Proširenje glumačkog ansambla početkom rujna glavna je tema kazališnih kuloara. Naime, Kazalište Virovitica prošlog je tjedna objavilo vijest o povratku afirmiranog virovitičkog glumca, Mladena Kovačića, u rodni grad i domaće kazalište. Mladen je stari znanac virovitičkih dasaka koje život znače, a nakon nekoliko godina kao slobodni umjetnik, spreman je za povratak kući. Njegov „comeback“ komentirao je i ravnatelj Kazališta Virovitica Tomislav Pintarić.
– Drago nam je što smo uspjeli vratiti Mladena natrag u ansambl čijim je članom bio i ranije. Vjerujemo da će svojom kvalitetom pridonijeti širini naše kazališne obitelji. Isto tako, zadovoljni smo što se, uz Mladena Kovačića, kazalištu pridružuje i mlada glumica s nedavno završenom Akademijom – naša Virovitičanka Iva Slavić. Vjerujemo da će iz ovih noviteta u kazališnoj postavi proizići odlični rezultati, sjajne predstave i različita gostovanja – rekao je ravnatelj Pintarić, dodavši kako se nada da će virovitička publika nastaviti uživati u kazališnoj umjetnosti.
IZ GRADSKE UŽURBANOSTI U MIRNU SLAVONIJU
Mladen Kovačić i Kazalište Virovitica, kako je napomenuo i sam ravnatelj, „poznaju se“ otprije. Naime, Kovačić je u samim početcima bio stipendist domaćeg kazališta, potom nastavivši razvijati svoj glumački talent na drugim pozornicama. Prošao je gotovo sve „radne odnose“ jednog glumca, od velike, male i nezavisne scene u Zagrebu, preko institucionalnih kazališta izvan Zagreba, sve do povratka u rodnu Viroviticu. Upitan kako se osjeća sada kada se vratio, Mladen odgovara:
– Ne želim posezati za frazom: „Kod kuće je najljepše“. Svugdje može biti lijepo, ali trenutno mi je lijepo biti doma. Ovaj povratak nije se dogodilo preko noći. Pred kraj pandemije počeo sam razmišljati koliko je kaotično u Zagrebu i kako bih volio biti na nekom mirnijem mjestu. Taj osjećaj, uz upit ravnatelja Pintarića: ”Čuj, a jel’ bi se ti vratio?”, naveli su me na razmišljanje. I to se učinio kao vrlo logičan korak – prepričava nam Mladen Kovačić.
Točan broj odigranih „utakmica u nogama“, doduše onih kazališnih, ovaj Virovitičanin ne zna. Ipak, postoje angažmani kojih se rado sjeća, poput predstave „39 stepenica“.
– Kako godine odmiču, sve više pamtim upravo tu predstavu – ponajviše zbog radosti glumačke igre i suigre u istoj. Postoje i oni drugi projekti, nerado urezani u sjećanje, ali njih neću nabrajati iz objektivnih razloga – prisjeća se.
ŽIVOT U „SLOBODNJAŠTVU“
Kada nije bio u Virovitici, Kovačić je djelovao kao samostalni umjetnik, radeći na kazališnim predstavama, TV serijama i ponekim reklamama.
– Biti samostalnim umjetnikom u svijetu glume isplativo je ukoliko puno radite i često ste angažirani. Ako niste, onda je ta uloga itekako teška i neisplativa – govori ovaj iskusni glumac, objasnivši pritom razliku između snimanja TV reklama i „standardnog“ glumačkog posla
– Televizijske reklame itekako ulaze u glumački posao. Moraš stajati pred kamerom i – glumiti. Najveća razlika je sam vremenski period koji je puno kraći kod rada na TV reklamama nego li na nekom drugom projektu. To je pozitivna strana takvog angažmana – ističe Kovačić.
– Kao samostalni umjetnik ovisiš o tome tko, kada, gdje i hoće li te uopće netko angažirati. Međutim, prednost „slobodnjaštva“ jest, kao što sam naziv kaže, to što si donekle slobodan. Možeš odbiti stvari koje ne želiš raditi ili ti je nekada jednostavno previše – ali to su rijetke situacije, praktički luksuz. Dodatan plus je i činjenica da na toj sceni ne nedostaje entuzijazma, ideja, radišnosti… Često radiš s novim ljudima i neke nove energije se sudaraju. Za kreativnost je to zasigurno poticajno – prepričava nam sugovornik tajne slobodnjaka.
Kovačić naglašava kako je situacija na nezavisnoj sceni daleko od idealne, a samostalni umjetnici ne mogu sa sigurnošću znati što im donosi sutra.
– Nekada prihvaćaš stvari koje ti nisu najdraže ili se sudaraju s tvojim viđenjima i senzibilitetom. Ipak, raditi se mora. S druge strane, kod stalnog angažmana ponekad se javlja taj osjećaj prezasićenosti, posebice onima koji puno igraju u matičnim kućama. To „uljuljkivanje“ u sigurnost može dovesti do inertnosti i jednog „nedamizma“ (ne da mi se). Sve je to normalno i ljudski, ali tad je potrebno trgnuti se i potegnuti svaki put iznova. Svaki novi tekst, nova prva stranica, otvara bezbroj mogućnosti. Na kraju dana, stalni angažman također pruža svojevrsni osjećaj slobode stvaranja, bez egzistencijalnog grča – osvrnuo se.
POVRATNIČKA ULOGA
Mladena Kovačića domaća je publika imala prilike vidjeti u nedavno objavljenom igranom filmu „790 godina. Jedna Virovitica“ i to u ulozi Mirka Danijela Bogdanića, matematičara i astonoma. Na svojoj pravoj, „povratničkoj“ ulozi u Kazalištu Virovitica ovaj glumac već radi, ali baš kao kolegica Iva Slavić, nerado otkriva detalje prije premijernog prikazivanja.
– Trenutno radimo na predstavi „Tvornica Hrvata“, prema romanu Nebojše Lujanovića. Tekst je dramatizirao Darko Lukić, a režira Dražen Krešić. Na čitavom projektu surađujemo s Erato Teatrom. O mojoj ulozi i tko je sve u predstavi, nećemo duljiti. Najbolje da sugrađani dođu i uvjere se sami – zaključuje ovaj novi/stari glumac virovitičkog Kazališta.
Naposljetku, oštar um i smisao za humor ovog iskusnog glumca kojemu će domaća publika moći svjedočiti narednih mjeseci, odražava se u njegovu odgovoru na pitanje kakav je kada se ugase svijetla reflektora.
– Sad ste me našli… Nemam pojma, čovjeka znam tek četrdesetak godina! Pomalo se upoznajemo – sa šalom završava Kovačić.
(icv.hr, dj, foto: Kazalište Virovitica, Facebook)
