O novom temperaturnom rekordu pisali smo jučer (utorak), a praćenje utjecaja ovogodišnjih visokih temperatura na cijeli ekosustav nastavljamo s poglavljem o drveću u šumama. Čitatelji s područja cijele Virovitičko-podravske županije, pa i šire, još u kolovozu upozorili su na „jesen“ u šumi, odnosno, kako je dio drveća već bacio list te kako su promjene, inače vidljive u listopadu i studenom, već sada zamijećene u našem okruženju.
Kako šume podnose ovogodišnje temperature? Što nam govori činjenica da već sada dio drveća odbacuje list? Što znače „spaljeni“ vrhovi pojedinih vrsta koje možemo vidjeti u šumama i može li se na ove promjene drveće brzo naviknuti? Kako drveću osigurati dovoljno vode? Na ta i druga pitanja odgovorila nam je stručnjakinja Nataša Rap, voditeljica Odjela za ekologiju i zaštitu šuma UŠP Slatina.
Što nam govore promjene vezane uz ranije odbacivanje lišća?
Za listopadno drveće normalno je da da dolaskom hladnijeg vremena odbacuje svo lišće i na taj način ulazi u fazu mirovanja. To je proces koji se u normalnim uvjetima odvija sporo, počinje sa postepenim mijenjanjem boje zbog prestanka proizvodnje klorofila.
Tako na jesen neko vrijeme možemo uživati u vatrometu crvenih, žutih i narančastih nijansi, sve dok i posljednji listovi ne padnu s grana i pokriju tlo, gdje se polagano razgrađuju, vraćajući dio mineralnih tvari koje je drvo povuklo iz tla tijekom vegetacije. Otpalo lišće pri tom pruža zaštitu sjemenkama i mladim biljkama, čuvajući ih od niskih temperatura i zadržavajući vlagu prilikom klijanja i rasta biljaka na proljeće.
Kada drvo odbacuje lišće prije vremena ili ono mijenja boju usred vegetacije, znak nam je to da je prirodan ciklus prekinut. Najčešće nakon dugotrajne suše i kod visokih temperatura drveće m
ože reagirati odbacivanjem lišća i/ili sjemena (plodova). To je zaštitna reakcija stabla koje na taj način nastoji očuvati energiju koja će mu biti potrebna na proljeće za novo listanje.
Promjenu boje lista i odbacivanje mogu uzrokovati i biljne bolesti i štetnici.
Dio drveća je već sredinom ljeta imao ‘spaljene’ vrhove krošnje. O čemu je riječ? Može li se isto drvo oporaviti ako se temperature poput ovogodišnjih nastave i idućeg ljeta?
Neko je drveće osjetljivije na visoke temperature. Na primjer, bukva je posebno osjetljiva na suncožar; to je ovo što karakterizirate kao „spaljene“ vrhove krošnje.
Kod izloženosti jakom suncu rubovi ili čak cijela površina lista posmeđi. Ti listovi ili dijelovi lišća koji su posmeđili od sunca doslovno su sprženi. Biljka je dobila opekotine, koje se mogu javiti i na kori ako je drvo mlado i kod vrsta koje imaju tanku koru.
Štete koje nastaju prilikom izloženosti visokim temperaturama očituju se u manjoj proizvodnji drvne mase. Konkretno, manji je prirast u visinu i debljinu u toj godini, a moguće je odbacivanje sjemena ako je šteta od sunca nastupila kad je stablo već proizvelo sjeme.
Stablo koje je na taj način zahvaćeno fiziološki slabi, pa je podložnije napadu biljnih bolesti i štetnika. Ukoliko se takva situacija ponovi jednom ili više uzastopnih godina, doći će do pojačanog odumiranja stabala na tom području.
DESETLJEĆA POTREBNA ZA PRILAGODBU
Može li se drveće prilagoditi promjenama temperature zraka i suši?
