Jurica Puhanić (39) iz Feričanaca poznat je kao izvrstan fizioterapeut koji radi u orahovačkom Domu zdravlja. Mnogima je do sada ne samo olakšao bol, već ih i oduševio svojim fotografijama kojima bilježi razne svečanosti.
Puhanić je, naime, svestrana ličnost koja živi punim plućima, a balans i opuštanje između obaveza pronalazi u još jednom hobiju: izradi noževa, mačeva, katana, sjekirica u svojoj kovačnici simboličnog naziva Morgul Blades.
Kako kaže, oduvijek je volio viteške i slične filmove, pa je, budući da je vješt s rukama, prvo krenuo u izradu rustikalnih, viteških noževa i drugih sječiva. Priča nam kako je od malena volio filmove poput Conana i da mu je želja bila napraviti “svoj nož”.
-Odlučio sam probati nešto ‘sklepati’, pa što bude. Od susjeda sam nabavio starinske pile koje su od ugljičnog čelika, puno kvalitetnijeg nego ove danas. Od današnjih pila možeš napraviti tvrdi vrh, sve ostalo ostane mekano, a to nije to. Tako sam od tih starih pila napravio svoj prvi nož. Ispao je odlično. Osim Conana, inspiraciju sam našao i u Gospodaru Prstenova pa sam svoju kovačnicu nazvao Morgul Blades, po nožu iz tog filma – kaže naš sugovornik koji se ovim hobijem bavi već tri godine.
Počeo je od nule, a vještinu je brusio sam, uz pomoć knjiga i podataka s interneta. Sjeća se kako je vatru palio u starom roštilju i raspirivao je sušilom za kosu. Predmeti koji su nastajali u takvoj “kovačnici” bili su izvrsni, pa su ga prijatelji sve češće poticali da izradi nešto novo. S vremenom je počeo ulagati u opremu, kupio je u konačnici kovačku vatru na ugljen od jednog kovača u Donjoj Motičini, a koristi i plin. Sve što izrađuje je kovano.
Proces počinje izrezivanjem, slijedi oblikovanje, kaljenje i onda sušenje. Svaka faza je posebna.
Naš sugovornik tvrdi kako se pri izradi mora na puno toga paziti. Najvažnije je da se nakon kaljenja izrađeni proizvod dobro opusti. Puhanić izrađuje mačeve, noževe, a posebno je ponosa na svoje sjekirice koje su potpuno kovane od čelika metodom preklapanja, za koju kaže kako je vikinški stil.
Ispričao nam je više o samom procesu.
-Kovačka vatra je na 1300 stupnjeva tako da se čelik svari zapravo unutra. Zakaljen mač je kao staklo, prvim udarcem bi puknuo i rasprsnuo se, što je jako opasno, i zato se uvijek mora na 200 stupnjeva opustiti – pojašnjava izrađivač Jurica koji sam izrađuje i ručke za noževe i mačeve i to od drveta i jelenskih rogova u kombinaciji s čelikom, bakrom i mesingom.
-Ubacujem komade i sastavljam, oblici mi dođu sami od sebe, sam ih smišljam. Izrađujem dakle noževe, kratke mačeve, katane, sjekirice, radio sam i proizvode damascus od složenog i prozirnog čelika s 200 slojeva i preklapanjem, dakle, radiš, odnosno slažeš proizvod od dvije vrste čelika pa iskuješ, izrežeš i onda opet složiš – objašnjava.
-Radi se da preklopiš čelik i kad ga zaliješ on postane kao jedan komad – pojašnjava ovaj svestrani hobist.
Izrada od čelika nije niti malo lagan posao, potrebno je puno strpljenja, koncentracije i volje pa Jurica tvrdi da jedan nož može napraviti u danu, ali utroši mnogo više vremena zbog pažljivosti i kvalitete konačnog proizvoda
-Nije malo lagano, to zapravo dugo traje posebno ako radiš od više vrsta čelika. Teoretski bih ja recimo jedan nož mogao napraviti u jednom danu, ali sve ovisi o vremenu, ideji jer tijekom rada padne neka druga ideja pa promijenim i onda sve skupa zna potrajati i po tjedan dana za jedan proizvod. Zna se dogoditi da radim dva ili noža odjednom i nemam nikakav šablon, sve ide iz glave i svaki mi je uradak unikat, niti jedan do sada nije bio jednak drugome. Potrebno je puno koncentracije, jer brzo napraviš grešku koju više ne možeš popraviti i zato moraš biti fokusiran. Recimo kuješ nož i ako ga iskuješ pretanko ne možeš više taj čelik vratiti kad si ga već rastegnuo. Bolje je ići po malo, strpljivo, oprezno i onda dobiješ dobar rezultat – kaže Jurica te naglašava kako je umor jedan od najvećih protivnika ovoga posla.
