Jedna “zašećerena” predstava na sedam renomiranih festivala – tako bi se ukratko mogla opisati “Bajka sva od šećera”, predstava za djecu nastala u koprodukciji Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci. Krajem prošlog tjedna virovitički ansambl razveselila je vijest o hvalevrijednom priznanju na prvom u nizu prijavljenih festivala. Naime, spomenuta predstava osvojila je nagradu za najbolju kolektivnu animaciju na 57. PIF-u, Međunarodnom festivalu kazališta lutaka u Zagrebu.

BEZ NEGATIVE NEMA POZITIVE

Ovoj talentiranoj kazališnoj ekipi zagrebački je festival prvi od sedam na koje su se prijavili – i na svih sedam prošli! Za glumicu i autoricu Saru Lustig, stalnu članicu virovitičkog ansambla, ova predstava ima posebno značenje. Ne samo da joj je “Bajka sva od šećera” prvi profesionalni samostalni, režiserski poduhvat, već je s istom ujedno i završila diplomski studij lutkarske režije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Tekst je, objašnjava, napisala za kolegij “Dramaturgija” i spremila ga u ladicu, za ispit. Kako se približavalo vrijeme diplomskog, tako je pomislila zašto isti ne iskoristiti za kazališnu predstavu. Uz potporu kolege Gorana Vučka, koji je dao svoje stručno mišljenje o tekstu, radnju je iz “nelutkarske”, dramaturške forme, preselila u onu lutkarsku. Ponosna na sve koji su sudjelovali u realizaciji ove netipične bajke, Lustig je dodatno pojasnila samu fabulu.

– Predstava se bazira na Crvenkapici koju sam podosta izmijenila, počevši od karaktera likova – prvenstveno zločestog vuka. Izmijenila sam njegov karakter u lika koji je zapravo dobar, samo je njegov posao da bude zločesti vuk, ali on to više ne želi. Zanimalo me što bi se dogodilo da neki zlikovac u bajci odbije suradnju i ne želi više biti zao, točnije može li se bajka ispričati bez zlih likova. Ako to prenesemo na život, bez nekih negativnih stvari ove pozitivne možda ne bi bile toliko pozitivne. To je ujedno i poanta same predstave: nitko nije samo dobar ili samo zao, svi imamo u sebi i jednu i drugu stranu – govori Lustig.

VIROVITIČKA PUBLIKA KAO SIGURNA LUKA

Često ju, kaže, pitaju koliko je zahtjevno pisati sam sebi tekst i je li lakše uzeti nečiji tuđi. Odgovor na drugo pitanje nema jer je, do sada, uvijek pisala svoje tekstove. Kada je riječ o težini čitavog procesa pisanja dječje predstave, Lustig opovrgava sve one koji misle da se radi o jednostavnim formama lakih tematika.

– Dječje predstave nose izuzetno ozbiljne tematike. Puno je teže pronaći način kako pristupiti tim temama nego postaviti problem dramske predstave, iz jednostavnog razloga – djeca svijet shvaćaju svojstveno sebi i svojim godinama. Kada kažemo da je određena predstava za dobnu skupinu 5 ili 6+, to nije zanemarivo, već se doista radi o različitom pristupanju problemima. Nažalost, puno kazališta i redatelja propušta tu “ozbiljnost” i drugačiju vrstu shvaćanja kazališta za djecu. Djeca su vrlo ozbiljni kazališni kritičari, vi dijete ne možete prevariti! Oni na sceni “kuže” sve, htjeli mi to priznati ili ne – Lustig se osvrnula na uvriježeno mišljenje o predstavama za djecu.

Na sreću, predstavu “Bajka sva od šećera” i njenu izmijenjenu radnju djeca su jako dobro prihvatila. Ovu atipičnu Crvenkapicu odobrili su i Sarini profesori koji izbjegavaju bajke za diplomske radove, ali reakcije na tekst bile su izuzetno pozitivne jer je ipak napisala nešto svoje, prisjeća se.

– Ova predstava nosi poseban pečat u mom srcu – prva je i to pred Virovitičanima. Neizmjerno mi je drago što je moj prvi režijski pothvat bio upravo u virovitičkom Kazalištu jer je ovo kazalište i domaća publika moja „sigurna luka“. Nisam imala nimalo straha kako će ju ovdašnji ljudi prihvatiti jer su nam uvijek podrška. Reakcije su bile zaista prekrasne, kao i čitava atmosfera. Publika je bila divna i cijeli taj ispit, odnosno moje diplomiranje, pamtit ću kao jedno posebno iskustvo – ističe Lustig, zahvalivši ravnatelju Kazališta Virovitica Tomislavu Pintariću da ukazanoj prilici da svoju zamisao pretvori u djelo.

