Iako ima 92 godine, vrlo je aktivna i često je možete sresti u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica. Riječ je o Đurđici Sokele, inače Virovitičanki, pravoj zaljubljenici u knjige i čitanje. Ova dugogodišnja korisnica virovitičke knjižnice s velikom pozornošću bira knjige, istražuje, provjerava na Info pultu je li ponuđeni naslov već pročitala…
Ljubav prema čitanju prenijela joj je majka koja je njoj i bratu čitala na glas. Bilo je to teško vrijeme, nakon Drugog svjetskog rata. Majka je vedrinom i čitanjem snažila dječji duh da ne klone.
Knjižnica je bila smještena na Korzu, nije bilo stručnog knjižničarskog kadra pa se Đurđica sa 16 godina zaposlila u knjižnici. Radila je dvije i pol godine, a zatim se zaposlila u prodavaonici obuće Borovo gdje je radila cijeli radni vijek.
Đurđica ne pamti dan u kojem nije pročitala barem tri stranice neke knjige, dok joj sada mirovina omogućuje daleko veći broj pročitanih stranica. Čita do kasno u noć. Voljela je kupovati knjige pa ima lijepu kućnu biblioteku, više od dvjesto knjiga…
– Čitajući knjige puno toga sam naučila, a uz to knjige me i opuštaju. Volim čitati obiteljske sage, putopisne knjige, autobiografske i biografske. Nekada sam dosta čitala i kriminalističke romane, ali više ne. Ne volim ratne knjige ni filmove, radije biram knjige u kojima mogu saznati o dalekim mjestima, kulturama i običajima. Uvijek čitam dvije knjige paralelno. Jednu po temi “lakšu” i jednu “težu”. Čitanje mi znači sve. Ne mogu zamisliti dan bez knjige. Ljubav prema čitanju nastojala sam prenijeti i mojim najbližima. Ukoliko ne čitate, ne znate što gubite – uz smiješak je poručila Đurđica.
(www.icv.hr, nk)
