Dok danas na poljoprivredi sve poslove obavljaju strojevi, ponekad je teško i zamisliti kako je to nekada izgledalo. Kako ne bismo zaboravili na težak i naporan rad koji je bio svakodnevica naših baka i djedova, članovi Kulturno-umjetničkog društva “Podravka” iz Starogradačkog Marofa, kroz projekt “Jesen u mom selu” pokazali su kako još nisu izgubili sjećanje na prošlost, na nekadašnji rad i trud.
Tradicionalna berba kukuruza predstavlja važan dio poljoprivredne prakse u mnogim ruralnim područjima. Berba kukuruza je ne samo poljoprivredni rad, već i društveni događaj, često praćen zajedničkim radom, pjesmom i druženjem.
-Kukuruz se nekada brao ručno, dakle lat, odnosno klip, odvajao se od stabljike tako da je većina lužđinja ostajala na kukuruzovini. Berba se odvijala tako da su se lati stavljale u stolnjak koji je bio vezan preko ramena samog berača. Kad bi berač napunio stolnjak ili pletenu korpu, odlazio bi do kola u koje bi istresao kukuruz. Kukuruzovina se zatim sjekla i vezala u snopove, a od tih snopova se radila stavica. Sve se to naravno vozilo doma gdje se kasnije lužđio kukuruz, a kukuruzovina služila za nahraniti stoku i slično – objasnila nam je predsjednica Udruge Željkica Mihoković.
U idiličnom krajoliku i dobrom raspoloženju, članovi KUD-a pokazali su kako je sve to nekada izgledalo bez strojeva, samo uz pomoć vrijednih ruku obitelji, prijatelja i susjeda.
-Da bi se što prije kukuruz pobrao uvijek se okupila sva obitelj, susjedi i prijatelji, pomagali smo jedni drugima. Nakon što se pobralo sve, moralo se dobro okrijepiti, a kasnije i dobro najesti, pa su tako članice pripremile pravu domaću tradicionalnu hranu i kolače. Ovime želimo sačuvati našu tradiciju i običaje kako ne bi zaboravili trudi i rad naših starih – kaže nam Željkica.
U mnogim krajevima, starinska berba kukuruza još uvijek se čuva kao dio kulturne baštine, često kroz manifestacije, a sve zahvaljujući ovakvim udrugama koje sav trud i rad ulažu u to kako ta tradicija ne bi pala u zaborav.
(www.icv.hr, ib, foto: I. Barčan)
