Poznato je da je uljana repica jedna od naših najdohodovnijih ratarskih kultura no svake godine broj onih koji je uzgajaju drastično se smanjuje. Prema nekim spoznajama, poljoprivrednici od nje ‘dižu ruke’ zbog europske zabrane korištenja insekticida, tako da je lani pod ovom uljaricom bilo 14.000 hektara, što je manje za 8.000 hektara, odnosno za 36,4 posto u odnosu na 2022. godinu.
Ipak, ima i onih kojima je tradicija uzgoja uljane repice “u venama” i od nje neće odustati. Slučaj je to i s obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom Škrnički iz Brezika kraj Nove Bukovice koji se uzgojem ove kulture bavi neprekidno od 1993. godine.
Na njihovom imanju u Breziku dočekali su nas začetnik OPG-a Ivan Škrnički i nositelj OPG-a, njegov sin Krešimir, inače 28-godišnji poljoprivredni tehničar koji je prve spoznaje o poljoprivredi dobio upravo od svog oca.
Svojih početaka bavljenja ovom kulturom prisjetio se Ivan napomenuvši da je prvi njegov zasad uljane repice bio na oko pet jutara zemljane površine.
-Sada uljanu repicu sadimo na površini oko 20 hektara, a prinos nam je u prosjeku 3.5 do 4 tone vrlo kvalitetne repice po hektaru. Već duže vrijeme smo kooperanti Poljoprivrednog poduzeća Orahovica koje nam za tonu uljane repice daje 429 eura plus bonifikaciju koja je iznosila oko 5 eura po toni i bonifikaciju na kilažu 3 do 5 eura, što je neki prosjek u zadnjih nekoliko godina – rekao nam je Ivan.
Više o svemu tome brine Ivanov nasljednik Krešimir koji zajedno sa svojom majkom i suprugom ravnopravno sudjeluje u djelatnosti ovog složnog OPG-a koji, osim uljane repice, uzgaja i kukuruz, pšenicu, soju i suncokret.
-Kukuruz sadimo radi potreba naših domaćih životinja, a ostale ratarske kulture također prodajemo u PP Orahovica koje nam se pokazalo kao odličan partner – rekao nam je Krešimir.
Krešimira smo potom zamolili za mišljenje o masovnom odustajanju poljoprivrednika od uzgoja ove kulture.
-Uljana repica uistinu spada u dohodovnije, ali i zahtijevnije biljke jer zahtjeva kontinuiranu pozornost i česti tretman zaštite protiv bolesti. Najgore je to što na tržištu ne postoji odgovarajuće zaštitno sredstvo pa poljoprivrednici moraju dodatno kombinirati zaštitu. Osim tog, KWS uljana repica koju mi koristimo bolje uspjeva na tvrđim tlima, kojeg mi doista i posjedujemo. Repica traži puno odricanja, truda i vremena, ali držim da se u konačnici i isplati. Pretpostavljam da je to jedan od razloga odustajanja od uzgoja ove biljke – rekao nam je Krešimir.
Napomenuo je da osim uljane repice uzgajaju i neke druge ratarske kulture.
-Posjedujemo ukupno 77 hektara pod nasadom ratarskih kultura, a poljoprivredne mehanizacije imamo toliko da bi bez problema mogli obrađivati i 200 hektara zemlje – rekao je Krešimir.
Za kraj je napomenuo da je od ukupne površine od 77 hektara samo 10 hektara u njihovom vlasništvu.
-To je najveći problem s kojim se nosimo. Zbog nekih razloga nismo prošli na ovogodišnjem natječaju za državno zemljište, ali se nadamo boljim vremenima. Znanje imamo, mehanizaciju imamo, a što je najvažnije imamo tradiciju i ljubav prema uzgoju ove ratarske kulture što nam “život znači” i bez koje ne bi bili uspješni poljoprivrednici – rekao nam je nositelj OPG-a Škrnički iz Brezika, Krešimir Škrnički koji je zajedno sa svojom obitelji jedan od onih koji nije i neće ući u žalosnu statistiku onih koji su odustali od uzgoja ove tradicijske ratarske kulture.
(www.icv.hr, bs, foto: B. Sokele)
