Orahovica je, kao i uvijek, jedinstvena i posebna. Kada se zagrebe ispod površine, otkriju se zanimljive priče, najčešće one o ljudima. No, neki su toliko samozatajni da ih je teško nagovoriti da kažu nešto o sebi. Ova priča govori o dvojici izvanrednih ljudi čiji je posao briga o djeci – oni su odgojitelji u vrtiću.

Priča počinje s prvim, posebnim čovjekom kojeg svi u Orahovici poznaju i cijene. On je Hrvoje Jergović (51), a iako ga svi pozdravljaju s osmijehom i poštovanjem, malo tko zna više o njemu. Hrvoje je danas (srijeda) na otvorenju novouređenog vrtića u Orahovici proslavio 51. rođendan, kako drugačije nego s djecom. Ove godine obilježava i 25 godina rada kao odgojitelj u orahovačkom vrtiću, što je rijetkost s obzirom na to da muškarci nisu česta pojava u ovom zanimanju. No, prema mišljenju roditelja, kolega i brojnih generacija djece, Hrvoje je rođen za taj posao.

Njegova priča počinje posebnim događajem.

– Kad sam studirao za odgojitelja, iz cijele Hrvatske bili smo samo nas trojica koji smo se odlučili za taj poziv. To mi je bio poseban osjećaj. Oduvijek sam volio djecu i taj me posao privlačio, a sada, nakon 25 godina, mogu reći da sam najsretniji čovjek jer radim ono što volim – prisjeća se Hrvoje.

Djeca ga, otkako radi, ne zovu ni tetak ni striček, nego jednostavno Hrvoje, jer, kako kaže: „Ja sam njihov prijatelj i zovu me imenom jer smo tako najbliži. Dječje srce je najveće i moraš ga osjetiti u sebi. Tek tada dijete osjeti i tvoje srce.“

Hrvoje je poznat po svom posebnom odnosu s djecom, uvijek uz osmijeh, pjesmu i gitaru. Napisao je nekoliko pjesama, ali samozatajno, za sebe, pa tako i pjesme posvećene Orahovici, Ružici gradu i ljubavi. Na današnjem otvorenju vrtića njegova skupina „Vrapčići“, uz njegovu pratnju na gitari, otpjevala je njegovu novu pjesmu posvećenu vrtiću „Palčić“ pod nazivom „Vrtić“.

– Meni to onako samo dođe – složim tekst i odmah uz njega glazbu, i to je to. Ne volim to puno širiti, to je za moju dušu i za djecu. Nešto sam stavio na YouTube i društvene mreže, i drago mi je da se ljudima svidjelo – skromno priznaje Hrvoje.

Osim što je odgojitelj, Hrvoje je strastveni ljubitelj rock’n’rolla, a posebno Boba Dylana, čiji je veliki obožavatelj.

– Rock je glazba uz koju sam odrastao i uvijek mi je broj jedan. I danas često odem s prijateljima na neki dobar rock koncert. Volio bih da današnja mladež više bude uz tu glazbu. Kada djeci pjevam i sviram, to su dječje pjesme, ali uvijek pokušam ubaciti diskretan ton rocka – dodaje Hrvoje.

Ova priča ima i svoju drugu epizodu. Naime, Hrvoje je bio mentor drugom orahovačkom odgojitelju Matiji Risteru (47). Matija je završio za odgojitelja u Osijeku, ali prve godine karijere proveo je radeći različite poslove, iako su svi bili vezani uz djecu.

– Kod Hrvoja, u orahovačkom vrtiću, odrađivao sam pripravnički staž. On mi je bio mentor i mogu reći da od boljeg mentora nisam mogao učiti – prisjeća se Matija.

Nakon pripravničkog staža Matija je tražio posao i radio u školama, predavao njemački i glazbeni, s obzirom na to da se bavi glazbom. No, prije sedam godina pronašao je sreću u struci i sada radi kao odgojitelj u vrtiću u Ćeralijama.

– Nije mi bilo teško raditi druge poslove, ali najsretniji sam s djecom. Odrastao sam u kvartu s puno djece i volio sam ih čuvati, pa je bilo prirodno da se odlučim za taj posao. Iako mnogi misle da ću se glazbeno usavršavati, moj prvi izbor uvijek je bio raditi kao odgojitelj. Kad sam studirao, bio sam jedini muškarac na godini – objašnjava Matija.

Djeca ga također obožavaju, a on ima poseban pristup.

– Raditi u vrtiću je doista poseban posao. Smatram da to ne može svatko raditi. Prije svega moraš biti strpljiv, miran i otvoren prema svakom djetetu. Odgoj koji su mi usadili roditelji prenosim i na svoju djecu u vrtiću. I nije važno jeste li teta ili muškarac u sobi, ako volite djecu, i ona će voljeti vas – to se osjeti – zaključuje Matija, koji je i vrsni glazbenik te redovito svira na svadbama, rođendanima i drugim prigodama.

Ova dvojica velikih ljudi, s još većim srcima, jedva su izdvojili pet minuta za ovaj razgovor, ali zato djeci svakodnevno daju cijelog sebe i sve svoje osjećaje. Upravo to je veličina ovakvih ljudi.

(icv.hr, vg, Foto: V. Grgurić)