Slađana Petrošević (51), obrtnica iz Sladojevaca, obrtom se bavi od 1996. godine, a njezina poslovna priča temelji se na obiteljskoj tradiciji koja traje više od pola stoljeća. Glavne djelatnosti njezinog obrta uključuju kafiće, prijevoz, prodaju na štandovima i proizvodnju licitarskih proizvoda. Obrt je naslijedila od svog oca Dragutina Takača, koji je 1996. godine, kad je otišao u mirovinu, predao obrt svojoj kćeri, te je tako nastavljen obiteljski obrt bez dana pauze.

– Moj otac je otvorio kafić 1972. godine, a ja sam, nakon njegove mirovine, preuzela obrt i nastavila s radom. Nikada nismo zatvorili vrata. Kafić, koji je srce našeg sela, kao i licitarija, nastavili smo s radom, a naknadno smo uveli i prijevoz – prisjeća se Slađana.

Slađana u svom obrtu surađuje sa suprugom, koji također ima svoj prijevoznički obrt, i s dvoje sinova. Stariji sin Adriano vozi kamion unutar obiteljskog obrta, dok mlađi sin Daniel trenutno polaže za vozača C kategorije te pomaže u ugostiteljstvu.

– Obitelj mi je najveći oslonac. Suprug i sinovi pomažu koliko god mogu, a vjerujem da će jednog dana nastaviti obiteljsku tradiciju – ističe Slađana.

Međutim, život u maloj sredini nosi i svoje izazove. Slađana objašnjava da njezin obrt najviše ovisi o financijskoj situaciji lokalnih kupaca, među kojima su većinom umirovljenici i radnici s minimalnim plaćama. Iako promet bude solidan kad dolaze mirovine, pred kraj mjeseca često nastaje “pustoš”.

– Teško je kada morate računati na svakodnevnu potražnju, jer svi znamo da mjesec ima ima bolja i lošija razdoblja. No, radimo s ljubavlju i upornošću, a to je najvažnije – dodaje Slađana.

Željka Đaković Leš

Od malih nogu, Slađana i njezina sestra pomagale su oko licitarije, najviše kod pakiranja. No, sestra je otišla u smjeru medicine pa osim Slađane nije imao tko naslijediti obrt. Bilo joj je žao da se prekine tradicija, ali i zatvori kafić smješten u centru sela.

– Kafić je mjesto susreta u selu. Bilo mi je jako žao da se zatvori, pa sam odlučila preuzeti obrt. A osim kafića, volim licitarstvo, tako da nisam imala dileme – nastavila sam s oboje – prisjeća se Slađana.

Iako joj je otac prenio ljubav prema licitarstvu, kao i prema izradi svijeća i lampiona, proizvodnju lampiona prekinula je nakon korone,  budući da je bila zabranjena prodaja. Danas pravi lampione samo za obitelj i  rodbinu, dok se licitarstvom i dalje aktivno bavi.

VIŠE OD POLA STOLJEĆA

Proizvodnja licitarskih proizvoda, koju obitelj Petrošević prakticira više od pola stoljeća, vrlo je zahtjevna. Cijeli proces je ručni rad, koji uključuje izradu tijesta, pečenje, sušenje, uvođenje konca, bojenje, šaranje i pakiranje. Za izradu jednog licitarskog srca potrebno je nekoliko dana jer svaki korak mora biti temeljito osušen prije nego što se prijeđe na sljedeći.

– Svaki licitarski proizvod je jedinstven. Proizvodnja je vrlo zahtjevna jer svaki korak mora biti izvršen precizno, od pečenja tijesta, pa do konačnog pakiranja. To nije posao koji možete obaviti brzo – objašnjava Slađana.

Iako joj je trebalo nekoliko tjedana da savlada vještinu izrade licitarskih srca, uz pomoć svoje majke koja je naučila od njezina oca, Slađana priznaje da licitarstvo za nju nije samo posao, već i obiteljska strast.

– Licitarska srca su za mene više od posla – to je ljubav prema tradiciji. Volim ručni rad, volim sve što je autentično, a licitarstvo nam je u krvi – ističe Slađana.

Osim licitarskih proizvoda, Slađana i njezina obitelj proizvode i domaće bombone – mentol bombone, bombone od jagode, maline i limuna, kao i štapove i bombone u obliku paprika. Pripremaju i medenjake i druge proizvode uoči kirvaja, dok bebe, konjiće i licitarska srca najviše priređuju u ovo doba godine.

– Naši bomboni su bez kemikalija – samo šećer, voda i prirodna aroma. Stariji ljudi uvijek prepoznaju razliku i uspoređuju ih s bombonima iz svoje mladosti. To je prednost koja nas izdvaja – naglašava Slađana.

Privatni arhiv

Obitelj redovito prodaje svoje proizvode na kirvajima diljem okolnih mjesta, od Pitomače do Orahovice. Slađana ističe da, iako su troškovi proizvodnje visoki, ne odustaje od svoje misije očuvanja tradicije licitarstva.

– Znam da je proizvodnja licitarskih proizvoda skupa, ali licitarstvo ima svoju vrijednost. Ljudi prepoznaju naš rad i cijene tradiciju. Nemam namjeru odustati, jer vjerujem da tradicija licitarstva mora živjeti – zaključuje Slađana.

Iako je proizvodnja licitarskih proizvoda skupa, a tržište ograničeno, obitelj Petrošević ostaje posvećena očuvanju vrijednosti licitarstva, vjerujući da ručno rađeni proizvodi temeljeni na obiteljskoj tradiciji ne smiju nestati.

Licitarstvo je danas rijetka tradicija u Hrvatskoj koju prakticira samo mali broj obrtnika, jer je proizvodnja vrlo zahtjevna i specifična. Ipak, unatoč tome, licitarski proizvodi i dalje imaju svoje mjesto na kulturnim događanjima i sajmovima, gdje posjetitelji prepoznaju trud i ljubav koja se ulaže u svaki proizvod.

Članak je dio serijala „Ogledalo zajednice: Životne priče žena na selu” te je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti. 

(icv.hr, Željka Đaković Leš)