Uz izvrsne reakcije ljubitelja kazališta, ova lutkarska predstava selektirana je za sudjelovanje na nekim od najboljih festivala za djecu u regiji. Osim 57. zagrebačkog PIF-a, ova “zašećerena” bajka prošla je i na IV. Festival lutkarske umjetnosti u Mostaru – FLUM 2024, 31. Međunarodni festival pozorišta za djecu (Subotica), 19. Dječji pozorišni festival Pozorište Zvezdarište (Beograd), 27. Susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade HC Assitej (Čakovec), 23. Međunarodni festival pozorišta za djecu (Banja Luka) i 29. Revija lutaka Rijeka.

Autorica teksta napominje kako sve što rade, rade kako bi domaća publika bila zadovoljna. Ako kvalitetno odrađen posao iznjedri ovakva “neočekivana” priznanja, veselje je nemjerljivo veće.

– Zaista mislim da nitko od nas ne ide za nagradama, ne igramo predstave kako bi bili nagrađeni. Naravno da je uvijek lijepo dobiti neku potvrdu, bila ona za tekst, režiju, glumu, animaciju ili nešto drugo – sve su jednako lijepe i važne – rekla je Lustig, dodajući – To su sve veliki festivali koje cijenimo i dugo nismo imali lutkarsku predstavu s kojom smo prošli na sve prijavljeno. Konkurencija je jaka, ali sretni smo i ponosni što imamo priliku otići i pokazati znamo i umijemo – komentirala je.

“NOMEN EST OMEN”

Osječanka s virovitičkom adresom, Sara Lustig, virovitičkoj se publici prvi put predstavila 2016. godine kao glumica u predstavi “Kralj Ubu”. Danas ima stalni angažman u domaćem kazalištu, zahvaljujući spletu sretnih okolnosti.

– Dobila sam poziv od Dalibora Jurišića za sudjelovanje u predstavi koju je režirao u vukovarskom Kazalištu. Termin proba bio je dva dana po mom povratku iz Amerike i oklijevala sam zbog jet lag-a (op. a. nesanica izazvana letenjem zrakoplovom kroz različite vremenske zone). Inicijalno sam rekla ne, ali onda sam saznala da u spomenutoj predstavi igra i Draško Zidar. Uslijedio je super proces u kojemu smo zaista lijepo radili. Nedugo nakon glumica Ana Majhenić dobila je posao u Zagrebu i tako se otvorilo mjesto u virovitičkom Kazalištu. Ostalo je povijest – prisjeća se Sara.

Uz glumačku disciplinu, kvalitetan režiserski rad i priznanje struke da obavlja izvrstan posao, Saru krasi i zanimljivo prezime – Lustig, koje na njemačkom znači “veseo”. Upitana koliko ju prezime istinski opisuje, ova svestrana glumica odgovara:

– Mislim da je prezime doista pogođeno (smijeh). Kazališna kritičarka Olga Vujović jednom je prilikom napisala “nomen est omen” (op. a. ime je znamen). U mom slučaju, to zaista jest tako. Privatno sam vesela osoba, a poslovno uživam raditi komedije. “Bajka sva od šećera” također je satkana od nekih duhovitosti, što govornih, što u radnjama – govori.

Kada bi morala birati između lutkarstva i glume, bespogovorno odabire prvo navedeno.

– Lutkarstvo! Dramska i lutkarska predstava gotovo su identične, samo je jezik drukčiji. Osobno mi je zanimljivije prevoditi jezik iz dramskog u lutkarski jer imam više mogućnosti, samo je pitanje kako ćeš iste iskoristiti kao redatelj. Meni je lutkarstvo i teže i draže – odgovara Lustig.

Planova za budućnost je puno, kao i novih ponuda za režiranje, samo se nada da će imati dovoljno vremena ostvariti sve zamišljeno, tvrdi glumica. U tom naumu od rujna ove godine mogu joj pomoći i novopridošli članovi glumačkog ansambla – Iva Slavić i Mladen Kovačić.

– Mi smo presretni, cijeli ansambl je ushićen. Uvijek je lijepo kada ti dođe netko novi, ali došao nam je i netko “staro-novi” (Mladen Kovačić). Upravo taj povratak starih glumaca pokazuje koliko je ovo Kazalište kvalitetno jer ljudi odu, ali ljudi se i vrate. Već smo u procesu rada na novim predstavama i jedva čekamo premijere – osvrnula se na glumačko proširenje i zaključila – Kada je riječ o meni, apsolutno planiram ostati ovdje. Mislim da bolji ansambl, kuću i publiku nisam mogla pronaći i ne znam tko bi bio dovoljno lud da to pusti ili zamijeni – završava Sara.

(www.icv.hr, dj, foto: D. Jagarinec, Kazalište Virovitica, Saša Pjanić)