Tradicija i kulturna baština svakog kraja u Republici Hrvatskoj predstavljaju neizmjerno bogatstvo koje trebamo očuvati. Kulturne udruge često igraju ključnu ulogu u tome, prenosеći ovo blago na mlađe naraštaje i čuvajući ga od zaborava.
Jedna takva udruga dolazi iz općine Pitomača, točnije iz Kladara – to su Čuvarice kulturne baštine. Članica ove udruge Jasna Matančić jedna je od brojnih čuvarica tradicije i kulturne baštine koja s ponosom prenosi ovo bogatstvo s koljena na koljeno.
Iako je u udruzi tek četiri godine, ističe kako je kroz ovo vrijeme naučila mnogo toga, ali i otkrila svoj skriveni talent – izradu ukrasa i cvijeća od krep papira, odnosno kinčanje.
– Naša udruga je u prijateljskim odnosima s udrugom “Magda i Luisa” iz Novog Marofa, koja je specijalizirana za kinčanje, tj. izradu ukrasa od krep papira. U Novom Marofu je kinčanje duboko ukorijenjena tradicija, a oni čak organiziraju i festival posvećen toj vještini. Kako naša udruga često odlazi tamo u goste, a uvijek je potrebno izraditi nešto od krep papira, na nagovor naše Elvire i drugih članica, odlučila sam se i sama okušati – govori nam Jasna.
Jasna je, uz podršku članica, odlučila iskušati se u ovom zanatu. S pomoću današnje tehnologije, brzo je preko interneta naučila izrađivati različite vrste cvijeća i cvjetnih ukrasa od dobro poznatog krep papira.
– Puno sam istraživala na internetu kako se izrađuje cvijet od krep papira i postupno sam usavršila izradu ruža. U početku nije bilo lako, trebalo je shvatiti kako dobiti željeni rezultat. Sada mi za jednu ružicu ne treba puno vremena, ali ako, primjerice, u jednu kuglu ide 90 cvjetića, onda je potrebno puno vremena da se svi cvjetići izrade i poslože kako bi sve zajedno izgledalo lijepo – kaže Jasna.
Osim malih buketa i ukrasnih kugli, ove godine odlučila je napraviti i jednu pisanicu. Iako na prvi pogled izgleda komplicirano, zapravo nije, kaže – potrebno je samo malo vještine i mašte.
– Ima više vrsta krep papira, tanjeg i debljeg, a za izradu ružice najbolje je koristiti deblji papir kako bi se lakše oblikovao. Uzmemo boju koju želimo za ružicu, odrežemo komad papira duljine 45 centimetara i širine 7,5 do 8 centimetara. Prvo presavijemo ćošak papira, a zatim savijamo rub papira naizmjenično na jednu, pa na drugu stranu, unutra pa van. Važno je dobro presaviti kako bi sve bilo čvrsto, zbog čega se koristi deblji papir.
Kada smo presavili rub, namotamo papir kako bismo dobili oblik ružice, posložimo ju i zavežemo koncem. Neki prije namotavaju na štapić, ali ja to radim kasnije – stavim malo ljepila da sve dobro drži i pridržim sredinu da ne izađe van, a zatim zalijepim štapić. Još jednom sve posložim prstima, a zatim iz zelenog krep papira izrežem listiće koje stavljam ispod ružice i zalijepim ih, te dodatne listiće koji idu na štapić. Na kraju omotam štapić zelenom trakom kako bi izgledalo ljepše – objašnjava Jasna, dodajući da postoji više tehnika izrade ružica.
– Ovo je jednostavnija tehnika izrade ružica, no postoji i složenija metoda u kojoj se izrađuju latice jednu po jednu. Kod te tehnike, latice se izrezuju od tanjeg krep papira i formira se ruža s njima. Tu je važno pažljivo raditi kako bi ruža dobila pravi oblik. Također, listove za ružicu može se napraviti uz pomoć žice, što zahtijeva više vremena za spajanje i oblikovanje.
Postoji i metoda gdje se komad papira odreže na određenu duljinu i izreže u polukrug kako bi se dobio oblik latice. Svaka latica se potom malo raširi prstima i mota u krug kako bi se oblikovala ruža. Uz trud, volju i puno prakse, sve se to brzo nauči – dodaje Jasna.
Uz malo truda i vježbe, pomalo usavršava tehnike, a kako sama ističe, svaki put nauči nešto novo.
– Danas se puno toga može pronaći na internetu i naučiti razne tehnike izrade. Puno inspiracije i različitih metoda može se naći online. Budući da se malo tko bavi izradom ukrasa od krep papira, često se snalazimo i učimo od drugih. Ne želimo da se to zaboravi jer su nam naše bake, a i mlađim generacijama, ostavile nešto vrlo vrijedno što ne smije pasti u zaborav – govori Jasna.
Nekada se taj papir koristio za kićenje svatova i božićnih drvaca, pa tako tu tradiciju prenose na mlađe generacije kroz radionice u školama i vrtićima.
– U prošlosti nije bilo raznih ukrasa kakve imamo danas, pa su se ukrasi izrađivali na ovaj način. Osim raznih ružica, na svatovima su se mogli vidjeti i lanci od krep papira. To radimo s djecom jer je jednostavno i zabavno, a istovremeno čuvamo tradiciju od zaborava – dodaje Jasna.
Također, Čuvarice kulturne baštine svake godine sudjeluju na tradicionalnom festivalu kinča gdje se izlažu razni ukrasi od krep papira. Na tom festivalu je stvarno prekrasno, ističe Jasna, a prisutni imaju priliku učiti od stručnjaka u tom području. No, osoba mora biti maštovita i kreativna te uložiti puno truda i vremena kako bi došla do “savršenog” proizvoda.
– Važno je imati volje i vremena, jer bez volje ništa se ne može dobro napraviti, a željeni proizvod neće izgledati onako kako ste ga zamislili. Ako nekoga rad s rukama opušta, onda bi ovo mogla biti idealna terapija. Također, osoba mora imati mašte i kreativnosti, jer bez toga nema ni finalnog proizvoda – kaže.
Iako sebe smatra početnikom, Jasna vjeruje da uz vjeru u sebe, volju i trud, svatko može naučiti i usavršiti razne vještine. Očuvanje tradicije smatra vrlo važnim, a to pokazuje kroz svoj rad s Čuvaricama kulturne baštine iz Kladara, koje se trude prenijeti ovo bogatstvo na mlađe generacije.
– Cilj je i meni, ali i udruzi, da se mladi maknu od tehnologije. Tko god ima mogućnost, neka se učlani u lokalnu udrugu, jer se kroz udruge čuvaju običaji i može se naučiti mnogo toga. Svako dijete, mlada osoba, pa čak i odrasli, mogu puno toga naučiti, steći poznanstva i prijatelje, te iskoristiti vrijeme na pametan način kako bi sačuvali starinu i naše običaje – zaključuje Jasna.
(icv.hr, ib, foto: I. Barčan)