-Sušenje radim u svojoj kućnoj pećnici. Veliki mi je problem za sada termička obrada. Svako sječivo moraš zakaliti i otpustiti da ne puca i ne bude krhko i taj dio radim u kućnoj pećnici na 200 stupnjeva. Najveći mač što sam do sada izradio je 60 centimetara samo zato što mi veći ne stane u pećnicu, da imam nešto veće izrađivao bih i velike viteške mačeve – govori Jurica.
-Posebno ovo ne treba raditi ako si umoran, jer je taj posao dosta naporan fizički, iscrpljujući. Posebno sada u ljeto, treba stajati kraj kovačke vatre, pokraj 1300 stupnjeva. I onda kada mi netko kaže pa je l’ ti ne smeta sunce, ne, ne osjetim. Sve segmente obrade radim unutra, a jedino kovanje radim vani na otvorenom, čisto zbog zraka jer ne valja biti u zatvorenom, možeš se čak i ugušiti, a pogotovo su opasne pare od ugljena, posebno kamenog koje su otrovne – kaže Jurica.
Posebna priča oko točnosti i preciznosti izrade ga veže uz jednu izradu prijatelju u Zagrebu sjekirica za bacanje koji je tražio tri jednake.
-Koliko god su one bile jednake, svaka je bilo drugačija, a jedino sam morao paziti na težinu zbog svrhe za koje su rađene. Uspio sam ih napraviti, niti jedna nije bila jednaka izgledom, ali sve su bile podjednako teške – ispričao nam je.
U kontaktu je, razmjenjuje iskustva s drugim izrađivačima diljem Hrvatske te kako kaže kako je riječ o iznimno prijateljskoj zajednici u kojoj svatko sa svakim dijeli iskustva, nema tajni niti posebnih ”recepata”.
-Često se čujem s kolegama preko društvenih mreža, neki rade puno bolje od mene, neki nešto lošije, ali svatko ima svoj savjet, svoju nekakvu viziju, iskustvo, neku posebnu caku izrade i to mi jako koristi. Ono što sam primijetio je ta zajednica tih ljudi koji surađuju je jako dobra, svi podjele sve što rade i svi zajedno pomažemo jedni drugima. Ne zanimaju svakoga iste stvari, ja recimo najviše radim i volim rustikalne proizvode, nešto što izgleda starinski, srednji vijek i taj pravac, netko recimo voli neki moderniji stil, ali ga zanima kako sam ja došao do izgleda svog mača ili noža – kaže Puhanić.
-Ima jedna trgovina u Sloveniji baš za ovaj posao i tu dosta naručujem, posebno čelik za noževe. Imam nešto opružnog čelika koji je dosta žilav i odličan za mačeve. Sve je to hrđajući čelik koji je jako dugo tvrd i dugo drži oštricu, ali kako je hrđajući mora se jako paziti na svaki nož ili mač da ostane u dobrom stanju – priča Jurica.
Također, ističe kako dosta ljudi ne zna zapravo kako se ove stvari izrađuju te mu je želja jednom uživo prezentirati sve što radi, a već postoje neki kontakti i razgovori za ispunjenje njegove želje.
-Ne znaju ljudi dosita kako se to radi, to im je nepoznanica. Većinom ovo sve što se može vidjeti u filmovima je totalna izmišljotina, to nije niti blizu stvarnoj izradi, kad vidiš recimo da čovjek izlijeva mač, otopi to uopće nije tako. Za mač treba jako puno posla i truda, on mora biti u svojim gabaritima, ne smije biti pretežak niti prelagan. Želja mi je napraviti jednu prezentaciju izrade na otvorenom pa sam u razgovorima sam s Redom vitezova Ružice grada da recimo oni imaju svog kovača na Viteškom turniru i da to ljudima pokažemo uživo. Vidjet ćemo, ako nam se vrijeme uskladi bilo bi to jako lijepo – zaključio je Jurica, svestrani hobist i čovjek kojemu je samo nebo granica.
(www.icv.hr, vg, foto: William Teocchi i Jurica Puhanić)
