Dvije studentice i jedan student, redom Virovitičani, odlučili su svoj akademski put nastaviti u tri studentska grada – Zagrebu, Osijeku i Rijeci. Njihove priče pokazuju koliko se život mladih razlikuje od grada do grada, a stanovanje u različitim dijelovima Lijepe Naše iziskuje i drugačiji budžet. Dok se jedan suočava s užurbanošću glavnoga grada, druge dvije studentice žive u nešto opuštenijoj atmosferi na zapadu i istoku Hrvatske. Ipak, iako ih dijele kilometri, cilj ovih mladih ljudi je isti – što kvalitetnije obrazovanje i priprema za budućnost, kao i svakodnevna borba s fakultetskim obvezama te izazovima koje studentski život nosi.
MIRAN ŽIVOT U GRADU NA DRAVI
Virovitičanka Paula, s obzirom na višegodišnji život u gradu na Dravi, uskoro bi se mogla oslovljavati i Osječankom. Iako je trenutno brucošica na Građevinskom fakultetu u Osijeku, Paula je u istom gradu pohađala i srednju građevinsku školu. Po završetku četverogodišnjeg školovanja u Graditeljsko-geodetskoj školi, logičan slijed bio je odabir građevinskog studija, kaže.
– Željela sam ostati u struci, ali i u Osijeku. Nekako mi je taj grad najsličniji samoj Virovitici, od ljudi do načina života, a opet je veći i nudi više mogućnosti za mlade. Trenutno živim sama u garsonijeri, a u plaćanju stanarine od 220 eura pomažu mi roditelji. Nemam vlastitih prihoda, a mjesečni budžet iznosi 300-tinjak eura od kojih 100-150 ode na režije, varirajući kroz godinu. Ostatak novaca većinom trošim na prehranu – govori nam Paula.
Povećanje troškova studiranja nije ju navelo na odustajanje od istog jer pravi studentski život tek počinje. Život u Osijeku po završetka fakulteta vrlo je izgledna situacija, ukoliko joj se pruži dobra poslovna prilika, ističe. Ako do toga ne dođe, razmišljat će o povratku u rodnu Viroviticu.
CIMER ODUSTAO ZBOG CIJENE STANA
Student s nešto dužim „stažem“ je Sven. Ovaj snalažljivi informatičar peta je godina Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, a za studij se odlučio kada je shvatio da u je u informatici budućnost. Shodno tomu, Zagreb mu je bio najbolja opcija za mjesto studiranja.
– Zagreb generalno ima najviše mogućnosti, pa tako i prilika za aktivnosti van samog fakulteta. Prve tri godine studiranja proveo sam u studentskom domu, a potom sam preselio u stan. Imam cimera koji je na odlasku zbog prevelike cijene stanarine te sam bio prisiljen potražiti novog. Stanarina se ovaj mjesec povisila s 300 eura po osobi na 350, dok režije iznose oko 80 eura po osobi. Treba napomenuti kako su režije ovog ljeta zbog klime rasle i na 100 eura po osobi – objašnjava Sven.
U financiranju ovog skupocjenog studentskog života u Zagrebu studentu računarstva pomažu roditelji – bez kojih si to ne bi mogao priuštiti, kaže. U njegovoj obitelji vrijedi pravilo da novaca za edukaciju uvijek mora biti, stoga nije razmatrao oduku odustajanja od studija, ali jest onu o preseljenju u okolicu Zagreba kako bi uštedio na stanarini.
– Imam svoj prihod od studentskog posla i od njega plaćam sve što ne ubraja osnovne životne potrebe, pokušavajući nešto sitno uštedjeti. Od roditelja na mjesečnoj bazi dobijem 800 eura budžeta, od kojih pola odlazi upravo na stanarinu. Druga polovica se potroši na namirnice, gorivo te članarine za sportski klub i teretanu. Ono malo što ostane dovoljno je za poneki odlazak na kavu, budući da je nama studentima i to nekada potrebno – u šali je dodao.
Ostanak u Zagrebu dugo vremena mu je bio glavna opcija, ali kako ovaj velegrad postaje sve napućeniji i skuplji, a infrastuktura se ne mijenja, svakim danom mu sve više pada u očima, govori.
TIJEKOM GODINE ZA STANOVANJE, A LJETI ZA IZNAJMLJIVANJE
Zagreb je bio prevelik zalogaj za studenticu treće godine Fakulteta za matematiku u Rijeci, Virovitičanku Tamaru.
– Za zagrebačke profesore načula sam kako nisu pretjerano pristupačni prema studentima, a i grad kao takav mi je prevelik, previše gužve i teško je upasti na fakultet. Rijeka mi se učinila kao najbolja opcija i nisam požalila – ističe ova studentica.
Ipak, ovaj pomorski grad nosi nešto drugačije uvjete stanovanja studenata. Po završetku akademske godine Tamara je morala iseliti iz stana koji je dijelila s dečkom Dinom zbog početka ljetne sezone i iznajmljivanja istog turistima. Isto tako, najmodavac je povisio cijenu stana s prethodnih 340 eura na visokih 500 eura, stoga je ovaj mladi par u potrazi za novim smještajem. Olakšavajuća okolnost je ta što oboje imaju slobodan zimski semestar.
Kada su boravili u spomenutom stanu, objašnjava nam Tamara, režije su ih mjesečno izlazile 50-ak eura (plus račun za Internet od 30 eura). U financiranju su im pomagali roditelji, uz mjesečnu stipendiju od 140 eura koju Tamara dobiva od Grada Virovitice.
– Preko ljeta uspijem zaraditi nešto vlastitih novaca, a tijekom godine mi roditelji daju budžet po potrebi. Osim stanarine i režija, najviše trošim na hranu; oko 60 eura odlazi na studentsku menzu, isto toliko za kućanske potrepštine i namirnice. U taj iznos uključujem i povremene narudžbe iz fast food-a – pojasnila je.
Studentski budžet samo je jedan od svakodnevnih izazova s kojima se mladi suočavaju. Dok su pojedini gradovi pristupačniji, visoka cijena stanovanja, hrane i prijevoza univerzalni su problemi. Ipak, besplatan prijevoz javnim željezničkim prijevozom do mjesta studiranja redovnim je studentima s područja Virovitičko-podravske županije omogućen sklapanjem ugovora između VPŽ i HŽ-a, a isti će biti obnovljen u ovoj novoj akademskoj godini.
(icv.hr, dj, foto: ustupljene fotografije, Canva)