti i o teologiji i o aktualnim temama. Iako se Zimmermann u svojim  svojim spisima orijentirao samo na čistu kritiku, mi smo danas prikazali i ono što filozofija o kojoj govori; kantonska, jasperska, pa i heidegerska, donosi i europskoj teologiji, odnosno Crkvi i njezinom poslanju. A donosi mnogo – zaključio je fra Smiljanić.

Nešto drugačiji osvrt na poznatog filozofa i teologa publici je predstavila njegova nećakinja, Ladislava Jergović. Podsjećamo, Stjepan Zimmermann rođen je na Badnjak, 24. prosinca 1884. godine u Virovitici, studirao je bogoslovlje na Sveučilištu u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 1907. godine. Doktorirao je filozofiju na sveučilištu Pontificia Universitas Gregoriana u Rimu 1910. godine. Za života je objavio 20 knjiga i više od 250 članaka.

SPOZNAJA I KRITIKA 

Zimmermannov je opus posvećen spoznajnom problemu, a poznat je kao Kantov kritičar. Dok se tridesetih godina intenzivno bavi filozofijom religije i filozofijom života, što će ostati njegova preokupacija sve do smrti, četrdesetih godina okupira ga filozofija kulture, uključujući socijalnu filozofiju i filozofiju povijesti te sva područja kulturnog stvaralaštva.

Za vrijeme NDH, točnije, 1941. godine, bio je imenovan u povjerenstvo za izradu statuta Sveučilišta u Zagrebu, no uvidio je kako ne može sačuvati autonomiju Sveučilišta pod novim režimom te se od svega povlači.

Nažalost, vlastito izuzeće od HDH nije mu pomoglo – pod optužbom da je surađivao s režimom, 1946. godine maknut je iz javnosti, uklonjen sa  Katoličkog bogoslovnog fakulteta te od tada do smrti 1963. godine živi u kućnom pritvoru, samostanu časnih sestara u Martićevoj ulici u Zagrebu, u kontemplaciji i pisanju.

Marija Lovrenc

Da ga se sjeća kao ozbiljnog, staloženog i uvijek pristojnog gospodina koji je držao do urednosti i lijepog držanja, ispričala je njegova nećakinja Ladislava Jergović, koja je Zimmermanna zvala „ujo“, iako je bio brat njenog djeda.

AUTORITET U OBITELJI 

-Ujo je bio autoritet u obitelji. Sve se njega pitalo, a on je uvijek bio smiren i sve je za njega imalo svoje mjesto. Priznajem, malo sam ga se bojala, a sjećam se da nije bio zadovoljan kada sam upisala Pedagoški fakultet, na kojem sam završila tjelesni odgoj i engleski jezik. Zbog toga me uvijek zvao ‘ti mala iz loptaških sportova’, budući da sam aktivno igrala i rukomet – rekla je Ladislava Jergović, dodavši kako se divi ujakovoj posvećenosti filozofiji koju je sama teško razumjela, osobito u sferama u kojima je on o ovoj znanosti pisao, analizirao i tumačio je.

Zimmermann je rijetko dolazio u Viroviticu, uglavnom pred božićne praznike, koji se preklapaju s njegovim rođendanom i obljetnicom krštenja na blagdan sv. Stjepana, no zato je Ladislava svaki mjesec dolazila u Zagreb, srijedom u 17 sati, kada je bio ‘razgovor i čaj kod uje’.  Za vrijeme rata, Ladislavina obitelj ostavila je sve što je imala u Virovitici i svoj smještaj privremeno našla „kod uje“ i časnih sestara, a potom su se preselili, pa je Stjepan s obitelji u kontaktu ostao putem pisama.

Nakon smrti, kaže Ladislava, svoje je svećeničko odijelo i „neprocjenjivu bilježnicu“ ostavio braći franjevcima, a zlatne naočale, pero i notese obitelji, koja ih je donirala Gradskom muzeju u Virovitici.

O filozofskoj, intelektualnoj i duhovnoj baštini ovog poznatog Virovitičana promišljali su danas u publici i predstavnici Grada Virovitice – Vlasta Honjek-Golinac, zamjenica gradonačelnika,  Ivo Horvat, predstojnik Sužbe za pravne poslove i lokalnu samoupravu VPŽ, predstavnici Matice hrvatske u Virovitici i drugi.

(icv.hr, mlo)