Prvi gaudeamus u Orahovici, u tadašnjoj Srednjoj školi Ivice i Đuke Mesića zapjevan je sada već davne 1969. godine iz grla prve generacije gimnazijalaca koji su se te godine zagrljeni oprostili od srednjoškolskog obrazovanja. Tada je dva razreda opće gimnazije pohađalo 52 učenika, a danas, 55 godina poslije, u orahovačkom restoranu Ložiona prijateljske ruke ponovno su bile stisnute, čvrsti zagrljaji i suze, ali bilo ih je samo 19.
-Nas 19 je bilo nazočno na obljetnici, 19 kolega je opravdano izostalo, javili su se, neki su daleko, neki su bolesni ili spriječeni, a čak 14 naših kolega je preminulo. Njihova vječna počivališta smo posjetili, položili lampione i pomolili se za njih. Bili smo prva generacija, ponosni što smo baš mi prije toliko godina pokrenuli srednjoškolsko obrazovanje u Orahovici – započela je glavna organizatorica svih dosadašnjih proslava ove generacije Vikica Andelfinger.
Iako ih je bilo “samo” 19, bilo je jako veselo i s puno emocija, naglasila je Andelfinger.
-Teško je to opisati riječima, iako smo organizirali obljetnicu onu okruglu prije pet godina, puno se toga promijenilo, a neki kolege tada nisu mogli, a ove godine su došli i to oni koje jako dugo nismo vidjeli. Bilo je puno emocija, prisjetili smo se svojih uspomena, dogodovština iz škole, ljubavi, prijateljstva, našeg grada kako je nekada izgledao, gdje smo izlazili, koju glazbu slušali. Bila su to sjajna vremena, poštivali smo jedni druge, pomagali, a profesori su nam bili uzor i veliko poštovanje smo imali prema njima. Rado se sjećamo naših razrednika, Matije Hanicha koji je živ, ali bolestan i u krevetu pa nije mogao biti s nama, kao i Čede Stankovića koji je nažalost preminuo – rekla je “maturantica” Vikica Andelfinger istaknuvši kako “neke slike nikada ne požute” pa će tako i ova njihova slika prvih maturanata Orahovice vječno sjati u ovom gradu na što su jako ponosni i dok ih bude, sastajat će se i pričati ovu lijepu priču.
(www.icv.hr, vg, foto: V. Grgurić)