Za razliku od poljoprivrednih kultura, gdje uglavnom svake godine ciklus kreće ispočetka, šuma je ekosustav gdje se promjene događaju vrlo sporo. Drveće raste polako i do smjene generacija dolazi (ovisno o glavnoj vrsti drveta) nakon 60, 80 ili više od 100 godina.
To isto tako znači da se šuma može prilagoditi na promjene koje se sporo događaju. Međutim, u ovakvim ubrzanim promjenama klimatskih uvjeta, stabla su ugrožena, njihova vitalnost slabi, možemo reći da im imunitet pada. Osjetljivija su na napade štetnika kojima pogoduje ovakvo vrijeme.
DEPRESIJAMA POMOĆI DRVEĆU
Kakvo je stanje (suša, vrućina, nametnici) i hoćemo li uskoro morati navodnjavati šume i kako?
Niz godina hrast trpi napade hrastove mrežaste stjenice koje se brzo razmnožavaju i imaju nekoliko generacija godišnje pa koliko god sitne bile kad su velikoj količini do početka kolovoza cijela površina lista izgubi boju.
Ove se godine u nekim područjima povećala brojnost bukove skočipipe, pa je bukva na tim područjima već u proljeće imala značajne štete na lisnoj površini. Kod potpunog gubitka lišća bukva može ponovno prolistati, ali se stablo pri tome jako iscrpi.
Starija stabla najteže podnose nedostatak vode, mlado će stablo još i pustiti svoje korijenje dublje u potrazi za vodom, međutim kod zrelih stabala to nije moguće. Osjetljive na nedostatak vode su i tek iznikle biljke, one još nisu stekle dovoljno snage da se bore sa sušom.
Neki zahvati mogli bi pomoći u borbi sa sušom, posebno u nizinskom području. Na pogodnim mjestima u šumama, na primjer u prirodnim depresijama (udubinama) mogu se postaviti prirodni rezervoari vode koji bi se punili u periodu kad ima oborina i koje bi šuma mogla koristiti kad joj naviše treba – za vrijeme vegetacije. Možemo to nazvati nekom vrstom navodnjavanja.
MALI ZELENI POMACI
Možemo li govoriti o dugoročnim projekcijama? Kako zaštititi šumu od klimatskih promjena? Što može država, a što pojedinac?
Šume, kao što vidimo, na svoj način nose se sa klimatskim promjenama; nekad će odbaciti lišće prije vremena, nekad sjeme. Mi im možemo pomoći na način da koliko možemo osiguramo optimalne uvjete za njihov razvoj te da im pomognemo u borbi protiv bolesti i štetnika. Važno je da održavamo bioraznolikost, kao i na na jednom području imamo šume različite starosti – od mladih do zrelih sastojina.
Gospodarenje šumama i inače se prilagođava uvjetima u prirodi, no sada se nalazimo u periodu kada se te promjene događaju ubrzano. Teško je predvidjeti do koje mjere će se klima promijeniti i kada i kako će se stabilizirati.
Sigurno je da se prosječna temperatura povećava, zato se sve više pažnje pridaje pronalaženju načina na koji te promjene možemo ublažiti i usporiti. Vegetacija tu igra veliku ulogu. I sami možemo primijetiti da zelene površine u gradovima snižavaju temperaturu i utječu na kvalitetu zraka.
Bitno je, dakle, održavati i gradsko zelenilo. Ozeleniti svaku ulicu. Svatko od nas može održavati svoje okućnice, a ako nemamo okućnicu, možemo ozeleniti balkon ili barem prozorsku dasku. Koliko god nam se jedna teglica cvijeća i zelenila čini malom i beznačajnom, vjerujte da je važna – pomoći će pčelama sakupiti pelud, upit će makar malo prašine iz zraka, a zasigurno se svi bolje osjećamo kad odmorimo oko na zelenoj površini. Dakle, i najmanji doprinos „zelenom“ u našem okolišu je važan i dugoročno pomaže cijelom ekosustavu, samim tim i šumama.
(icv.hr, mlo, foto: HŠ UŠP Slatina, M. Lovrenc, wikipedia)